Globalni prehrambeni sistem pred kolapsom

Prevelika moć u rukama korporacija

Rat u Ukrajini i pandemija nijesu jedini uzroci svjetske prehrambene krize i vrtoglavog rasta cijena

11858 pregleda 5 komentar(a)
Foto: Rojters
Foto: Rojters

Posljednjih nekoliko godina, naučnici panično oglašavaju zvono za uzbunu koje vlade odbijaju da čuju: globalni prehrambeni sistem počinje da liči na globalni finansijski sistem uoči 2008.

Mada bi finansijski kolaps bio razoran za dobrobit ljudi, sama pomisao na kolaps prehrambenog sistema je nepodnošljiva. Ipak rapidno rastu dokazi da nešto nije u redu. Aktuelni rast cijena hrane djeluje kao najnoviji znak sistemske nestabilnosti.

Mnogi ljudi pretpostavljaju da je prehrambena kriza izazvana kombinacijom pandemije i invazije na Ukrajinu. Mada su to važni faktori, oni zapravo pogošavaju već postojeći problem. Godinama je djelovalo da će glad biti iskorijenjena. Broj neuhranjenih ljudi pao je sa 811 miliona koliko je iznosio 2005. na 607. miliona u 2014. Međutim, taj trend je 2015. počeo da se mijenja. Glad je od tada u porastu: 650 miliona 2019. i ponovo 811 miliona 2020. Ova godina će po svoj prilici biti mnogo gora.

Porast broja gladnih u svijetu raste uprkos stabilnom povećanju globalne proizvodnje hrane posljednjih godina
Porast broja gladnih u svijetu raste uprkos stabilnom povećanju globalne proizvodnje hrane posljednjih godina foto: REUTERS

Sada se spremite za zaista loše vijesti: sve ovo se dešava u vrijeme velikog izobilja. Globalna proizvodnja hrane konstantno raste više od pola vijeka, ubjedljivo nadmašujući rast populacije. Prošle godine, globalna žetva pšenica bila je veća nego ikada. Zapanjujuće je to što je broj neuhranjenih ljudi počeo da raste u trenutku kada su svjetske cijene hrane počele da padaju. Globalni indeks cijena hrane je iznosio 115 poena 2014. godine kada je prema podacima bilo najmanje gladnih. U 2015. indeks je pao na 93 i ostao ispod 100 do 2021.

Svega četiri korporacije kontrolišu 90 odsto globalne trgovine žitaricama. Te iste korporacije kupuju sjeme, hemikalije, procesuiraju, pakuju, distribuiraju i prodaju proizvode

Tek je u zadnjih dvije godine došlo do rasta. Rast cijena hrane sada je glavni pokretač inflacije, koja je u Velikoj Britaniji prošlog mjeseca dostigla devet odsto. Hranu ne mogu priuštiti čak ni mnogi u bogatim državama. Stanje u siromašnijim zemljama je mnogo gore.

Dakle, šta se događa? Globalna hrana, poput globalnih finansija je kompleksan sistem, koji se spontano razvija iz milijardi interakcija. Kompleksni sistemi imaju svojstva koja prkose logici. Otporni su pod određenim uslovima jer ih stabilizuju svojstva spontanog poretka. Međutim kako stres raste, ista ta svojstva počinju da šalju šokove širom mreže. Nakon određene tačke i mali poremećaj može gurnuti cijeli sistem preko kritične granice, nakon koje dolazi do iznenadnog i nezaustavljivog kolapsa.

Prema jednoj procjeni, svega četiri korporacije kontrolišu 90 odsto globalne trgovine žitaricama. Te iste korporacije kupuju sjeme, hemikalije, procesuiraju, pakuju, distribuiraju i prodaju. Tokom 18 godina, broj trgovinskih veza između izvoznika i uvoznika pšenice i riže se udvostručio. Države se sada polarizuju u superuvoznike i superizvoznike. Veći dio te trgovine odvija se kroz ranjiva uska grla, poput Turskog moreuza (gdje je saobraćaj sada opstruiran zbog ruske invazije na Ukrajinu), Sueckog i Panamskog kanala, Hormuškog moreuza, Bab-el-Mandeba i Malajskog moreuza.

Jedna od najbržih kulturoloških promjena u ljudskoj istoriji je približavanje “globalnoj standardnoj ishrani”. Mada je na lokalnom nivou naša ishrana postala raznovrsnija, na globalnom je više ujednačena.

Rast cijena hrane glavni je pokretač inflacije
Rast cijena hrane glavni je pokretač inflacijefoto: REUTERS

Svega četiri žitarice - pšenica, riža, kukuruz i soja - predstavljaju skoro 60 odsto kalorija koje uzgajaju poljoprivrednici. Njihova proizvodnja je sada u velikoj mjeri skoncentrisana u nekoliko država, uključujući Rusiju i Ukrajinu.

Globalna standardna ishrana je proizvod globalne standardne farme, koju snabdijevaju iste korporacije sa istim paketima sjemena, hemikalija i mašinerije, i ranjiva je na iste šokove iz okruženja.

Prehrambena industrija je postala usko vezana sa finansijskim sektorom, povećavajući ono što naučnici nazivaju “gustinom mreže” sistema, čineći ga podložnijim kaskadnom kvaru. Širom svijeta pale su trgovinske barijere, a putevi i luke su unaprijeđeni, olakšavajući funkcionisanje globalne mreže. Pomislili biste da bi ovako uigran sistem doprinio bezbjednosti hrane. Međutim, dozvolio je kompanijama da smanje troškove skladištenja, prelazeći sa zaliha na tokove.

Ova just-in-time strategija (proizvodnja bez zaliha) uglavnom funkcioniše. Međutim, ukoliko dođe do poremećaja u isporuci ili rapidnog rasta potražnje, police se mogu iznenada isprazniti.

U jednom izvještaju u žurnalu “Nature Sustainability” navodi se da se u prehrambnenom sistemu “učestalost šokova tokom vremena povećala na globalnom nivou i na kopnu i na moru”.

Sada globalni prehrambeni sistem mora preživjeti ne samo svoje unutrašnje nedostatke, već i političke i poremećaje iz okruženja koji mogu biti međusobno povezani. Primjera radi, sredinom aprila indijska vlada je nagovijestila da može nadoknaditi nedostatak u globalnom izvozu hrane izazvan ruskom invazijom na Ukrajinu. Svega mjesec dana kasnije, zabranila je izvoz pšenice nakon što je razorni talas vrućine poharao žitarice.

Potrebno je da hitno diverzifikujemo globalnu proizvodnju hrane, kako u geografskom, tako i u smislu usjeva i poljoprivrednih tehnika. Moramo da razbijemo stisak ogromnih korporacija i finansijskih špekulanata. Treba da uspostavimo rezervne sisteme koji bi proizvodili hranu na potpuno drugačiji način. Moramo da uvedemo rezervne kapacitete u sistem koji je ugrožen sopstvenom efikasnošću.

Ako imamo toliko gladnih u vrijeme nezapamćenog izobilja, posljedice velikog kraha usjeva mogu biti nezamislive. Sistem mora da se promijeni.

Tekst je preuzet iz “Gardijana”

Prevod: N. Bogetić