Može li Kina pomoći da se Rusija dovede za pregovarački sto?

Peking je tokom godina izgradio tople veze s Rusijom, koje su potvrđene na sastanku kineskog predsjednika Si Đinpinga i ruskog predsjednika Vladimira Putina 4. februara kada su dva lidera proglasila partnerstvo "bez granica".

6343 pregleda 1 komentar(a)
Kineski predsjednik Si Đinping, Foto: Reuters
Kineski predsjednik Si Đinping, Foto: Reuters

Nalet diplomatije s visokim ulozima – sa sve više poziva zapadnih zvaničnika da Kina iskoristi svoj uticaj da izvrši pritisak na Rusiju da okonča rat u Ukrajini – pomjerio je fokus na ulogu Pekinga kao potencijalnog posrednika u krizi, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

Priče o tome da Kina preuzme diplomatsku ulogu pojačale su se poslije izjave ukrajinskog ministra spoljnih poslova Dmitra Kulebe 5. marta da je dobio uvjeravanja da je "Kina zainteresovana da zaustavi ovaj rat".

"Kineska diplomatija ima dovoljno alata da napravi razliku i mi računamo da je već uključena i da će njihovi napori biti uspješni", rekao je on.

Kulebinu izjavu ponovili su i drugi zapadni zvaničnici, poput australijskog premijera Skota Morisona (Scott Morrison), koji je pozvao Kinu da se pridruži naporima da se zaustavi sukob, i šefa diplomatije Evropske unije Žozepa Borela (Josep Borrell), koji je za španski list Mundo (El Mundo) rekao da bi Peking mogao biti posrednik u pronalaženju diplomatskog rješenja.

"Mi (Evropljani) ne možemo da budemo posrednici, to je jasno. Niti to mogu da budu (SAD). Ko drugi", rekao je Borel u intervjuu 5. marta. "Vjerujem da to mora da bude Kina."

Dok je potencijalna uloga Pekinga u posredovanju u centru pažnje, velikim dijelom zbog njegovih bliskih veza s Kremljom, neki stručnjaci i diplomate dovode u pitanje kredibilitet, motivaciju i uticaj Kine da bi posredovala i tražila diplomatsko rješenje za rat.

"Malo je vjerovatno da će Kina igrati bilo kakvu ozbiljnu posredničku ulogu u Ukrajini", rekao je za RSE Rajan Has (Ryan Hass), viši saradnik Instituta Brukings (Brookings Institute) i bivši direktor za Kinu u Savetu za nacionalnu bezbjednost SAD. "U najboljem slučaju, može da pokuša da pospješi svoj diplomatski kredibilitet pretvarajući se da je pouzdan kanal, čak i dok nastavlja da naginje ka Moskvi."

Kineski diplomatski ples

I pored sumnji u spremnost Pekinga da pritisne Moskvu, čini se da se Evropska unija (EU) fokusira na vršenje pritiska na Kinu da iskoristi svoj uticaj na Rusiju kako bi pomogla u posredovanju u dogovoru o prekidu vatre i dovela Moskvu za pregovarački sto, o čemu je Borel razgovarao 7. marta s kineskim kolegom Vang Jiom.

"Kina ima potencijal da dopre do Moskve zbog njihovog odnosa i mi bismo želeli da Kina iskoristi svoj uticaj da traži prekid vatre i natera Rusiju da zaustavi brutalno granatiranje i ubijanje civila u Ukrajini bez presedana", rekao je portparol Evropske komisije 7. marta.

Peking je tokom godina izgradio tople veze s Rusijom, koje su potvrđene na sastanku kineskog predsjednika Si Đinpinga i ruskog predsjednika Vladimira Putina 4. februara kada su dva lidera proglasila partnerstvo "bez granica".

Kina je pokušala da se distancira od ruske ofanzive otkako je počela 24. februara – posebno pošto je Kremlj promijenio taktiku i ruska vojska počela da gađa civilne oblasti – izbegavajući pritom bilo kakvu kritiku Moskve.

Kina se uzdržala od toga da rat nazove "invazijom" i navela da priznaje "legitimne bezbjednosne brige" Rusije. Na konferencije za novinare 7. marta, Vang je rekao da su odnosi Kine s Moskvom "čvrsti kao stijena" i pozdravio buduće izglede za saradnju.

Istovremeno, Peking je u izjavama pokušao da se malo udalji od Rusije, govoreći o svojoj "nepokolebljivoj podršci suverenitetu Ukrajine", dodajući da je Kina spremna da uloži "sve napore da se rat okonča... diplomatskim putem". Takođe je izrazilo "žaljenje" zbog vojne akcije i zabrinutost zbog civilnih žrtava, signalizirajući da bi mogao da odigra ulogu u pokušajima da se posreduje u dogovoru o prekidu vatre.

"Kina i dalje želi da zauzme sredinu, sivu zonu koja joj omogućava da zadrži relativno dobre odnose sa svim stranama", rekla je za RSE Frančeska Gireti (Francesca Ghiretti), analitičarka tink-tenka MERICS iz Berlina. "Izjave iz Pekinga bile su prilično konzistentne... U ovom trenutku, Kina ima malo šta da dobije od uloge posrednika."

Neki zapadni zvaničnici se nadaju da će Kina, povećanjem pritiska na Peking i dovođenjem u pitanje njegovog imidža, promijeniti računicu.

Tokom posjete Litvaniji 7. marta, američki državni sekretar Entoni Blinken (Antony) optužio je Peking za licemerje, rekavši da uprkos njegovoj retorici o "održanju međunarodnog poretka, stabilnosti i poštovanju suvereniteta" i dalje stoji iza Moskve i da njegovi "postupci govore mnogo više od riječi".

Uprkos nedavnom pritisku na Kinu, čini se da je postignut mali napredak.

Diplomata EU upoznat s tim pitanjem rekao je za RSE da trenutno nema ničeg konkretnog u vezi s formalnim posredovanjem koje bi uključilo Kinu, uprkos pozivima iz Brisela.

"Svako ko dopre do Putina je dobrodošao da to učini", rekao je diplomata. "Zasad nije pokazao niti ikome izrazio spremnost da uđu u bilo kakve pregovore (ili) posredovanje."

Ako nije posredovanje, šta onda?

Kinu i Rusiju je međusobno privukao zajednički antagonizam prema SAD i želja da se odupru, kako smatraju, pritisku Zapada na njih.

Iako mnogi stručnjaci i bivši zvaničnici kažu da je malo vjerovatno da će Peking odustati od Moskve kao partnera, oni priznaju da ruska invazija na Ukrajinu, kao i humanitarna i politička kriza koju je izazvala ne odgovaraju Kini i da Peking trenutno kalibrira svoju poziciju.

"Kina je možda vjerovala da je ovaj sukob u njenim interesima zato što je imao potencijal da skrene pažnju SAD i izazove transatlantsku podjelu", rekao je za RSE Noa Barkin (Noah) iz Rodijum grupe (Rhodium Group). "Umjesto toga, to je približilo EU i (SAD) i pokrenulo preispitivanje spoljne politike u Evropi, što bi kao bumerang moglo da se vrati Pekingu."

Pozivajući se na izvještaj zapadnih obavještajnih službi, Njujork tajms (The New York Times) je objavio da su kineski zvaničnici početkom februara rekli ruskim kolegama da ne kreću u invaziju na Ukrajinu pre završetka Zimskih olimpijskih igara u Pekingu, mada nije jasno da li je Putin išta direktno rekao Siju o konkretnim ratnim planovima za Ukrajinu.

Iako su kineski zvaničnici odbacili navode kao "čistu lažnu vijest", to ističe strateške rizike i rizike po ugled s kojima se Peking suočava dok pokušava da sačuva obraz isticanjem svojih veza s Rusijom i pokušava da se zaštiti od negativnih posljedica ruske invazije na Ukrajinu i sve većeg broja poginulih civila.

"Ili je Peking pogrešno procijenio Putina i efekat koji njegov napad na Ukrajinu ima na odlučnost Zapada, ili je procijenio da bi dugoročne koristi od ovog sukoba bile veće od kratkoročnih rizika", rekao je Barkin. "Ono što se čini jasnim jeste da će Kina uskoro morati da počne da prilagođava svoju retoriku ili će biti u riziku da izgubi Evropu. Ukrajina bi mogla biti prekretnica za odnose EU i Kine."

Time je Peking stavljen u tešku poziciju da mora da balansira.

Kreatori kineske politike brinu zbog američkog pritiska u indo-pacifičkom regionu koji bi mogao da spriječi dalji globalni uspon Pekinga i još uvijek vide Rusiju kao potrebnog partnera u svakoj budućoj konfrontaciji. Međutim, posljedice ruske invazije već se pokazuju kao strateška glavobolja za Kinu.

Prema Hasu, koji je nadgledao politiku prema Kini u Savjetu za nacionalnu bezbjednost u vrijeme predsjednika SAD Baraka Obame (Barack), "Peking je izgleda posvećen tome da se čvrsto drži Moskve", ali i dalje postoje uloge pored mirovnog posrednika koje bi Kina mogla da odigra kako bi pomogla u stabilizaciji situacije u Ukrajini.

"SAD i drugima najbolje bi bilo da angažuju Peking na diskretnim pitanjima gdje bi Kina mogla imati konstruktivan doprinos", rekao je Has. "(Kao što je) humanitarna pomoć Ukrajini, izbjegavanje održavanja globalnih sankcija Rusiji i da ne stoji na putu globalnim naporima u UN da se osigura odgovornost (Moskve)."

RSE

Bonus video: