Zapadne države dopuštaju procvat nezakonitih transnacionalnih tokova gotovine

Fatalna mana borbe Zapada protiv autokratije

Pandora papiri otkrili ključnu ulogu demokratskih država u omogućavanju napredovanja autokratskih režima

19951 pregleda 21 reakcija 4 komentar(a)
Protesti u Brazilu povodom otkrića iz Pandora papira, Foto: REUTERS
Protesti u Brazilu povodom otkrića iz Pandora papira, Foto: REUTERS

Zapadni političari kažu da liberalne demokratije vode egzistencijalnu borbu protiv sila autokratije, despotizma i diktature širom svijeta. Takva poruka je našla mjesto u nedavnoj retorici američkog predsjednika Džoa Bajdena i glavni je razlog za njegov predstojeći Samit za demokratiju.

Bajden i drugi zapadni političari koji ponavljaju njegove pozive su uspostavili tačnu dijagnozu. Porast neliberalizma, autokratija i sve žilavije diktature od Pekinga do Moskve guše napore demokratizacije na terenu i prijete širem liberalnom poretku.

Međutim, njihovi napori da osujete uspon autokratije previdjeli su ključni način na koji same zapadne demokratije omogućavaju takvim režimima da napreduju: pružanjem anonimnih alata za finansijsku tajnost koji omogućavaju kleptokratama širom svijeta da se kreću, kriju i peru nezakonito stečeno bogatstvo, na bezbjednoj daljini od znatiželjnih očiju sopstvenog naroda.

Ovi alati su postali poznati taktički priručnik. S jedne strane, imate šeme kao što su paravan kompanije i trastovi koji efikasno čine bogatstvo anonimnim tako što za novac ne vezuju nikakve identifikacione podatke. S druge strane, imate čitav niz industrija koje će sa zadovoljstvom obraditi prihode od ovog sada anonimnog bogatstva, od prodavaca nekretnina i luksuzne robe do aukcijskih kuća i tržišta umjetničkih djela.

I sve to ostaje uglavnom legalno, pružajući savršenu odskočnu dasku za kleptokrate i neliberalne ličnosti širom svijeta da sakriju svoje finansije na Zapadu, efikasno koristeći zapadnu finansijsku tajnost protiv demokratizatora, reformatora i svakoga ko traži samo malo bolje upravljanje.

Nedavno objavljeni Pandora papiri potpuno otkrivaju ključnu ulogu velikih zapadnih zemalja, uključujući Sjedinjene Države, Veliku Britaniju, Kanadu, Francusku i Njemačku u omogućavanju nedjela diktatora i autokrata dopuštajući procvat nezakonitih transnacionalnih tokova gotovine. Sa skoro 12 miliona dokumenata, objavljivanje je razotkrilo ogroman broj kleptokratskih mreža.

Milijarde i milijarde dolara (a potencijalno i više) slilo se u ove demokratije iz cijelog svijeta, a brojnim zapadnim industrijama savjest nije nalagala da provjere da li bogatstvo potiče iz, recimo, opljačkanih državnih kasa, bogatstva zaplijenjenog od manjinskog stanovništva prema koje se postupa nehumano, ili od nekog oblika korupcije na elitnom nivou koja dovodi do efikasnog zarobljavanja države.

Otkriveno je, na primjer, da je azerbejdžanska diktatura premjestila stotine miliona dolara u London. Nije prvi put da se London - grad koji sve više djeluje izgrađen na uslugama pranja novca - našao u središtu ove vrste nezakonitih tokova. U svakom slučaju, sredstva povezana sa brutalnom vladajućom porodicom Azerbejdžana slijedila su ustaljeni obrazac: anonimne fiktivne kompanije, anonimne kupovine nekretnina i britanski pravni stručnjaci koji pomažu da proces napreduje - sve je to potpuno legalno. (Obrt u najnovijim otkrićima u Pandor papirima: Očigledno je kraljica Elizabeta II nesvjesno umiješana.)

Otkriveno je da su britanske lažne firme takođe pomogle navodnoj ljubavnici ruskog predsjednika Vladimira Putina da vodi luksuzan život na Mediteranu, što je još jedna priča koja osobe bliske Kremlju - uključujući one koji posebno pokušavaju da izbjegnu zapadne sankcije - povezuje sa čitavom kombinacijim zapadnih alata za finansijsku tajnost.

Pandora papiri su otkrili i da je jordanski kralj Abdulah II - čovjek koji promoviše nagradu za transparentnost (ozbiljno) - za devetocifreni iznos kupio nekretnine u SAD i Ujedinjenom Kraljevstvu, čak i dok Zapad nastavlja da pruža finansijsku pomoć Jordanu.

Pandora papiri grafika

U najnovijim dokumentima se navodi da je instrumente finansijske tajnosti koristila “nezvanična treća supruga” bivšeg kazahstanskog diktatora Nursultana Nazarbajeva, koji je po mnogo čemu začetnik savremenog kleptokratskog priručnika. Nazarbajevu, naravno, nije strano ofšor finansiranje, kao ni njegovoj porodici, koja se uvijek pojavi kada su u pitanju optužbe o pranju njihovog nezakonitog bogatstva širom Zapada.

Kad smo već kod Nazarbajeva, Pandora papiri su otkrili i interne finansije jednog od njegovih bivših pisaca govora - nikoga drugog do bivšeg britanskog premijera Tonija Blera. Bler možda nije prva osoba koja pada na pamet kad pomislimo na modernu kleptokratiju, ali je bivši britanski premijer postao nešto kao zvijezda vodilja za druge zapadne političare koji žele da u potpunosti iskoriste te kleptokratske tokove.

Umesto da djeluje kao pokretač, recimo, demokratizacije ili finansijske transparentnosti, Bler je godine nakon premijerske funkcije proveo naplaćujući kamufliranje režima u Kazahstanu, Azerbejdžanu i Srbiji, među čitavim nizom drugih autokratija. Zato ne iznenađuje što su Pandora papiri otkrili da je Bler umiješan preko ofšor instrumenta koji je direktno povezan sa višim ešalonima bahreinske diktature.

Ali možda nije fer okomiti se na Blera. Na kraju krajeva, on se jednostavno ponaša kao mnogi drugi bivši demokratski lideri koji su očigledno odbacili napore u cilju demokratizacije u nastojanju da se domognu kleptokratskih fondova. Bivši njemački kancelar Gerhard Šreder postao je jedan od najvećih podržavalaca Putina, dok su bivši austrijski kancelar Alfred Guzenbauer, bivši italijanski premijer Romano Prodi i bivši poljski predsjednik Aleksandar Kvašnjevski takođe uzeli novac za savjetovanje diktatora u usponu.

Po ko zna koji put, demokratski lideri su prestali da se pretvaraju da rade za najbolje interese Zapada i demokratije. Umjesto toga, stvorili su čitavu domaću radinost bivših zapadnih lidera koji uskaču u džepove tih kleptokratskih figura - dok istovremeno te iste figure za svoje potrebe koriste i zloupotrebljavaju industriju za industrijom na Zapadu.

U međuvremenu, samim zapadnim finansijerima - nekretnine, privatni kapital, aukcijske kuće, i drugim profesionalcima koji žele da dobiju djelić ovog kleptokratskog bogatstva - izgleda da je jedino važno da slavina ostane otvorena i da uz to dobiju debelu proviziju. A njihovi konsultanti, lobisti i advokati naporno rade kako bi bili sigurni da nikakvi propisi ne poremete ove transnacionalne finansijske tokove.

Već znamo kakvi su rezultati ovih finansijskih mreža. Ovi zapadni alati za finansijsku tajnost - anonimne fiktivne kompanije i anonimni trastovi, ove industrije izgrađene pomoću anonimnih finansija bez ikakvog regulatornog nadzora - omogućavaju oligarsima i antidemokratskim ličnostima da nastave da otimaju koliko god žele bogatstva od svog naroda, siromašeći lokalno stanovništvo, destabilizujući čitave regione i finansirajući svoje neliberalne napore koliko god im je potrebno.

S druge strane, čak i kada Zapad skupi hrabrost da se konačno obračuna s tim despotima - recimo, putem programa sankcija koje imaju za cilj da blokiraju i unište njihovu finansijsku mrežu - ovi alati za finansijsku tajnost omogućavaju im da izbjegnu upravo te sankcije. Oni omogućavaju tim figurama da izbjegnu istrage, osujete sve napore da vrate opljačkanu imovinu i uživaju u plodovima svoje brutalnosti, čak i nakon što su zbačeni.

Ovi elementi su dvije strane istog kleptokratskog novčića. I teško da su ograničeni na neki određeni režim. Čak - ili možda naročito - režimi koji se suprotstavljaju zapadnom liberalnom poretku koriste ove finansijske alate.

Crveni kneščići u Kini i oligarsi u Rusiji, prorežimski biznismeni u Venecueli i zvaničnici koji podržavaju vladu u Iranu, ultradesničarske mreže u Mađarskoj i gangsteri-političari u Azerbejdžanu: Svi oni se oslanjaju na iste usluge, iste mreže, iste ofšor kombinacije i alate za finansijsku tajnost koji se nalaze na Zapadu. Svi oni drže antizapadne, antidemokratske govorancije pred domaćim stanovništvom, a zatim se oslanjaju na iste te zapadne, demokratske zemlje kako bi zaštitili svoje bogatstvo, oprali svoje finansije i sakrili svoj novac, a zatim te finansije iskoristili za sve što im je potrebno.

Ključ je u transparentnosti

Već znamo šta treba učiniti. Ništa od toga nije posebno komplikovano, a grupe širom političkog spektra iznijele su predloge za pametne politike. Ključ je u transparentnosti. Transparentnosti u vezi sa kompanijama, trastovima i fondacijama. Transparentnosti koja se odnosi na nekretnine, umjetnička djela i luksuznu robu. U kombinaciji sa novim i pojačanim propisima koji ciljaju one na Zapadu koji otvaraju ta vrata finansijske tajnosti - advokate, računovođe, konsultante i spin doktore - transparentnost će pomoći da se ove tajne finansijske mreže istjeraju iz mraka.

Vidjeli smo određeni napredak posljednjih godina, uključujući to što je britanska vlada sastavila javni registar određenih kompanija, a SAD i Kanada su nedavno napravile korak naprijed u čišćenju svojih sektora fiktivnih kompanija. Evropska unija je, isto tako, nastavila da se zalaže za daleko veći regulatorni nadzor nad advokatima i rukovodiocima trastova.

Sve su ovo dobrodošli koraci, ali teško da mogu na tome da se završe. Ostala gore predložena rješenja zahtijevaće značajnu političku volju - i dovoljno shvatanja koliko je i dalje centralna uloga Zapada u ovim ofšor mrežama. SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada i Francuska, Njemačka i Baltik: Svi su svojom zaslugom stubovi te ofšor ekonomije. Sve njih su koristile i zloupotrebljavale svjetske kleptokrate. I nema razloga da se očekuje da će to prestati sa curenjem Pandora papira.

(foreignpolicy.com)

Autor je istraživački novinar i autor knjige “Američka kleptokratija: Kako su SAD stvorile najveću svjetsku šemu za pranje novca u istoriji”, koja će biti objavljena u novembru.

Prevela i priredila:

Angelina Šofranac