Farhad želi da što prije napusti Avganistan i da mu trogodišnji sin raste u slobodi. Hoće nazad u Njemačku, odakle je već jednom deportovan. Gafor je pak stigao u Njemačku, a zapravo nije htio da napusti Avganistan.
Kad god se zapuca u blizini, Farhad počne da laže. Uzme u naručje trogodišnjeg sina i kaže mu da neko u blizini slavi vjenčanje. Rafali u čast bračnog para. I to je avganistanska tradicija. "Moj sin još ne razumije šta se događa. Jednostavno se boji glasnog praska."
Farhad se u stvari ne zove tako, njegovo pravo ime je poznato redakciji Dojče velea (DW), s njim smo u kontaktu već godinama. Svakog dana nam preko četa piše kako se osjeća. On je jedan od preko hiljadu Avganistanaca koji su, prema navodima njemačkog Ministarstva unutrašnjih poslova, od kraja 2016. iz Njemačke vraćeni u domovinu.
Farhad je bio maloljetnik kada je pobjegao iz Avganistana. U Njemačku je došao sam, otac i majka su mu mrtvi. U Njemačkoj nije bio kažnjavan. A njemački MUP je upravo tim argumentom često opravdavao protjerivanje nekih ljudi. Njegov zahtjev za azilom je odbijen, i to uprkos očajničkim pokušajima njemačkih prijatelja da mu pomognu da ostane.
Svake godine na hiljade Avganistanaca bezuspješno pokušavaju da dobiju dozvolu boravka u Njemačkoj. Između januara i jula ove godine njemačke vlasti su razmotrile oko sedam hiljada zahtjeva za azil Avganistanaca – oko 60 odsto je odbijeno, iako se situacija u toj zemlji rapidno pogoršavala.
Tek 11. avgusta, samo četiri dana prije nego što su Talibani preuzeli kontrolu nad Kabulom, njemački MUP je obustavio deportacije iz Njemačke u Avganistan. Trenutno je u Njemačkoj oko 30.000 Avganistanaca koji su u limbu – nije im dodijeljen azil, i teoretski bi jednog dana mogli da budu deportovani.
Na radaru Talibana…
Ono što Farhad piše, riječi su ogorčenog čovjeka. Kaže da je već ranije imao osjećaj da ga je Njemačka ostavila na cjedilu. Sad opet ima isti osjećaj. Neko poput njega, čovjek koji je već jednom bio protjeran iz Njemačke, nije imao nikakve šanse da se nađe na nekom letu kojim je Bundesver evakuisao ljude iz Kabula.
"Kad Talibani saznaju da sam živio u Njemačkoj, ubiće me", uvjeren je Farhad.
Avganistanci koji su, poput Farhada, bili na Zapadu i morali da se vrate, zaista su u opasnosti.
"Sreo sam mnoge povratnike, ljude koji recimo imaju vidljive tetovaže na vratu ili na rukama. Za Talibane je to nedopustivo", kaže Abdul Gafor.
Povratnici sa Zapada su za Talibane prijetnja jer teško da će se pomiriti sa stilom života koji nameću ti radikalni islamisti.
Gafor priča na osnovu ličnog iskustva. I on je pobjegao u Evropu, ali 2013. su ga Norvežani protjerali natrag u Avganistan. Nakon povratka je osnovao nevladinu organizaciju AMASO (Afghanistan Migrants Advice and Support Organization) kako bi pomogao drugim povratnicima .
Priča da povratnicima nije bilo lako u Avganistanu, da su izolovani u poslovnom svijetu, često i u svojim porodicama. "U narodu vlada mišljenje da su te osobe uradile nešto pogrešno i da su zbog toga protjerane."
Sigurnost u Hamburgu
Gafor je postao poznat zahvaljujući angažmanu oko povratnika, ali se zato našao u opasnosti. Odavno mu porodica i prijatelji govore da opet napusti Avganistan. "Dobijao sam često prijetnje. Ali znao sam da se nosim sa tim."
Ali, kad su Talibani umarširali u Kabul, nije vidio drugu mogućnost nego da pobjegne. Na brzinu je u kancelariji uništio dokumente na kojima su bila imena i adrese povratnika. "Imao sam nekoliko vrlo osjetljivih slučajeva, među njima i ljudi koji su konvertirali u hrišćanstvo ili ateiste. Nisam htio da ugrozim nijedan ljudski život."
I njegov život se našao u opasnosti, uvjeren je Ghafor. "Nemam nikakvih iluzija da bi me oni poštedjeli."
Abdul Gafor je već nekoliko dana na sigurnom. Nalazi se u Hamburgu, gradu udaljenom skoro 7.000 kilometara od Kabula. Zahvaljujući činjenici da je bio tako poznat i eksponiran, njegovo ime se brzo našlo na popisu putnika koje su Njemci evakuisali iz Kabula. Upravo je on bio jedan od samo sedam osoba koje su 17. avgusta evakuisane prvim letom Bundesvera iz Kabula.
Sjedjeo je u gotovo praznom avionu, emocije su ga savladale: "Plakao sam tokom leta", priča on za DW.
Strah na ulici
I dok je Gafor izvan opasnosti, Farhad i dalje živi noćnu moru. Otkako su Talibani preuzeli vlast, njegova supruga se nije usudila da izađe na ulicu. I on ide samo u nužnu nabavku. Njemački prijatelji do sada su mu svakog mjeseca slali nešto novca, preko Vestern Juniona. Sad ima još dvadesetak eura.
Kaže, plaši se svaki put kad izađe na ulicu. Skoro sve je zatvoreno, osim trgovina s prehrambenim namirnicama. Mnogo manje ljudi ide napolje, gotovo da uopšte ne viđa djecu. Žene se pojavljuju samo u pratnji muškaraca. "I svuda su naoružani muškarci", dodaje on.
Talibanski borci ga često zaustavljaju i pitaju: "Ko si ti, kuda ideš? Čime se baviš? Jesi li ikada radio za policiju ili za strance?" Uvijek ista pitanja. I Farhad onda kaže da ide u kupovinu hrane. I ne kaže im svoje pravo ime. "Moraš lagati kako bi spasio život." Do sada ga Talibani nisu pitali da im pokaže dokumente.
U nekoliko navrata je Farhad poveo i sina. Dijete je plakalo, kaže, htjelo je da izađe iz kuće, na svježi vazduh. Farhad je dječaku rekao da su bradati muškarci nešto poput nove policije u gradu. Još jedna laž. Ali s lažima će sigurno morati da živi još neko vrijeme. Farhad naime ne vjeruje da će on i porodica uskoro uspjeti da pobjegnu iz Kabula.
Brige oko kolega
Otkako je stigao u Njemačku, Gafor je u akciji bez pauze. Svakodnevno iz domovine prima poruke i pozive u pomoć. Preko društvenih mreža pokušava da uradi šta može. U kontaktu je sa saradnicima koji su još uvijek u Kabulu. "Još nisam mogao ništa učiniti da im pomognem."
Želi li da ostane u Evropi? Abdul Gafor ne zna odgovor. Kaže da mu treba vremena da svari ono što je sve doživio. "Još ne mogu da shvatim šta se sve dogodilo i kojom brzinom. Imam osećaj da sam izgubljen."
Bonus video:
