Globalni rast se brzo vraća, ali je oporavak od pandemije neravnomjeran i krhak

Svjetska ekonomija na tri pukotine

Svako bjekstvo iz kovid-19 krize je povod za slavlje. Međutim današnja ekonomija u usponu takođe je izvor strepnje, jer se ispod površine kriju tri linije rasijedanja ili pukotine. Zajedno će odrediti ko će napredovati i da li ovaj najneobičniji oporavak koji se pamti može biti održiv.

7210 pregleda 1 komentar(a)
Foto: AP/Beta
Foto: AP/Beta

Pandemija je prouzrokovala zastrašujući ekonomski pad, ali sada se sada uveliko zahuktava jedan čudan i uzbudljiv bum. Cijena nafte je naglo porasla, a restorani i firme koje se bave prevozom moraju da se bore i čine razne ustupke da bi privukli radnike. Dok ove kompanije nagoveštavaju da će profit ove godine dostići istorijski maksimum, indeks koji su objavili JP Morgan Čejs i IHS Markit sugeriše da je globalni rast najviši od bujnih dana 2006, piše „Ekonomist“.

Svako bjekstvo iz kovid-19 krize je povod za slavlje. Međutim današnja ekonomija u usponu takođe je izvor strepnje, jer se ispod površine kriju tri linije rasijedanja ili pukotine. Zajedno će odrediti ko će napredovati i da li ovaj najneobičniji oporavak koji se pamti može biti održiv.

Prva linija rasijedanja razvaja vakcinisane i nevakcinisane. Samo one zemlje koje se vakcinišu moći će da ukrote kovid-19. To je uslov da se trgovine, barovi i kancelarije trajno ponovo otvore, a da kupci i zaposleni imaju samopouzdanja da napuste domove.

Međutim, tek je svaki četvrti stanovnik širom svijeta dobio prvu dozu vakcine, a samo je jedan od osam revakcinisan i potpuno zaštićen. Čak su i neke savezne države SAD koje imaju manji procenat vakcinisanih ranjive na zaraznu delta varijantu virusa.

Druga linija rasijedanja prolazi između ponude i potražnje. Nestašica mikročipova omela je proizvodnju elektronike i automobila baš u momentu kada potrošači žele u njima da uživaju. Troškovi transporta robe iz Kine do luka na zapadnoj obali Amerike učetvorostručili su se u odnosu na nivo prije pandemije. Iako su ova uska grla odblokirana, tek otvorene ekonomije stvoriće novu neravnotežu.

U nekim zemljama izgleda da ljudi više vole da odu na piće za šank, nego da stanu da rade za šankom, pa se javlja nedostatak radne snage u uslužnom sektoru. Cijene nekretnina su porasle, što govori da će i stanarine uskoro početi da rastu. To bi moglo da održi inflaciju i produbi osjećaj da se ne može priuštiti da se plaća stan.

I treća linija rasijedanja se stvara zbog povlačenja stimulusa. U jednom trenutku, intervencije države koje su počele prošle godine moraju se prekinuti. Centralne banke iz bogatog svijeta kupile su sredstva vrijedna više od 10 triliona dolara od početka pandemije i nervozno razmišljaju kako da se izvuku, a da prenaglim stezanjem kaiša ne izazovu zastoj na tržištima kapitala. Kina, čija ekonomija nije opala tokom 2020, daje znak onoga što sledi: pooštrila je kreditnu politiku ove godine, usporavajući rast.

U međuvremenu, hitne šeme državne pomoći počinju da ističu. Domaćinstva teško da će dobiti novu infuziju „stimulansa“ 2022. godine. Deficiti će se smanjivati, što će naniže povlačiti rast. Do sada su ekonomije u velikoj mjeri izbjegle talas štetnih bankrota, ali niko ne zna koliko će se firme snaći kad dospiju hitni zajmovi i radnici više ne budu mogli da se šalju na prinudne odmore na račun poreskih obveznika.

Mogli biste pomisliti da bi događaj koji je ekstreman poput pandemije, u kombinaciji sa neviđenim vladinim odgovorom na njega, na kraju pokrenuo jednako ekstremnu globalnu ekonomsku reakciju. Pesimisti se brinu zbog povratka inflacije u stilu iz 1970-ih, ili finansijskog kraha, ili da će osnovna energija kapitalizma biti iscrpljena državnim davanjima. Takvi apokaliptični ishodi su mogući, ali nisu vjerovatni.

Predviđa se da će 2021. godine najsiromašnije zemlje kojima očajno nedostaje vakcina rasti sporije od bogatih zemalja. Čak i dok covid-19 slabi oporavak, tržišta u razvoju suočavaju se sa mogućnošću viših kamatnih stopa. To vrši pritisak na njihove valute dok investitori kupuju dolare, povećavajući rizik od finansijske nestabilnosti. Njihove centralne banke nemaju luksuz da ignorišu privremenu ili uvezenu inflaciju. Kombinacija prekasnog vakcinisanja i preranog stezanja kaiša biće bolna.

Pesimisti se brinu zbog povratka inflacije u stilu iz 1970-ih, ili finansijskog kraha, ili da će osnovna energija kapitalizma biti iscrpljena državnim davanjima. Takvi apokaliptični ishodi su mogući, ali nisu vjerovatni

Preporučujemo za Vas