Sahranjen Kolin Pauel: Prisustvovali Bajden, Buš mlađi, Obama..., Tramp i Bil Klinton nijesu došli

Govore su održali Medlin Olbrajt, Pauelova neposredna prethodnica na mJestu najvišeg diplomate zemlje, Ričard Armitidž, Pauelov zamjenik u Stejt departmentu sa kojim je takođe služio u Pentagonu za vrijeme Reganove adminitracije, kao i Pauelov sin Majkl

6795 pregleda 5 komentar(a)
Bajden sa suprugom na sahrani Pauela, Foto: Reuters
Bajden sa suprugom na sahrani Pauela, Foto: Reuters

Porodica, prijatelji i bivše kolege okupili su se u petak u Nacionalnoj katedrali u Vašingtonu da bi odali počast Kolinu Pauelu, vojniku i diplomati koji je odrastao u Bronksu, postao prvi crnac - načelnik generalštaba oružanih snaga, a zatim i prvi afroamerički državni sekretar.

Na sahrani su se okupili zvaničnici i prijatelji sa različitih djelova političkog i vojnog spektra.

Među njima su bivši predsjednici Džordž Buš mlađi i Barak Obama, bivši državni sekretari Džejms Bejker, Kondoliza Rajs i Hilari Klinton, bivši sekretar odbrane Robert Gejts i sadašnji načelnik združenih generalštaba Mark Mili, kao i drugi vojni lideri.

U Nacionalnoj katedrali su održane sahrane nekoliko bivših predsjednika među kojima je i Dvajt Ajzenhauer.

Gudački vojni orkestar je, između ostalog, izveo "Dancing queen" grupe Aba - Pauelovu omiljenu pesmu, kao i crkvene himne.

Predsjednik Džozef Bajden je takođe prisustvovao sahrani, ali nije držao govor.

Dvojica bivših predsjednika nisu došla na sahranu - Bil Klinton, koji se oporavlja od infekcije, i Donald Tramp koga je Pauel više puta kritikovao.

Govore su održali Medlin Olbrajt, Pauelova neposredna prethodnica na mJestu najvišeg diplomate zemlje, Ričard Armitidž, Pauelov zamjenik u Stejt departmentu sa kojim je takođe služio u Pentagonu za vrijeme Reganove adminitracije, kao i Pauelov sin Majkl.

Kao ambasadorka u UN za vrijeme Klintonove administracije, Olbrajt je ponekad ulazila u konflikt sa Pauelom, iako su postali dobri prijatelji. Oboje su se sjećali trenutka kada je Olbrajt, u posljednjim mjesecima Pauelove službe na položaju načelnika združenih generalštaba, zagovarala američku vojnu intnervenciju na Balkanu, pitajući zbog čega su SAD izgradile superiornu vojsku ako se ona ne može koristiti u takvim okolnostima.

Pauel se sjeća da ga je njena izjava toliko iznervirala da je "pomislio da će se šlogirati".

Pauelovo gledište bilo je da SAD treba da pošalju svoju vojsku samo u slučaju kada ima jasan i ostvariv politički cilj, što je bio ključni element filozofije koja će kasnije postati poznata kao Pauelova doktrina, koja obuhvata pouke izvučene iz američkog neuspjeha u Vijetnamu.

Pauel je preminuo 18. oktobra od komplikacija povezanih sa kovidom, u 85. godini. Bio je vakcinisan protiv koronavirusa, ali je njegova porodica saopštila da mu je imuni sistem bio ugrožen zbog mijeloma, raka krvi od koga se liječio.

Nošenje maski se zahtijevalo od onih koji su prisustvovali sahrani u petak, iako ih nisu svi nosili.

Priča o usponu Kolina Pauela za mnoge je istorijski primjer "američkog sna".

U svojoj autobiografiji "Moje američko putovanje", Pauel je pisao u svom djetinjstvu u eri poslije ekonomske depresije u južnom dijelu Bronksa u Njujorku, gdje je bio prosječan učenik bez naročitog cilja u životu.

Vojska ga je zainteresovala za vrijeme prve godine studija na Gradskom koledžu Njujorka, i prijavio se u korpus za obuku rezervista u okviru svog koledža.

U vojsci je služio 35 godina. 1962. je poslat u Vijetnam gdje je godinu dana bio savjetnik jednom bataljonu vojske Južnog Vijetnama. Tada je i ranjen. 1968. služio je svoju drugu turu u Vijetnamu a posle toga obavljao niz zaduženja u Americi i stranim zemljama.

Kasnije je postao savjetnik za nacionalnu bezbjednost u Bijeloj kući u vrijeme administracije predsjednika Ronalda Regana a 1989. promovisan u čin generala sa četiri zvjezdice. Kasnije te godine, predsjednik Džordž Buš stariji ga je postavio za načelnika združenih generalštaba.

Zbog tako izuzetne karijere stekao je ugled i povjerenje u međunarodnoj zajednici, ali je njegov kredbilitet ugrožen kada je, kao državni sekretar, u februaru 2003. izašao pred Ujedinjene nacije da iznese argumente za rat protiv Iraka.

Kada se ispostavilo da se pozvao na netačne obavještajne podatke, a irački rat postao haotična noćna mora, Pauelova besprekorna reputacija je zauvijek narušena. Ipak, nije bila uništena. Kada je izašao iz vlade, ostao je prisutan na globalnoj sceni kao iskusni savjetnik, i osnovao organizaciju čiji je cilj bio da se pomogne mladim, siromašnim Amerikancima.

Republikanci su željeli da se kandiduje za predsjednika. Međutim, pošto se razočarao u svoju stranku, podržao je trojicu demokratskih predsjedničkih kandidata, koji su rado dočekali njegovu podršku.

Lojd Ostin, koji je u januaru postao prvi crnački sekretar odbrane, nazvao je Pauela prijateljem i profesionalnim mentorom. Na dan Pauelove smrti, Ostin ga je nazvao "jednim od najvećih lidera koje je Amerika ikad imala."

Bonus video: