Karteli, brutalna ubistva i koferi puni para… na to se pomisli kada se kaže kokain. Ali duboko u prašumama Kolumbije žive seljaci koji uzgajaju koku. Kažu, to čine da prežive jer ih država zaboravlja, a kriminalci prijete.
Duboko u gustoj prašumi Kolumbije smrdi kao na benzinskoj pumpi. I to između grmlja papratnjača, potoka i golemih stabala gdje još nikad nije dospio nijedan automobil.
Ali, na jednoj čistini su razbacani kanisteri s amonijakom, vreća cementa leži na vlažnoj zemlji, a u jednom koritu vri tamnozelena mješavina oko koje se ovdje sve okreće. Stojimo usred kuhinje kokaina Kamila Ospine.
"Benzin je za otapanje, onda izvadiš čep i sakupljaš tu mešavinu u drugo korito. Onda tamo sipaš sumpornu kiselinu, to ti je kiselina kakva je i u akumulatorima automobila", objašnjava kuvar.
Ospina (42) je malen, ali snažnog stasa. I naravno da mu je pravo ime drugačije jer odlično zna da se to što on radi smatra kriminalom.
"Nas, uzgajivače koke, vlada zove trgovcima drogom, teroristima, gerilom... Proganjaju nas kao da smo najgori. Ali mi nismo zli ljudi, mi to činimo iz ljute nužde. Kako da inače preživimo i nahranimo djecu? Koka je jedino s čim se može zaraditi nekakav novac."
"Država nas je lagala"
Iz jednog aluminijumskog lonca na kraju struže bjelkastu tvar koja izgleda kao stara guma za žvakanje. To je kokainska pasta, sirovina za čisti kokain. Dakle ono za što se na drugom kraju svijeta plaća veliki novac.
Ali i ono što stalno budi nasilje u Kolumbiji – uprkos mirovnom sporazumu koji je postignut prije pet godina i koji je trebalo da prekine krvavi obračun između gerilaca, države i paravojnih jedinica.
Još dok se sporazum svečano potpisivao, svima je bilo jasno: to će djelovati jedino ako Kolumbija uspije da izađe na kraj s prljavim poslom narkotika. Obični seljaci kao što je Kamilo Ospina trebalo je da prestanu sa uzgojem koke. Na poljima je trebalo da niču kafa i banane.
"Postojao je program vlade. Da bismo to dobili, morali smo počupati naše biljke koke. Obećali su nam novac za nove biljke, seme i projekte. Ali platili su samo prvu ratu. Kao da od toga možemo stvoriti novi život", priča Ospina.
"Tu nema drumova, nema kupaca za ono što bismo uzgajali, nema tržišta. Nema nikakve politike za ljude na selu. Vlada nas je lagala."
"Na dobrom smo putu"
U krugovima vlade Kolumbije su pripremljeni na kritiku: odgovornost snosi prethodna vlada. Ona je usvojila program za uzgoj koji bi nadomjestio koku, ali nikad nisu bila osigurana finansijska sredstva za taj program, objašnjava Emilio Arhilja koji savjetuje sadašnjeg predsjednika Ivana Dukea u mirovnom procesu.
"Nije moguće razviti poljoprivrednu proizvodnju za tako kratko vrijeme, a da ona bude i ekonomski isplativa. Bez obzira, bio to kakao, kafa, ananas ili uzgoj goveda. Ali brojke pokazuju da smo na veoma dobrom putu", kaže ovaj savjetnik.
"Na dobrom putu", podsmješljivo kaže Kamilo Ospina. "A od čega da mi živimo svaki dan dok ne stignemo do cilja na tom dobrom putu?"
Pet godina je prošlo otkako je, uz veliku pompu i pohvale iz inostranstva, potpisan mirovni sporazum. Ali Kolumbija je bila i ostala najveći proizvođač kokaina na svijetu. A nasilje, pogotovo u provinciji, i dalje je svakodnevica.
Ospina srdito povlači svjetlozelene listove koke sa grmlja nove koke koje je zasadio. Kaže da je vlada najavila da će opet posuti sve plantaže koke herbicidom glifosatom.
"Tako čine samo još veću štetu, jer time uništavaju sve – ne samo koku, nego i naše banane, naša stabla juke, naše kokoši obolijejevaju. A sa druge strane smo pod pritiskom ljudi koji kupuju našu koku. Prijete nam i uvijek kažu: ako te tri puta moramo upozoriti, to je tvoj grob. Vlada nam je obećala mir, ali oni nas napadaju. Nema nikakvog mira."
Bonus video:
