MNOGI OSTAJU NARUŠENOG ZDRAVLJA NAKON ŠTO SE OPORAVE OD KORONAVIRUSA

Korona bi mogla ostaviti armiju hroničnih bolesnika

Kakve dugoročne posljedice virus ostavlja?

27854 pregleda 339 reakcija 5 komentar(a)
Istraživanja simptoma i dalje traju, Foto: Beta/AP
Istraživanja simptoma i dalje traju, Foto: Beta/AP

Sve je počelo u petak, 13. marta, s bolom u grlu. Jedan kolega se iz tirolskog zimovališta Išl vratio s novim koronavirusom. Ubrzo nakon toga, ispostavilo se da je i 26-godišnji Aleksandar Rih (stvarno ime poznato redakciji „Špigla“) pozitivan na kovid-19.

„Isprva sam mislio: sad ćeš bar morati da se izboriš s tim,“ priča Rih. Ni ljekari nisu sumnjali - tijelu mlade i zdrave osobe neće dugo trebati da se izbori s virusom. Poslali su ga na kućno liječenje. Međutim, poslije nekoliko dana osjećao se toliko loše da je morao da zove hitnu pomoć. Proveo je nedjelju dana u bolnici.

Zvanično, Rih se oporavio prije tri mjeseca. U krvi ima antitijela na virus. Ipak, prolazi kroz periode kad se osjeća veoma loše. Do sada mu ni jedan ljekar nije mogao da objasni zašto se to dešava.

Osim što ga boli grlo, nekad jako, nekad srednje jako, i što se bol pojavljuje bez neke pravilnosti, pluća su mu i dalje pogođena. Ti simptomi se nisu pojavili dok nije otpušten iz bolnice. Pulmolog mu je propisao inhaler (pumpicu za asmatičare) i savjetovao da bude strpljiv. Rih kaže da mu kortizon jeste donekle pomogao, ali mu se kašalj i stezanje u plućima vraća čim prestane da ga uzima.

Umor, vrtoglavica, glavobolja i slabost mogu potrajati mjesecima nakon infekcije
Umor, vrtoglavica, glavobolja i slabost mogu potrajati mjesecima nakon infekcijefoto: Beta/AP

Takođe ima iznenadne bolove u mišićima. Ponekad mu obamre cijela lijeva strana, ponekad se osjeti tako slabo da mora odmah da legne. Osim toga, kako je kazao „Špiglu“, javljaju mu se bolovi u stomaku i mučnina, osip na koži i iscrpljenost.

Rih je bio na bolovanju 10 nedjelja. U međuvremenu, vratio se svom poslu agenta za nekretnine. Ali svako malo mora da otkaže sastanak s klijentom jer se prosto osjeća suviše umorno. No, uglavnom pokušava da živi normalno. „Prihvatio sam da živim s bolom,“ kaže.

Veoma čudna bolest

Pola godine otkako je počela pandemija, ljekari proučavaju sve veći broj pacijenata poput Riha koji su se zvanično oporavili od koronavirusa, ali su zapravo daleko od toga da su zdravi.

„Kovid-19 je veoma nepredvidiv,“ rekao je za „Špigl“ Timoti Spektor s londonskog Kings koledža. On već duži period prati tok bolesti kod više od 200.000 pacijenata zaraženih kovidom-19 uz pomoć mobilne aplikacije, što je dio jednog velikog istraživačkog projekta. „Po struci sam reumatolog, tako da sam navikao na čudne bolesti. Međutim, kovid-19 je najčudnija bolest za koju znam.“

Otprilike, jedan od deset pacijenata pati od neobjašnjivih simptoma i po više od mjesec ili čak dva nakon obolijevanja. Najčešći simptomi su iscrpljenost, glavobolja, gubitak čula mirisa, otežano disanje, vrtoglavica, dijareja i kožni osipi. „A neki od naših pacijenata imaju temperaturu i poslije tri mjeseca,“ kaže Spektor.

Jedna od deset osoba inficiranih koronavirusom pati od umora, bola u mišićima ili neuroloških problema nedjeljama pošto pobijedi infekciju. Kakve dugoročne posljedice virus ostavlja?

Kod nekih pacijenata ustanovljena su teška oštećenja pluća, srca i nervnog sistema, što takođe zabrinjava. Bolest može da izazove srčane aritmije ili čak da bude okidač za dijabetes melitus. Neki pacijenti imaju probleme s koncentracijom i poremećaje pamćenja, slično kao kod demencije. Čak i mlađe osobe mogu biti pogođene. Više od hiljadu djece širom svijeta dobilo je takozvani multisistemski inflamatorni sindrom u vezi sa infekcijom SARS-CoV-2 virusom, što može da dovede do miokarditisa (zapaljenje srčanog mišića) i prestanka srčane aktivnosti.

Ništa se ne može učiniti

„Mnogi pacijenti kažu da su prije koronavirusa bili drugačije osobe,“ priča švajcarski kardiohirurg Pol Vot. Ljekari se sada plaše da će pandemija za sobom ostaviti armiju hroničnih bolesnika. Neke bolnice u Njemačkoj već počinju da uspostavljaju ambulante za njegu osoba koje su preživjele kovid-19

„Ljudi misle: Ili ćeš umrijeti, ili ćeš ozdraviti,“ kaže britanska ljekarka Helen Salsberi. „Ali to ne ide tako.“

Nedjeljama se samo pričalo o jedinicama intenzivne njege i vještačkoj ventilaciji. „Ali sada su tu svi ti ljudi koji će možda biti dugo bolesni.“

Broj pacijenata koji se javljau ljekarima po preležanoj infekciji kovidom-19 raste
Broj pacijenata koji se javljau ljekarima po preležanoj infekciji kovidom-19 raste foto: Beta/AP

Salsberi liječi nekoliko pacijenata koji su bili inficirani SARS-CoV-2 virusom i dalje pate od iscrpljenosti i iznenadne temperature ili napada kašlja i koji lako ostaju bez daha. „Svi testovi daju rezultate u granicama normale,“ kaže. „I ne postoji terapija koju mogu da im ponudim.“ Mnogi od ovih hroničnih bolesnika su mlade osobe - i očajni su. „Ali ja ne mogu ništa za njih da uradim, osim da ih saslušam,“ kaže Salisburi za „Špigl“.

Za stučnjake je i dalje misterija zašto su simptomi tako uporni i snažni, čak i nakon što su se pacijenti navodno oporavili od bolesti. Ljekari sumnjaju da se to dešava zbog poremećaja u imunom sistemu koje infekcija izaziva. Takođe je moguće da se virus ugnijezdio negdje u organizmu i da ga iznova i iznova napada.

Dugotrajna slabost bi takođe mogla biti posljedica nedostatka kiseonika tokom akutne faze bolesti. Naročito mlađi pacijenti oboljeli od kovida-19 zadugo ne primijete da su slabi.

Kao drugi virusi

Ljekari uviđaju paralelu sa drugom bolešću izazvanom virusom tipa korona. Nakon pandemije SARS-a 2003. ljekari su primijetili pojavu velikog broja hroničnih bolesnika, na primjer u Torontu u Kanadi, gdje je izbila najveća epidemija ovog virusa izvan granica Azije. „Kada sam čuo da postoje pacijenti koji su bolesni i nakon oporavka od SARS-CoV-2 virusa, pomislio sam ’Na to sam čekao’,“ kaže Harvi Moldofski, profesor emeritus na Univerzitetu u Torontu koji istražuje procese spavanja i bola.

Ovaj ljekar je specijalizirao neobične bolesti još na početku karijere. Zato su ga zamolili da uskoči i pomogne nakon što se smirila pandemija SARS-a 2003. „Postojala je grupa od 50 ljudi koji su preživjeli SARS, ali iako su prošli kroz oporavak, nisu mogli da se vrate na posao u punom kapacitetu,“ ispričao je Moldofski „Špiglu“.

Detaljno je razgovarao sa 22 od tih 50 pacijenata i priče koje je čuo zvučale su slično. „Tokom prve godine nakon infekcije, svi su bili umorni, slabi, imali su bolove u mišićima, probleme sa spavanjem i nisu mogli jasno da razmišljaju,“ objašnjava Moldofski.

Sve ove pojave stučnjacima su poznate. Pacijenti koji pate od sindroma hroničnog umora, takođe se žale na bol u mišićima, glavi i vratu. Mnogi takođe pominju „mozak kao u magli“ zbog čega ne mogu da se koncentrišu.

Za određeni broj virusa se smatra da izazivaju sindrom hroničnog umora. Neki od njih su virus gripa i takozvani Epštajn-Barov virus koji izaziva mononukleozu. Istraživači sada sumnjaju da je bol čudnog porijekla, u stvari, autoimuna reakcija izazvana virusnom infekcijom, što može da utiče na autonomni nervni sistem. Drugi simptomi uključuju lupanje srca, pojačanu osjetljivost na infekcije i poremećaje spavanja.

Neurološki problemi

Karmen Šajbenbogen, šefica ambulante za odrasle pacijente sa imunodeficijencijom pri univerzitetskoj klinici Šarite u Berlinu, jedna je od nekoliko njemačkih stručnjaka za sindrom hroničnog umora. Trenutno se mnogi koji su bili zaraženi kovidom-19 obraćaju ljekarima u vezi s čudnim simptomima koje imaju.

Ali zasad ih i ona mora razočarati. Pouzdana dijagnoza se može dati tek šest mjeseci nakon infekcije. „Do tada, postoji dobra šansa da će se sve smiriti samo od sebe,“ kaže doktorka Šajbenbogen. Samo oni simptomi koji potraju duže od šest mjeseci se smatraju hroničnim. A čak i u tom slučaju, postoji nekoliko opcija za liječenje.

Šajbenbogenova savjetuje da pacijenti dobro vode računa o svom tijelu. „Definitivno treba izbjegavati preveliko opterećivanje ili bavljenje sportovima koji pogoršavaju simptome. To bi moglo pogoršati stvari,“ objašnjava.

Nesvjesni problema

Osim hroničnog umora, pacijenti oboljeli od kovida-19 takođe mogu da pate od određenog broja neuroloških komplikacija. „Istraživačka zajednica iz oblasti neurologije sporo postaje svjesna problema,“ smatra Benedokt Majkl, klinički istraživač i neurolog pri Istraživačkoj jedinici za zaštitu zdravlja Univerziteta u Liverpulu. On kaže da 20-30 odsto pacijenata koji zahtijevaju hospitalizaciju razviju neke neurološke komplikacije.

Krajem juna, Majkl je s nekoliko kolega objavio studiju na ovu temu u medicinskom žurnalu „D lenset sajkajatri“ (The Lancet Psychiatry). Oni su pregledali 125 pacijenata koji su razvili neurološke probleme kao posljedicu kovida-19. Oko 60 odsto učesnika, mahom starijih osoba, imali su moždani udar nakon što su inficirani. Blizu trećine njih su pokazivali znake drugih kognitivnih ili psihijatrijskih promjena, uključujući i značajan broj mlađih pacijenata.

Ukupno 8 od 125 pregledanih pacijenata razvili su psihoze u vezi s infekcijom koronavirusom. Nešto manje od 5% pacijenata razvilo je demenciju. „Mnogi mladi ljudi i dalje žive u pandemiji i čak i ne razmišljaju da postoji mogući rizik da i oni imaju problem,“ upozorava Majkl.

U nekim slučajevima je lako objasniti šta je izazvalo oštećenje mozga. Moždani udari se mogu desiti jer kovid-19 često izaziva krvne ugruške. Takođe je poznato da ovaj koronavirus nekada može da dovede do encefalitisa.

U mnogim drugim slučajevima, međutim, uzrok komplikacija i dalje nije jasan. „Veoma je moguće da je to imuna reakcija,“ kaže Majkl. Za neke to može biti i posljedica stresa, ili nedostatka kiseonika, ili sve zajedno.

Možda će problemi nestati sami od sebe

Za mnoge pacijente još postoji nada da će se neurološki i psihički problemi, kao i druge uporne komplikacije, poput iscrpljenosti, značajno smanjiti ili nestati sami od sebe.

Slučaj ljekarke Stefani di Đorđio iz Kenta u Velikoj Britaniji daje nadu. Ovu 44-godišnju majku dvoje djece najvjerovatnije je zarazio neko od pacijenata. Di Đorđio nije pripadala rizičnim pacijentima. Razlog za zabrinutost mogao je biti to što je imala blagu astmu i bila malo ugojenija. Petnaest dana nakon infekcije, temperatura joj je spala.

Slučaj ljekarke Stefani di Đorđio iz Velike Britanije daje nadu
Slučaj ljekarke Stefani di Đorđio iz Velike Britanije daje nadufoto: Guidelinesinpractice.co.uk

Međutim, mnogi od drugih simptoma su ostali. Najgora je bila vrtoglavica, kaže. „Osjećala sam kao da se pod odjednom počne pomjerati,“ ispričala je, dodajući da je čak nekoliko puta i pala zbog vrtoglavice. „Za svaki slučaj sam puzala uz stepenice i tuširala se sjedeći.“

Bila je takođe strašno umorna. Na najmanji napor srce joj je počinjalo da lupa. Temperatura joj se takođe vraćala u talasima.

„U početku sam mislila da sam luda,“ kaže Di Đorđio. „A onda sam vidjela da ima i pacijenata s istim problemima. A kad sam porazgovarala preko interneta s mnogim drugim ljudima, shvatila sam da nisam jedina koja pati.“

Trenutno može da radi najviše par dana nedjeljno. Poslije toga je potpuno iscrpljena. Čini joj se i da joj mozak ne funkcioniše kako treba. „Ne mogu jasno da mislim,“ objašnjava. „Recimo kada kuvam, desi mi se da ljuske od jaja ubacim u zdjelu, a da jaja bacim u kantu.“

Ako jedan dan provede radeći u bašti, iduća dva dana provede u krevetu. „Kada se preforsiram, bolest mi se vrati.“

Ali u posljednjih nekoliko dana, nakon tri mjeseca patnje, konačno joj se čini da joj je možda bolje. „Razumijem da bi ovo moglo uplašiti ljude,“ kaže ljekarka.

„Zato je važno da ne budu prepušteni sami sebi.“