korona potpuno nepoznati faktor

Koliko vjerovati izbornim prognozama u SAD?

Prošli put, 2016. godine, gotovo nijedno istraživanje nije najavilo pobjedu Donalda Trampa. Koliko onda vjerovati istraživanjima uoči predsjedničkih izbora 3. novembra?

2341 pregleda 4 komentar(a)
Bajden i Tramp u TV debati, Foto: Reuters
Bajden i Tramp u TV debati, Foto: Reuters

Istraživanja javnog mnjenja uoči ovih predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama prilično su jasna: ona predviđaju pobjedu kandidata Demokratske stranke Džoa Bajdena, moguće čak i ubjedljivu. Bivši potpredsjednik u prosjeku ima deset odsto više podrške od aktuelnog predsjednika Donalda Trampa.

Međutim, tim istraživanjima bi samo donekle trebalo vjerovati, prije svega zbog specifičnosti američkog izbornog sistema: sve naime zavisi od rezultata u pojedinim saveznim državama. U naročito važnim i odlučujućim državama, Bajden trenutno u prednosti, ali tamo ta prednost nije tako uvjerljiva.

Prethodni predsjednički izbori u SAD naučili su nas da bi istraživanjima samo donekle trebalo vjerovati: 2016. su prognoze pokazivale prednosti Hilari Klinton pred Donaldom Trampom, iako je ona na kraju izgubila izbore. „Istraživanja su prošli put bila pogrešna, a ovoga puta su još pogrešnija“, poručuje Donald Tramp. I Demokrate strahuju od poraza kao 2016. Čak i šefica Bajdenovog izbornog štaba Jen O’Malej Dillon je oprezna. Ona je nedavno upozorila da je trka „mnogo tjesnija“ nego što se prikazuje.

Šta je 2016. bilo pogrešno kod istraživanja?

Iznenadna pobjeda Trampa prije četiri godine u velikoj mjeri je narušila povjerenje u istraživanja javnog mnjenja, iako su u stvari i tadašnje ankete bile prilično tačne: Klinton jeste 2016. osvojila oko tri miliona glasova više nego Tramp, ali problem je – izborni sistem. Jer ti glasovi su uglavnom bili u saveznim državama gdje je ona ionako pobijedila, a najveća greška je bila u onim državama gdje se zna da čas pobjeđuje Republikanac, čas Demokrata.

„Istraživanja su se pokazala kao pogrešna u nekim od tzv. Swing States na Srednjem Zapadu“, kaže Kris Džekson iz instituta za istraživanje javnog mnjenja Ipsos Public Affairs. Uprkos većini prognoza, Tramp je 2016. pobijedio u Mičigenu, Pensilvaniji i Viskonsinu – a to su u stvari države gdje inače uglavnom pobjeđuju Demokrate i to s minimalnom prednošću. Sve u svemu, predsjednički izbori 2016. bili su odlučeni glasovima tek nekoliko desetina hiljada građana.

Ali glavna greška istraživanja 2016. bilo je to što među ispitanicima nije bio dovoljan broj Amerikanaca bez visoke školske spreme, ne u onom procentu koliko ih zaista ima u SAD. A upravo su muški birači bez visokih škola na prošlim izborima glasali za Trampa. Instituti su uočili svoju grešku i mnogi su promijenili svoje metode kako bi bolje pratili mišljenje te grupe birača.

Šta je 2020. drugačije nego što je bilo 2016?

Još jedna velika razlika između predsjedničkih izbora su i sami kandidati: Bajden je mnogo popularniji nego što je bila Hilari Klinton. To se vidi i u istraživanjima: bivši potpredsjednik već mjesecima je konstantno ispred Trampa. Prije četiri godine bilo je drugačije: i u istraživanjima je Tramp povremeno bio ispred Hilari Klinton.

A i Donald Tramp nije isti kao što je bio prije četiri godine: on sad više nije samo bučni neznanac i nakon četiri godine na mjestu predsjednika svi Amerikanci znaju kakav je kandidat Republikanaca. A s obzirom na sve veću polarizaciju mišljenja, ima i relativno malo birača koji ne znaju kako će glasati i koji će o tome odlučiti u posljednji čas.

Da li ljudi kriju da će glasati za Trampa?

U kampanji 2016. Tramp nije štedio sa izjavama koje duboko zadiru u seksizam, rasizam i druga, inače društveno neprihvatljiva gledišta. Zato mnogi nisu rado javno priznavali da se slažu s takvim tvrdnjama i pred istraživačima javnog mnjenja o tome su ćutali. Zato se govori o „prikrivenim biračima“ Trampa i teško je reći koliko ih još ima.

S obzirom na to da je Tramp u Bijeloj kući i takvi stavovi postali su „zvanična politika“. Zato ljudi svoj stav sada možda manje kriju nego 2016. U svakom slučaju nesporno je da „prikrivenih birača“ još uvijek ima i ne može se reći koliko će oni uticati na ove izbore.

Da li će biti iznenađenja?

Već i samo to pitanje pokazuje nemoć istraživača javnog mnjenja: iznenađenja su uvijek moguća i mnogo toga što bi moglo da utiče na ishod može da se dogodi u narednih desetak dana. Godine 2016. to je bila istraga FBI protiv Hilari Klinton zbog njene elektronske pošte u vrijeme dok je bila ministarka spoljnih poslova što je u velikoj mjeri narušilo povjerenje u kandidatkinju Demokrata.

Šta će biti s obzirom na koronu?

Uz sve to, istraživači javnog mnjenja su suočeni s faktorom koji je potpuna nepoznanica: pandemija korone. Politikolozi znaju da nekakva „spoljna opasnost“ po pravilu više pogoduje onome ko je već na vlasti, a velika je prepreka izazivaču. Zbog toga je pravilo u predizbornim borbama da vlastodršci na sva zvona ukazuju na moguću opasnost i još dublju krizu ako na čelo dođe neko drugi. Čak je bilo slučajeva u svijetu kad je aktuelna vlada sama stvarala ne samo krize, već se kretalo i u oružani sukob kako bi se obezbijedila izborna pobjeda.

Da li se i ova pandemija doživljava na takav način? Tramp se nije pokazao kao vešt u savladavanju širenja te pošasti, ali to u ovim okolnostima ne mora nužno da bude od presudnog značaja. S druge strane, veoma je vjerovatno da će pandemija uticati na izlazak na izbore, jer mnogi možda strahuju od toga da će se zaraziti dok čekaju u redu da glasaju. Doduše, uošljivo je da su mnogi u SAD iskoristili mogućnost da glasaju i prije 3. novembra: „Glasanje putem pošte i lično glasanje prije dana izbora biće najveće u istoriji“, procjenjuje Džekson iz instituta Ipsos. Ali i priznaje: „Mi ne znamo kako će to uticati na rezultate izbora.“