Homeinijeva nedovršena revolucija

Četrdeset godina nakon revolucije, Iran se ne plaši Amerike, čija moć opada, rekao je juče konzervativni ajatolah Ahmad Džanati na početku komemoracija povodom ustanka koji je državu pretvorio u trajnog neprijatelja SAD.

Džanati, sekretar Savjeta čuvara, organa sa velikim uticajem na upravljanje Iranom, u govoru je ismijao američkog predsjednika Donalda Trampa.

„Čak i mnogi saveznici više ne slušaju Ameriku i ne plaše je se“, rekao je Džanati u mauzoleju ajatolaha Ruholaha Homeinija, koji se vratio iz izgnanstva u Francuskoj da bi poveo revoluciju prije 40 godina. „Amerika sada nije u stanju da vodi svoje poslove“, rekao je Džanati, dodavši da „milioni ljudi gladuju tamo i da je moć Amerike u opadanju“, prenio je Rojters. Džanati nije kazao na čemu zasniva te tvrdnje.

U ustanku 1979. zbačen je šah Muhamed Reza Pahlavi, sekularni kralj koji je bio u savezništvu sa Zapadom. Kasnije te godine, iranski studenti su upali u američku ambasadu i držali 52 Amerikanca kao taoce 444 dana.

Tramp se prošle godine povukao iz međunarodnog sporazuma prema kojem je Iran suzbio nuklearne aktivnosti u zamjenu za ublažavanje sankcija. Ponovno uvođenje kaznenih mjera je izazvalo krah valute, neobuzdanu inflaciju i pojačalo oklijevanje investitora povodom poslovanja u Iranu.

Džanati, koji je bi protiv odluke predsjednika Hasana Rohanija da pristane na oduzimanje nekih nuklearnih prava Irana, rekao je: „Nažalost, neki naši zvaničnici vjeruju da ne možemo voditi zemlju bez pomoći Amerike. Proklete bile takve pogrešne misli!“ Homeini je pobjegao iz Irana sredinom 1960-ih, strahujući od šahovog obračuna.

Nakon kratkog boravka u Turskoj, pošao je u Irak, ali ga je Sadam Husein 1978. izbacio iz svetog grada Nadžaf.

Završio je u uspavanom mjestu Nofl le Šato, zapadno od Pariza, odakle je, do povratka u Teheran u februaru 1979, tiho podsticao nemire i islamističku revoluciju koja i danas traje.

Homeini je sjedio u prvom razredu čarter leta „boinga 747“, posmatrajući kroz prozor zemlju koju je morao da napusti 15 godina ranije.

Na pitanje novinara šta osjeća povodom okončanja izgnanstva, odgovorio je „ništa“.

Pahlavijeve pristalice su bile šokirane takvim nedostatkom emocija. Međutim, Homeini je mislio da njegov povratak nije stvar emocija i da je bitna samo božja volja.

Novinar BBC-ja koji ga je intervjuisao mjesec ranije u Francuskoj, kaže da je Homeini tada pokazao čvrstu riješenost.

„Monarhija će biti iskorijenjena. Postoje aspekti života pod sadašnjim pokvarenim oblikom vladavine u Iranu koji se moraju promijeniti...droga poput alkoholnih pića će biti zabranjena. Mi smo neprijateljski nastrojeni prema stranim vladama koje su Iranu nametnule šaha“, rekao je Homeini.

BBC piše da je u početku djelovalo nemoguće da će Islamska Republika trajati. Iranci u milionima izlaze na izbore da glasaju za kandidate koji predstavljaju liberalne i konzervativne tendencije u politici, a liberalni kandidati obično osvoje većinu.

Međutim, kada dođu na vlast, shvate da ne mogu ništa da promijene. Prema iranskom ustavu, konzervativne snage - sveštenstvo, Revolucionarna garda itd. imaju glavnu riječ, ko god da pobijedi na izborima.

Vrhovni lider je u rangu iznad predsjednika, a konzervativci su spremni da se bore da zadrže vlast.

Nakon predsjedničkih izbora 2009, konzervativac Mahmud Ahmadinedžad je proglašen za pobjednika iako je liberalni kandidat Mir Husein Musavi vjerovatno osvojio većinu.

Demonstracije su održavane danima i učinilo se da bi mogla početi nova revolucija. Međutim, konzervativci su brutalno rastjerali demonstrante sa ulica.

Više od 90 odsto iranskih muslimana su šiiti, a zbacivanje šaha 1979. od strane šiitskih islamističkih revolucionara je šokiralo i uzbunilo islamski svijet, navodi BBC.

Šiiti u državama poput Libana i djelovima Zaliva više nisu prihvatali da budu na dnu društvenog i političkog života i tražili su veće pravo glasa.

Suniti u regionu su bili jako zabrinuti, ali i fascinirani rušenjem lidera kojeg podržava Zapad.

BBC navodi da su Amerikanci bili poniženi i da niko na Bliskom istoku to neće zaboraviti.

Iran je između 1980. i 1988. bio u okrutnom ratu protiv Iraka i opsjednut potrebom da opstane.

Ali, nakon 2003, kada su SAD izvršile invaziju na Irak i uništile vlast tamošnje sunitske manjine, iračka šiitska većina je počela da dominira državom uz snažnu podršku Irana. Iran je postao regionalna supersila, zahvaljujući predsjedniku Džordžu V. Bušu. Danas Izrael i Trampova administracija vide Iran kao veliku prijetnju. Evropljani, ističe BBC, vide situaciju drugačije.

Oni prihvataju da je Iran težak za saradnju, ali misle da je i dalje voljan da slijedi smjenice iz sporazuma koji je postigao bivši predsjednik SAD Barak Obama uz snažnu evropsku podršku. BBC piše da je Iran danas puno lagodniji za život nego što to zamišlja većina ljudi spolja.

Pravila o oblačenju žena se nekad strogo nameću, ali se Islamska Republika nikad nije obrušavala na prava žena kao što to čini Saudijska Arabija.

Aktuelna vlada je vjerovatno liberalnija nego bilo koja druga prije revolucije. Postoji puno ljutnje zbog korupcije, ali ne kao za vrijeme šaha.

Ne postoji ozbiljna prijetnja po sistem, ali je teško zamisliti da „čudno balansiranje između slabe liberalne vlade, izabrane masovnom podrškom, i čvrstog i odlučnog jezgra, može trajati vječno“. I dok ne dođe do nekog kompromisa između liberala i konzervativaca o načinu na koji bi trebalo upravljati državom, trajaće osjećaj da je Homeinijeva revolucija nedovršena, zaključuje BBC.