Ruske mirovne snage stigle su juče u Nagorno Karabah nakon što je Moskva posredovala u postizanju mirovnog sporazuma, koji je Jermeniji omogućio da izbjegne apsolutni poraz u spornoj enklavi a predsjedniku Azerbejdžana da se hvali kako to predstavlja apsolutnu „kapitaluaciju“ Jerevana.
Analitičari smatraju da je Jermenija, koja se uzdala u rusku zaštitu protiv većeg, bogatijeg i bolje naoružanog Azerbejdžana, zapravo bila primorana da prihvati poraz. Rusija je, sa druge strane, sporazumom donekle uspjela da pred svijetom potvrdi uticaj u svom dvorištu, nakon njene očigledne nemogućnosti i nespremnosti da kontroliše šestonedjeljni rat koji je stvarao sve više problema naročito pošto je Jermenija, članica vojnobezbjednosne alijanse koja je ruski odgovor na NATO, trpjela napada čak i na njenoj teritoriji.
Primirje, objavljeno kasno u nedjelju veče, podrazumijeva raspoređivanje skoro 2000 ruskih vojnika u spornu enklavu, gdje će Azerbejdžan dobiti značajne teritorijalne ustupke od lokalne vlade koju podržava Jermenija.
Vijest o dogovoru šokirala je stanovnike jermenske prijestonice. Hiljade ljudi su izašle na ulice Jerevana i upale u zgrade vlade ubrzo nakon što je jermenski premijer Nikol Pašinjan ranije juče objavio dogovor za koji je kazao da je „izuzetno bolan i za njega i za narod“. Pašinjan je kazao da je postigao mirovni sporazum pod pritiskom sopstvene vojske. „Ja lično snosim odgovornost za ovo“, objavio je on kasnije na Fejsbuku. „Ovo je veliki neuspjeh, katastrofa i žal za izgubljenim životima“.
Demonstranti su uzvikivali „Nikol nas je izdao“, a predsjednika parlamenta Ararata Mirzojana pretukla je bijesna rulja nakon upada u parlament. Visoki zvaničnici administracije u Nagorno Karabahu su kazali da su bili primorani da postignu mir. Azerbejdžanske snage su zauzele strateško pozicionirani grad Šuša i bile nadomak najvećeg grada u region Stepankerta. Lider vlade Nagorno Karabaha je kazao da bi u slučaju da su se sukobi nastavili u roku od nekoliko dana izgubili značajan dio regiona i da bi bilo više žrtava.
Jermenske opozicione partije su pozvale vladu da poništi sporazum, a predsjednik zemlje Armen Sarkisjan se ogradio od dogovora rekavši da je iz medija saznao za pregovore.
Azerbejdžan, koji je pokušavao da osvoji teritoriju izgubljenu tokom rata 1990-ih, uglavnom je juče slavio sporazum kao pobjedu. „Ovo je sporazum od istorijskog značaja. Ovo predstavlja kapitulaciju Jermenije i kraj višegodišnje kapitulacije“, kazao je predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev.
Uprkos slavlju u prijestonici Baku, pojedini Azerbejdžanci prema pisanju Rojtersa žale zbog prestanka sukoba prije osvajanja cijele teritorije Nagorno Karabaha i zabrinuti su zbog dolaska mirovnih snaga iz Rusije, koja je dominirala regionom u vrijeme Sovjetskog Saveza.
„Bili smo na putu da povratimo cijeli Nagorno Karabah“, kazala je 52-godišnja Kiamala Alijeva. „Sporazum je prilično nejasan i ja ne vjerujem Jermeniji, a još manje Rusiji“, kazala je ona za Rojters.
Ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je da sporazum, čiji je potpisnik i Moskva, treba da otvori put za trajno političko rješenje sukoba u kojima su ubijene hiljade ljudi, raseljene desetine hiljada i koji je prijetio da izazove veći rat.
Međutim Jermeni, prema pisanju Marka Galeotija sa Rojal junajtid servisis instituta ovog puta Ruse ne gledaju kao spasice. Galeoti piše da mada Rusija ima ulogu mirotvorca, važno je naglasiti da ovaj angažman predstavlja dodatni teret za njenu vojsku i finansije. Sporazum joj pruža ulogu u geopolitici regiona, ali ne treba zaboraviti da je riječ o dijelu svijeta u kojem je donedavno bilo nezamislivo da njena dominacija bude dovedena u pitanje.
Galeoti za „Moskou tajms“ piše da sporazum u Nagorno Karabahu nije toliko znak uspjeha za Kremlj koliko upravljanje padom, jer Rusija nije imala političke i vojne snage da djeluje brže i odlučnije, sve i da je htjela. Reakcija Moskve na obaranje njenog helikoptera na teritoriji Jermenije na mnogo načina demonstrira slabljenje volje Moskve i njenih kapaciteta da očuva svoje pretenzije.
Galeotija ta situacija podsjeća na odgovor Rusije kada je Turska oborila njen bombarder u Siriji 2015. Kako bi kaznio Tursku, Kremlj je uveo sankcije u pokušaju da „zamaskira slabost“. Na kraju predsjednik Turske Redžep Tajip Erdogan je uputio saočešće, pažljivo sročeno da ne bude izvinjenje. Ipak, Kremlj je odlučio da se pravi da je to izvinjenje i sankcije su ukinute, piše kolumnista „Moskou tajmsa“
Slično tome, ovog puta rusko ministarstvo inostranih poslova je izrazilo zadovoljstvo što je Baku odmah priznao krivicu i zbog toga što će biti sprovedena operativna istraga incidenta. Drugim riječima to pitanje je završeno, a dvojica stradalih pilota neće biti osvećena, piše Galeoti. To, prema njegovom mišljenju, nije ponašanje samouvjerenog hegemona već upravljanje padom od strane Rusije koja je u regionalnom smislu snažnih kapaciteta, slabe volje i pokušava da izvuče najbolje iz situacije a pritom razočarava svoje saveznike.
Međutim, Aleksandar Gabuev iz Karnegi centra u Moskvi smatra da je ovo najbolji ishod koji je Rusija mogla ostvariti jer je ovakvim sporazumom, preduprijedila da Azerbejdžan uz podršku Turske potpuno preuzme kontrolu nad Nagorno Karabahom, i potvrdila uticaj posredujući u postizanju dogovora bez potpisa Turske.
„Rusija sada ima 2000 pripadnika mirovnih snaga u Nagorno Karabahu - što je Moskva pokušavala da učini još od 1994. godine ali nije uspjela. Turskih vojnika tamo neće biti, što je za Moskvu veoma važn”, kazao je Gabuev za Rojters.
Alijev je međutim kazao da će turske mirovne snage biti raspoređene u okviru sporazuma, mada o tome nijesu objavljeni nikakvi detalji. Portparol Kremlja Dmitrij Peskov je rekao da nije postignut dogovor o raspoređivanju turskih mirovnih trupa, ali da će turska vojska pomagati ruskim snagama u zajedničkom centru za nadzor primirja.
U Euroazijskoj grupi smatraju da vjerovatno Erdogana ni najmanje neće uznemiriti ishod u Nagorno Karabahu. „Turska zadržava određenu ulogu, mada je jasno da je ona sekundarna u odnosu na Rusiju“, navodi se u istraživačkoj bilješci. „Erdoganu to vjerovatno odgovara. Njegova vojna podrška Azerbejdžanu bila je odlučujuća i to po relativno niskoj cijeni za Tursku, a Ankari donijela nacionalističku pobjedu i novo sredstvo uticaja kod Rusije“.
Jermeni gube ključne teritorije
Mirovni sporazum za Nagorno Karabah podrazumijeva da jermenske snage predaju kontrolu na nekim oblastima koje je držala pod kontrolom izvan granica enklave, uključujući i istočnu oblast Agdam. Ta oblast je od velikog simboličkog značaja za Azerbejdžan zbog toga što njen glavni grad, takođe Agdam, opljačkan a jedina zgrada koja je ostala netaknuta je gradska džamija.
Jermeni će takođe predati region Lačin, gdje se nalazi glavni put od Nagorno Karabaha do Jermenije. Prema sporazumu put, takozvani Lačin koridor, će ostati otvoren i štitiće ga pripadnici ruskih snaga. Glavni grad Stepanakert će ostati pod kontrolom vlasti koje podržava Jermenija.
Pripadnici ruskih mirovnih snaga ostaće u Nagorno Karabahu najmanje pet godina, a Putin je kazao da će oni biti raspoređeni duž linije fronta i oblasti između enklave i Jermenije.
Bonus video:
