Foto: Reuters

Opstaje na vlasti i nakon deset godina u ratom razorenoj zemlji

U sukobima je do sada poginulo više od 387.000 ljudi, raseljeno je više od polovine prijeratnog stanovništva, a desetine hiljada ljudi završile su u zatvoru

34513 pregleda 15 komentar(a)
Foto: Reuters
Foto: Reuters

Decenija rata pretvorila je Siriju u ruševine, ali predsjednik te zemlje Bašar al Asad uspio je da se održi na vlasti i odlučan je da na njoj i ostane.

Kada je početkom 2011. Arapsko proljeće počelo da ruši autokrate kao domine, činilo se da su Asadu dani odbrojani.

Ali deset godina poslije, piše AFP, on je uprkos svemu opstao na vlasti, preživjevši međunarodnu izolaciju i privremeni gubitak dvije trećine sirijske teritorije i postavši ponovo relevantan igrač.

U martu 2011. u Siriji su počeli protesti i bilo je vrlo upitno hoće li vladajuća alavitska manjina uspjeti da izdrži pritisak Arapskog proljeća koje je dramatično mijenjalo region.

Sirija
foto: Reuters

Pitanje je bilo i da li će oftamolog školovan u Londonu, koji je nevoljno preuzeo vlast nakon što mu je otac Hafez, autoritarni vladar koji je umro 2000., znati da vlada u takvoj situaciji.

Ali njegovo strpljenje i smirenost, kontrola nad bezbjednosnim aparatom, nemiješanje Zapada i podrška Rusije i Irana spasile su ga od poraza, objašnjavaju analitičari.

"Cio svijet tražio je da odstupi s vlasti i vjerovao da će biti srušen, a danas želi da se pomiri s njim”, rekao je libanski političar Karim Pakradouni.

Igra na duge staze

"Asad je znao da igra na duge staze", rekao je političar, koji je često bio posrednik između režima u Damasku i raznih libanskih stranaka.

Godine 2011. godine, Asad je odlučio da uguši mirne proteste silom, izazvavši rat koji se sve više zaoštravao uplevši pobunjenike, džihadiste i svjetske sile, a svaki borac koji nije bio na njegovoj strani prozvan je "teroristom", prenosi agencija Hina.

U sukobima je do sada poginulo više od 387.000 ljudi, raseljeno je više od polovine prijeratnog stanovništva, a desetine hiljada ljudi završile su u zatvoru.

Sirija
foto: Reuters

Običnim Sirijcima cijene hrane skočile su do neba, a sirijska valuta urušila se u ekonomskoj krizi za koju vlada krivi zapadne sankcije.

Asad je, međutim, i dalje na vlasti, nakon niza vojnih pobjeda uz podršku Rusije pa njegove snage ponovo kontrolišu više od 60 odsto zemlje.

Sirijski predsjednik uvijek je tvrdio da će pobijediti.

"Nikada nije poklekao. Čvrsto je stajao iza svih svojih beskompromisnih stavova i uspio je većinu Sirije vojnom silom da vrati pod svoju kontrolu", rekao je Pakradouni.

Odana vojska

Uprkos desetinama hiljada prebjega, sirijska vojska takođe je imala veliku ulogu u njegovom opstanku, dodao je.

"Zbog toga je Asad izuzetak u tzv. Arapskom proljeću".

U Tunisu je vojska okrenula leđa diktatoru Zinu El Abidinu Ben Aliju kada je porastao pritisak s ulica. Egipatska vojska takođe se odrekla dugogodišnjeg vođe Hosnija Mubaraka, a u Libiji, vojni vrh okrenuo se protiv Moamera Gadafija i prije njegovog pada, prenosi Hina pisanje AFP-a.

Sirija
foto: Reuters

Analitičar Tomas Piere kazao je: "Vojno vođstvo ostalo mu je lojalno jer je decenijama u njemu bilo puno Asadove rodbine i alavita".

"Ovi posljednji činili su vjerovatno više od 80 odsto oficira do 2011. i u vojsci su držali gotovo svaku uticajnu poziciju", rekao je naučnik Instituta za istraživanje arapskog i muslimanskog svijeta.

Sirijski naučnik iz Damaska koji je želio da ostane neimenovan rekao je da su Asadova "odlučnost i strogost" takođe bili ključni.

"Mogao je koncentrisati sve odluke u svojim rukama i obezbijediti da je vojska posve na njegovoj strani", rekao je. Uz to, struktura režima bila je takva da niko nije mogao steći dovoljno uticaja da mu konkuriše.

Sirija
foto: Reuters

Asad se umjesto toga kladio na složenu sirijsku društvenu strukturu, etničke podjele između Arapa i Kurda, kao i religijske razlike između sunita, alavita i drugih manjina.

Iskoristio je "strah ljudi od haosa" i strah alavita da neće preživjeti njegovo rušenje s vlasti, rekao je.

Nema alternative

Kada su islamisti i džihadisti uzeli maha, nastojao je da se prikaže kao zaštitnik manjina uključujući hrišćane.

Ali koristio mu je i izostanak bilo kakve efikasne političke opozicije.

Godine 2012., kad su Asadove snage na terenu trpjele gubitke, više od 100 zemalja priznalo je opozicioni savez, Sirijsku nacionalnu koaliciju, kao jedinog legitimnog predstavnika sirijskog naroda.

Asad je bivao sve izoliraniji i mnoge regionalne i svjetske sile, kladeći se na njegov pad, nametnule su mu niz sankcija te ga izopštile iz međunarodne zajednice.

Sirija
foto: Reuters

Ali sirijska opozicija, u zemlji i inostranstvu, nije uspjela da se ujedini i postavi se kao vjerodostojna alternativa.

Oružana opozicija sve se više dijelila kako je sukob napredovao, a Asad je iskoristio jačanje džihadističkih grupa da bi se prikazao kao borac protiv terorizma.

SAD nisu upotrebile silu

Pobunjenicima je bila potrebna vazdušna podrška, ali Zapad je želio da izbjegne da se u Siriji ponovi NATO-ov fijasko u Libiji.

Kako su godine prolazile Asad je bivao sve sigurniji da se američki ratni avioni neće približiti Damasku.

Godine 2013., nakon navodnog režimskog hemijskog napada na dva pobunjenička područja nedaleko od Damaska u kojima je poginulo više od 1400 ljudi, tadašnji američki predsnednik Barak Obama nije realizovao obećanje o "prelasku crvene linije" i odustao je od vazdušniih napada.

"Obamina administracija nije bila zainteresirana za sirijski sukob", rekao je Piere.

"Izabrana je na obećanju da će se povući iz Iraka, prema tome nije bila sklona povratku na Bliski istok".

Sirija
foto: Reuters

Američka koalicija izvela je napade u Siriji iduće godine, ali kako bi poduprla kurdske borce koji su se borili protiv Islamske države čiji je novoproglašeni "kalifat" privukao svjetsku pažnju.

Rusija se uključila u sukob 2015. na strani Asada i izvela prve vazdušne napade, preokrenuvši tok sukoba.

"Iskoristila je istorijsku priliku da povrati status supersile uskočivši u stratešku prazninu koja je nastupila zbog Obaminog djelimičnog povlačenja iz regije", rekao je Piere.

Nemoguća jednačina

Sa 55 godina, Asad je već u trećoj deceniji svoje vladavine, a izgleda da će na predsjedničkim izborima ovog ljeta dobiti i četvrti mandat.

Bašar Al Asad
foto: Reuters

Pošto su ga nekada pozivale da odstupi s vlasti, zapadne sile sada žele političko rješenje prije izbora.

UN-ovi napori zadnjih godina fokusirani su na odbor koji u jednakoj mjeri predstavlja režim, opoziciju i civilno društvo i trebalo bi da izmijeni sirijski ustav. Ali napretka gotovo da i nema.

Zapadni diplomatski izvor smatra da će Asad vjerovatno odugovlačiti s bilo kakvim pomacima dok se ne održe predsjednički izbori po sadašnjem ustavu i tada dovesti međunarodnu zajednicu pred svršen čin.

Sirija
foto: Reuters

"Sirijski režim i njegovi kumovi jednostavno žele objasniti svijetu: ‘Pa izbori su održani, igra je završena, možete li molimo vas da otvorite novčanike i finansirate svu infrastrukturu koju ste bombardovali zadnjih 10 godina", rekao je izvor.

Ali Damask negira bilo kakvu vezu između pregovora i izbora.

"Sirijski režim danas ne može biti ponovo primljen u međunarodni sistem, ali ne može ni ostati izvan njega", rekao je naučnik.

"Zbog te nemoguće jednačine bićemo u teškoj i neizvjesnoj situaciji još godinama, bez rješenja i stabilnosti".