lideri G7 se bavili pitanjem koje će vjerovatno dominirati ostatkom njihovih političkih života

Suprotstaviti se Kini, ali ne isključiti saradnju

Bajden traži jasnu podršku saveznika u odnosu prema Pekingu, dok lideri G7 pokušavaju da balansiraju između ekstremnog rivalstva i neophodne koegzistencije

8788 pregleda 8 komentar(a)
Lideri G7 juče sa britanskom kraljicom Elizabetom i šeficom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen na svečanom prijemu nakon samita G7, Foto: Rojters
Lideri G7 juče sa britanskom kraljicom Elizabetom i šeficom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen na svečanom prijemu nakon samita G7, Foto: Rojters

Tokom devedesetominutnog zasjedanja sa najvišim stepenom obezbjeđenja, ugašenim telefonima i bez interneta, sve u cilju da se spriječi prisluškivanje strane države, lideri G7 bavili su se pitanjem koje će vjerovatno dominirati ostatkom njihovih političkih života - Kinom. Šefovi industrijskih država pokušavali da su pronađu pravi balans između ekstremnog rivalstva i neophodne kooperativne koegzistencije.

Kurt Kembel, zadužen za indo-pacifičku politiku u timu Džoa Bajdena opisao je ovu dilemu kao „kompleksnu paradigmu o koegzistenciji“, rekavši za britanski „Gardijan“ da je za SAD to prilično neistražena teritorija.

Britanski list dilemu predstavlja na sljedeći način: može li Zapad danas biti oštar prema Kini zbog trgovine, ljudskih prava i pravila investiranja, a sjutra sarađivati sa Pekingom oko klimatskih promjena.

Na bezbjednosnom forumu u Minhenu prošle nedjelje cijeli jedan izvještaj je posvećen temi kako liberalne demokratije mogu „da se takmiče tamo gdje moraju - a da sarađuju sa rivalima u oblastima gdje je to moguće“.

Tokom samitu u Kornvolu Bajden je prema riječima američkih zvaničnika predvodio tabor protiv Kine, a slijedili su ga Boris Džonson, kanadski premijer Džastin Trudo i francuski predsjednik Emanuel Makron.

Bajden je želio da lideri G7 u kominikeu ne samo osude prisilni rad u pokrajini Sinđijang, već i da se zapad kolektivno saglasi da će djelovati.

Činjenica da je Boris Džonson morao da predloži formiranje radne grupu pokazuje koliko je ova tema postala delikatna i koliko je teško postići konzenzus.

Na kraju, u zajedničkom saopštenju G7 je izdvojila Kinu zbog kršenja ljudskih prava u Sinđijangu, zahtijevajući visoki stepen autonomije za Hong Kong, i zatraživši punu istragu o porijeku koronavirusa.

Američki tim se u Kornvolu takođe trudio da ukaže kako se Bajdenov pristup Kini razlikuje od pristupa Donalda Trampa. „Gardijan“ piše da bi se Kembel i Metju Pontinger, Trampov glavni teoretičar za prijetnju Kine, složili povodom dosta pitanja. Obojica smatraju da Kina više ne teži da postane moderna radionica svijeta već i aktivna ideološka alternativa liberalnom poretku.

Međutim, Trampov i Bajdenov tim potpuno različito gledaju na to koji je najbolji odgovor na kinesku prijetnju. Bajdenova politika ne zasniva se samo na tarifama u trgovinskom ratu ili uvođenju sankcija, već i udruživanju sa Evropom kako bi nadmašili Evropu i predstavili zapad kao primaljiviji primjer za države koje se nalaze u rascjepu između Kine i SAD.

Govoreći na Brukings institutu, Fiona Hil, bivša Trampova savjetnica za saradnju kazala je da je Tramp stalno opisivao EU kao neprijateljskog trgovinskog rivala koji se praktično ne razlikuje od Kine.

Bajden međutim pokušava da Evropi predoči kredibilnu strategiju za suprotstavljanje kineskom državnom kapitalističkom modelu, i u naporima da ostvari taj cilj on nije propustio priliku da pohvali specijalni odnos SAD i Britanije, da pozove Angelu Merkel u posjetu Bijeloj kući i pokaže oduševljenje što je u prisustvu Emanuela Makrona.

Dženifer Hilman, iz Savjeta za inostrane odnose, istakla je za „Gardijan“ da je Bijela kuće prošle nedjelje uradila izvještaj pod naslovom „izgradnja održivih lanaca snabdijevanja, revitalizacija proizvodnje i njegovanje rasta“. Taj dokument nije samo nacrt za oživljavanje američke ekonomije, radi se zapravo o pripremi kako bi američki i evropski kapitalizam postao konkurentan kineskom kapitalizmu koji sponzoriše država.

Bajden je tek nedavno promijenio stav prema Kini. Prije svega dvije godine, on je tvrdio da su strahovi od Kine preuveličani.

„Kina će nam pojesti ručak. Ma hajde, čovječe“, kazao je on pred publikom u Ajovi 2019. „Znate, oni nisu loši ljudi. Znate šta - nijesu nam konkurencija“, govorio je tada Bajden.

Međutim, dešavanja u narednim mjesecima su promijenila samopouzdanje. „Vol strit žurnal“ je objavio da je u telefonskom razgovoru u februaru koji je trajao dva sata, kineski predsjednik Si Đinping detaljno opisao Bajdenu kako Kina planira da nadmaši SAD kao dominantna svjetska sila. Sada je predsjednik SAD zaokupljen tom temom i stalno je pokreće u privatnim i zvaničnim razgovorima. U komentaru za „Vašington post“ uoči putovanja u Evropu, Bajden je Kinu pomenuo četiri puta.

Na samitu je upravo zahvaljujući ambicioznim planovima suprotstavljanja Kini omogućio Emanuelu Makronu da kaže da je Bajden pokazao da je suština liderstva u partnerstvu.

Džejkob Fank Kirkegard, iz njemačkog Maršal fonda, kazao je za „Gardijan“ da Evropa sve bolje reaguje na Bajdenovu poruku o Kini. „Pozicija Evrope se dosta promijenila u odnosu na period prije nove godine. Smatram da je jednako zaslužna katastrofalna kineska diplomatija koliko i ono što radi Bajdenova administracija“.

Kineska odluka da uvede lične sankcije evropskim parlamentarcima, njena bilateralna diplomatija sa manjim državama članicama je prema mišljenju Kirkegarda pokazala da investicioni dogovor Kine sa EU, koji je dugo zagovarala Njemačka i sa kojim se generalno saglasila u decembru, zapravo ne napreduje. Kirkegard tvrdi da je u svakom slučaju Kina u laganom političkom povlačenju širom Evrope. Na posljednjem sastanku grupe 17 plus jedan na kojem je Kina trebalo da privuče članice EU prisustvovali su srednjerangirani zvaničnici.

Ukoliko njemački Zeleni budu imali ulogu u budućoj koalicionoj vladi u Berlinu, to će definitivno značiti kraj Merkeline odlučnosti da se trguje skoro po svaku cijenu.

Međutim, potencijalno klučna ličnost na samitu G7, i osoba koju su drugi lideri slušali sa uvažavanjem je italijanski premijer Mario Dragi bivši šef Evropske centralne banke i aktuelni predsjedavajući G20.

U maju 2019. Italija se, pod uticajem pokreta Pet zvjezdica, pridružila kineskoj inicijativi Pojas i put i na taj način stala na prvu liniju fronta Pekingove borbe za globalni uticaj i moć. Osnivač pokreta Pet zvjezdica Bepe Grilo se čak sastao sa kineskim ambasadorom u Rimu na dan kad je Dragi stigao na samit G7.

Dragi možda jeste tehnokrata koji upravlja šestočlanom koalicijom, ali on pomjera italijansku spoljnu politiku ka atlantskoj perspektivi. U martu je izdao dekret kojim je blokirao Huavej i ZTE da realizuju ugovor sa italijanskom telekomunikacionom firmom Fastveb.

Nakon samita G7 Dragi je juče pred novinarima kazao da je Kina „autokratija koja ne poštuje multilateralna pravila i ne dijeli isti viziju svijeta kao demokratske zemlje“. „Moramo da sarađujemo, ali moramo biti iskreni povodom stvari koje ne dijelimo i ne prihvatamo. Predsjednik SAD je kazao da je tišina saučesništvo“, kazao je Dragi.

„Gardijan“ ipak ističe da Dragi kao predsjedavajući G20, ima zadatak da predoči ideje o klimatskim finansijama pred tim širim forumom i stoga ne želi da nepotrebno vrijeđa Kinu.

Pitanje je i kako će Britanija prihvatiti napore saveznika da zauzmu oštar stav prema Kini. Grejem Stjuart, ministar za izvoz u britanskom odsjeku za međunarodnu trgovinu, kazao je pred parlamentarnim odborom prošle godine da „Kina nudi više prilika britanskoj ekonomiji nego bilo koje drugo tržište“.

Britanski list ističe da je ključni dio slagalice koji se uglavnom izostavlja iz diskusija o Kini, zapravo sama Kina. Kembel podsjeća da se američki tim na turbulentnom sastanku na Aljasci nije sastao sa užim krugom ljudi oko Sija, dodajući da se kineski predsjednik oslanja na sve manju grupu ljudi prilikom donošenja odluka.

Obilježje kineske politike je bila sposobnost da se ispravi i povuče kada pređe granicu, kazao je Kembel. Sada je prema njegovom mišljenju pitanje da li poruka da Kina sama pravi korake koji podrivaju njenu meku silu uopšte stiže do najužeg kineskog rukovodstva.

„To je pitanje na koje mi ne možemo odgovoriti, ali tokom proteklih godinu ili dvije, zemlja koja je napravila najviše problema Kini nijesu SAD, već upravo Kina“, kazao je Kembel.

Bajden: Rusija je slabija nego što se misli

Džo Bajden je juče kazao da je „autokrata“ Vladimir Putin u pravu kada kaže da su odnosi između dvije zemlje na najnižem nivpu posljednjih godina, ali je sugerisao da Rusija slabija nego što izgleda i da se Moskva preforsirala na Bliskom istoku.

Nakon što će danas prisustvovati NATO samitu, Bajden se u utorak sastaje sa Putinom u Ženevi a očekuje se da će susret biti napet usljed sporenja oko špijuniranja, hakerskih napada, miješanja u izbore, Ukrajine, Bjelorusije i ljudskih prava.

Bajden, koji je u martu nazvao Putina ubicom, kazao je da se Rusija ponaša neprihvatljivo u mnogim oblastima, ali je ukazao i na ruske probleme - postsovjetski ekonomski kolaps, „preforsiranje“ u Siriji i probleme sa kovidom-19.

Na pitanje novinara zašto se Putin, koji upravlja Rusijom od 1999, nije promijenio uprkos godinama zapadnih sankcija, Bajden je odgovorio: „On je Vladimir Putin“.

„Autokrate imaju ogromnu moć i ne moraju da odgovaraju javnosti“, kazao je Bajden. Predsjednik SAD je kazao da je Rusija - čija je ekonomija 13 puta manja od američke - slabija nego što se to misli.

„Rusija ima svoje dileme, bavi se svojom ekonomijom, kovidom i ne samo problemima sa SAD i Evropom, već i na Bliskom istoku“, kazao je on. „Rusija se upustila u aktivizam za koji mi smatramo da je suprotan međunarodnim normama, ali su i oni zagrizli neke realne probeme i imaće problema da ih sažvakaju“, kazao je Bajden.

Bajden je naveo Siriju kao primjer i oblast u kojoj bi dvije sile mogle da sarađuju.

Na pitanje kako komentariše saopštenje Rusije da je Moskva spremna da preda sajberkriminalce SAD ukoliko Vašington bude slijedio takav primjer, Bajden je kazao da je to dobar znak „napretka“.

Bajden je takođe kazao da je rekao Putinu prije nego što je izabran da će istražiti to da li je ruski lider bio umiješan u pokušaje uplitanja u američke izbore. „Provjerio sam, imao sam pristup svim obavještajnim podacima, on je učestvovao u tim aktivnostima“, kazao je Bajden.

Preporučujemo za Vas