Neki predlažu regionalni ekonomski pritisak na Teheran

Trampove sankcije su propale, šta će Bajden?

Iran je zaoštrio politiku obogaćivanja uranijuma, ali i signalizirao spremnost na razgovore

4052 pregleda 1 komentar(a)
Predsjednik Irana Hasan Rohani, Foto: Reuters
Predsjednik Irana Hasan Rohani, Foto: Reuters

Idućeg američkog predsjednika Džozefa Bajdena čeka težak početak kada su u pitanju odnosi sa Iranom. Nekoliko sedmica poslije njegove izborne pobjede dodatno se pogoršala atmosfera u Persijskom zalivu.

Iranski nuklearni naučnik Mohsen Farizadeh, jedan od najbolje čuvanih ljudi u zemlji, ubijen je u atentatu za koji mnogi vjeruju da je djelo izraelske tajne službe. U četvrtak je iransko Vijeće čuvara revolucije odobrilo parlamentarnu rezoluciju o povećanju stepena obogaćivanja uranijuma s 4,5 na 20 odsto, što je teoretski pravac ka izradi na atomskom oružju.

Teheran je pripremio i mjeru zabrane međunarodnim inspektorima atomskog programa da uđu u zemlju i vrše dogovorene inspekcije, ukoliko ne budu ukinute sankcije koje su Sjedinjene Države pokrenule kada su jednostrano napustile atomski sporazum sa Iranom.

Međutim, istovremeno je iranski ministar spoljnih poslova Džavad Zarif poslao pozitivne signale. On je rekao da će Vlada početi da više obogaćuje uranijum, ali dodao da ta odluka „nije nepovratna“. Kako kaže, ako se iranski partneri vrate nuklearnom sporazumu, Iran će se takođe pridržavati.

Problem sa tvrdolinijašima

Prije izbora, Bajden je najavio fleksibilnu politiku u odnosima s Iranom. „Nastavićemo da suzbijamo destabilizirajuće aktivnosti Irana koje prijete našim prijateljima i partnerima u regionu“, rekao je za CNN u septembru.

Ako Iran traži konflikt, spreman je, kako je rekao, da zaštiti vitalne interese Amerike i njene vojske. „Ali takođe sam spreman da krenem diplomatskim putem ako Iran pokaže da je spreman na isto.“

No čini se da će tvrdolinijaši u iranskom parlamentu i u vrhu države teško ući u dijalog sa Sjedinjenim Državama. U analizi bliskoistočnog portala Al Monitor se navodi da i iranski konzervativci žele ukidanje sankcija, ali istovremeno žele da prikažu osmogodišnji mandat umerenog predsjednika Hasana Rohanija kao bačeno vrijeme.

Rohani je u četvrtak indirektno upozorio da ne treba žuriti u zaoštravanju odnosa sa SAD. „Naša braća (iranski parlamentarci) ne bi trebalo da donose ishitrene odluke“, rekao je, misleći na značajno obogaćivanje uranijuma. „Pustimo one koji se razumiju u diplomatiju da uz potrebnu zrelost, smirenost i pažnju regulišu situaciju“, rekao je Rohani na državnoj televiziji.

Nova ideja za regionalno obuzdavanje Irana

Američki politolog Džošua Lendis je u tekstu u izraelskom dnevniku Harec skicirao mogući novi put američke politike prema Iranu. Ekonomije iranskih susjeda – tačnije zalivskih država i Egipta – trebalo bi da dobiju tako snažnu podršku da ekonomski mogu da nadmaše Islamsku Republiku i tako je isključe iz važnih projekata poput obnove Sirije.

Povlačenje Trampa iz atomskog sporazuma i sankcije do sada nisu donijele željene rezultate, piše Lendis, ukazujući da Teheran krši nuklearni sporazum.

Stoga je, kako dalje navodi, ekonomska strategija razumnija. „To bi značilo da se koristi arapska finansijska i komercijalna moć kako bi se nadmašio Iran svuda gdje želi da proširi prisustvo ili uticaj u regionu.“

Za Siriju bi to značilo, na primjer, davanje ponuda za obnovu kojima Iran finansijski ne bi mogao da parira. Države Perijskog zaliva bi mogle pomoći i u Iraku i Libanu. U ovoj potonjoj zemlji bi, piše Lendis, mogle u jednom trenutku da oslobode državu uticaja Hezbolaha, šiitske paravojske čvrsto povezane sa Teheranom.

Ekonomski problemi kao prilika

Stanje u Iranu govori u prilog ovoj strategiji. Privredna proizvodnja se od 2018. kontinuirano smanjuje za oko pet odsto godišnje, dok je rial izgubio gotovo 90 odsto vrijednosti u odnosu na američki dolar. Portal Iran International, blizak iranskoj opoziciji, piše, pozivajući se na iransku centralnu banku, o „hroničnom bijegu kapitala“ iz zemlje.

Samo u drugom tromjesečju ove godine iz zemlje je isteklo tri milijarde dolara, a u posljednjih deset godina se govori o preko 113 milijardi. Prema analizama centralne banke, odliv se nije smanjio između 2015. i 2018. kada su SAD podržavale atomski sporazum. Prema portalu Iran International, ovi podaci svjedoče o „suštinskom nedostatku povjerenja u ekonomiju zemlje“.

Međutim, i države Persijskog zaliva su trenutno ekonomski posrnule. Recimo, Saudijska Arabija se ove godine suočila sa povećanjem državnog duga sa 22 na 32 odsto bruto domaćeg proizvoda. Kao uzroci se navode niže cijene nafte i drastičan pad njene potražnje tokom pandemije.

Istovremeno, zemlja očigledno uživa poverenje međunarodnih ulagača: njihova direktna ulaganja već godinama rastu. Ukupno su 2019. iznosila gotovo 213 milijardi eura.

Ipak, predlog ekonomske ofanzive na Iran vjerovatno će kod dolazećeg predsjednika Bajdena naići na skepsu jer iziskuje bližu saradnju s državama koje masovno krše ljudska prava. Na tapetu su prije svih Saudijska Arabija i Egipat, zemlja u kojoj je samo od oktobra navodno pogubljena 91 osoba.

Bajden je najavio da će njegova administracija „preispitati“ stav Vašingtona o Saudijskoj Arabiji. U oktobru je više od 50 senatora i kongresmena iz redova Demokrata saopštilo da je poštovanje ljudskih prava od strane egipatskog vlastodršca Al Sisija „neophodno“ za američko-egipatske odnose.

Preporučujemo za Vas