Šta stoji iza mlakog stava jugoistočne Azije prema Rusiji?

Osim glasanja za rezoluciju protiv Rusije, većina zemalja ASEAN-a ćuti ili mlako reaguje na invaziju na Ukrajinu. Stručnjaci spekulišu da je taj muk možda posljedica tradicionalnog nemiješanja u poslove drugih zemalja

10685 pregleda 6 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Ruska invazija na Ukrajinu počela je 24. februara, a 2. marta, devet država jugoistočne Azije glasalo je za rezoluciju Generalne skupštine UN kojom se Moskva kritikuje zbog napada i poziva na mir - Brunej (430 hiljada), Filipini (110 miliona), Indonezija (273 miliona), Istočni Timor (1,3 miliona), Kambodža (17 miliona), Malezija (32 miliona), Mijanmar (54 miliona), Singapur (6 miliona) i Tajland (70 miliona) - dok su Vijetnam (97 miliona) i Laos (7 miliona) bili uzdržani. U ovom regionu svijeta živi ukupno oko 680 miliona ljudi.

Međutim, osim tog glasanja u UN, odgovor vlada jugoistočne Azije na rusku invaziju je raznolik - i, neki kažu, mlak.

Singapur je donio odluku da uvede sankcije Rusiji, a Indonezija je brzo kritikovala postupke ruskog predsjednika Vladimira Putina. Filipini, zvanični saveznik SAD - sebe je sada odjednom opisala kao neutralnu. Tajland i Malezija se nisu ni oglašavali.

Rusija - važan trgovinski partner

Mnogi regionalni lideri pozivali su na mir, ali su pokušavali da ne zauzimaju stranu u sukobu - mogući razlog je što je Rusija deveti najveći trgovinski partner Asocijacije država jugoistočne Azije (ASEAN). Što je još važnije - Rusija je najveći prodavac oružja u regionu, prema Stokholmskom međunarodnom institutu za istraživanje mira.

Od skoro, od 2000. godine, više od 80 odsto vijetnamske vojne opreme je stiglo iz Rusije. Moskva je takođe prodavala oružje Indoneziji, Maleziji, Tajlandu i Filipinima, i istovremno je jedan od glavnih dobavljača municije vojnoj hunti koja je u februaru 2021. preuzela vlast u Mjanmaru. Prošlog decembra, Džakarta je bila domaćin prve zajedničke pomorske vježbe Rusije i ASEAN-a.

Ne radi se oružju nego o otporu koji Putin pruža SAD

Zakari Abuza, profesor na Nacionalnom ratnom koledžu (National War College) u SAD, smatra da je vojni aspekt možda precijenjen. Većina ruskog izvoza oružja koncentrisana je na Vijetnam i Mjanmar, kaže, a prodaja drugim regionalnim državama nije uspjela da se poveća, onoliko koliko se Moskva nadala. „Postoji mnogo jednokratnih poslova", rekao je Abuza.

On ima druga objašnjenja: Djelovi političke elite jugoistočne Azije gledaju na Putina kao na snažnog lidera koji se usprotivio svjetskom poretku koji predvode SAD. Odlazeći filipinski predsjednik Rodrigo Duterte obožava Putina kao svog „omiljenog heroja". Prošle godine premijer Kambodže Hun Sen odlikovao je Putina „Ordenom prijateljstva".

Put ASEAN-a: Odbojnost prema 'miješanju' u tuđe poslove

Prema nekim analitičarima, vlade jugoistočne Azije ne žele da frustriraju Kinu. Nekoliko država jugoistočne Azije se takmiči sa Pekingom oko sporne teritorije u Južnom kineskom moru, a region ne želi da eskalira rivalstvo između SAD i Kine.

Šada Islam, komentator azijskih međunarodnih odnosa sa sjedištem u Briselu, smatra da je odgovor manje povezan sa Kinom, a više sa „tradicionalnom opreznošću regiona da se miješa u poslove drugih zemalja", posebno zbog toga što se nekima čini da se kriza dešava daleko, u istočnoj Evropi.

Nekoliko dana nakon invazije, ministar odbrane Filipina, Delfin Lorenzana, rekao je: „Nije naša stvar da se miješamo u to što rade u Evropi".

SAD i evropske zemlje su „razočarane i pomalo zbunjene zbog toga i nadaju se da će moći da ubijede [vlade jugoistočne Azije] da promijene mišljenje", rekao je Islam.

Decenijama su Vlade jugoistočne Azije vodile strogu politiku nemiješanja u poslove bilo koje druge zemlje - to je takozvani „put ASEAN-a".

Međutim, nakon što je prošle godine nekoliko Vlada zauzelo oštru liniju izbacivanjem vojne hunte Mjanmara sa regionalnih samita, činilo se da ova pozicija dobija pukotine.

Džoel Ng, naučni saradnik na S. Rajaratnam školi međunarodnih studija u Singapuru, rekao je da je „razočaravajuće" to što države jugoistočne Azije ne brane „žešće" princip nemiješanja. Prema Ngovim rečima, većina Vlada je u ovoj krizi otišla onoliko daleko koliko žele. On smatra da je malo vjerovatno da će pridružiti Singapuru u nametanju sankcija protiv Moskve.

Zašto je počeo rat?

Takođe se čini da postoji mnogo diskusije o tome zašto je rat u Ukrajini uopšte počeo. Prema najnovijem istraživanju o stanju jugoistočne Azije, koje je prošlog mjeseca objavio Institut ISEAS-Jusuf Isak, mišljenja su podijeljena između SAD i Kine, ali je većina Jugoistočne Azije odlučna da ne bude uvučena u orbitu nijedne supersile.

„Iako su protiv ruske upotrebe vojne sile prema civilima i kršenja suvereniteta Ukrajine, zemlje regiona takođe treba da govore o osnovnom uzroku rata: proširenju NATO na istočnu Evropu koje izaziva nesigurnost Rusije", tvrdi Evi Fitriani, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Indonezija.

Singapur poziva na oštriji odgovor

„Ukoliko se mi, kao država, ne zalažemo za principe koji su temelj nezavisnosti i suvereniteta manjih nacija, naše pravo da postojimo i napredujemo kao nacija može na sličan način biti dovedeno u pitanje", rekao je ministar spoljnih poslova Singapura Vivijan Balakrišnan.

Sa izuzetkom Singapura, upadljivo je da „većina država u potpunosti poriče da rusko opravdanje za invazija na Ukrajinu podriva suštinske principe međunarodnog prava i stvara veoma opasne presedane", rekao je Abuza.

"Ako Rusija može da postavi jednostrane pretenzije na teritoriju suverene države zasnovane na kulturnom afinitetu i istoriji, šta onda sprečava Kinu da uradi istu stvar? dodao je on.

Čini se da je ovo pitanje koje dijeli države Jugositočne Azije. Za neke je rat u Ukrajini daleko, nešto na šta mogu malo da utiču, a svako umiješanost u njega bi samo donijela neželjene poteškoće. Za druge, rat u Ukrajini ima veoma realne implikacije po region.

Bonus video: