"Bolivija prednost daje ruskoj korporaciji, što ponegdje izazvalo talasnje"

Litijum u Boliviji: Da li će uskoro biti u rukama Rusije?

Prema trenutnom stanju tehnike, litijum je neophodan za proizvodnju baterija za elektro-automobile i zbog toga veoma važan za Njemačku sa njenom autoindustrijom, a i sama želi da se što prije oprosti od motora na fosilno gorivo na svojim putevima. Bolivija spada u zemlje sa najvećim rezervama litijuma na svijetu koje se nalaze u površinskim slanim jezerima

5629 pregleda 2 komentar(a)
Litijum u Boliviju, Foto: REUTERS
Litijum u Boliviju, Foto: REUTERS

Zajedničko preduzeće Njemačke i Bolivije trebalo je da litiujmom snabdijeva njemačku autoindustriju. Ali, taj projekat stagnira, a Kina, SAD i Rusija su ušle u uži izbor u trci za glavnog partnera u poslu sa litijumom.

Prema trenutnom stanju tehnike, litijum je neophodan za proizvodnju baterija za elektro-automobile i zbog toga veoma važan za Njemačku sa njenom autoindustrijom, a i sama želi da se što prije oprosti od motora na fosilno gorivo na svojim putevima. Bolivija spada u zemlje sa najvećim rezervama litijuma na svijetu koje se nalaze u površinskim slanim jezerima.

Zato su decembra 2018. na ceremoniji prilikom potpisivanja ugovora o stvaranju zajedničkog preduzeća na obije strane prisustvovali i nadležni ministri Njemačke i Bolivije.

"Ekološki prihvatljivo vađenje ključne sirovine litijuma i pošteno partnerstvo sa Bolivijom su osnova našeg djelovanja", navodi se na sajtu ACISA, kompanije iz Baden-Virtemberga koja je konkretno započela saradnju sa tom južnoameričkom državom.

Tada su obije strane polagale velike nade u projekat.

Šest kompanija u užem izboru

Skoro četiri godine kasnije, euforija se osjeća samo na bolivijskoj strani.

"Počinje era litijuma", piše prije nekoliko dana portal "EJU" koji je budući prihod procijenio na dvije milijarde američkih dolara godišnje. Govori se o proizvodnji od oko 40.000 tona godišnje koja bi trebalo da počne do kraja 2024.

Međutim, ono što nedostaje je njemačka komponenta projekta.

Jer, Bolivija je prije nekoliko dana objavila kojih šest kompanija ulaze u uži izbor za taj veliki posao - a one dolaze iz Kine, SAD i Rusije. To su Uranium One Group (Rusija), Lilac Solutions (SAD) - i još četiri kineske firme - CATL, Fusion Enertech, TBEA i CITIC Guoan Group.

Neki lokalni mediji pišu da Bolivija prednost daje ruskoj korporaciji, što je već ponegdje izazvalo talasnje, pa se pominju sankcije i opasnost za demokratiju u Boliviji.

Uranium One Group je međunarodna korporacija, dio ruske državne agencije Rosatom. Krajem prošle godine je sklopila ugovor za eksploataciju rezervi litijuma u Argentini - koje zajedno sa onim u Čileu i Boliviji, čine takozvani ltijumski trougao - sa najvećim poznatim rezervam litijuma na svijetu.

U svakom slučaju, rijetko ko još u Boliviji govori o zajedničkom preduzeću sa Njemačkom, iako je ministar energetike Frenklin Molina Ortiz uvjeravao: "Do sada su potpisane samo deklaracije o namjerama, nema važećih ugovora."

U pozadini - politička borba za moć

Međutim, njemačka kompanija je imala i tu nesreću da je saradnja rano bila u senci političkih nemira. Nekoliko mjeseci nakon potpisivanja ugovora, počeli su protesti protiv projekta u regionu oko slanog jezera Ujuni sa bogatim nalazištima litijuma.

Govorilo se da je Bolivija u poslu sa Njemcima loše prošla, a i da je njemačka kompanija premala za veličinu projekta.

Kasnije, kada je predsjednik Evo Morales podnio ostavku u kontekstu protesta poslije kontroverznih izbora 2019. govorio je o pokušaju državnog udara u vezi sa nalazištima litijuma - pominjao je Veliku Britaniju. Tada je čitav posao sa litijumom defintivno politizovan.

U međuvremenu, Moralesov nasljednik i partijski prijatelj Luis Arče našao se na udaru kritika. Kako prenose bolivijski mediji, njegov sin igra ključnu ulogu u odlučivanju kome će biti dodijeljen posao sa litijumom. "Glasine i malo transparentnosti", komentariše portal "Erbol" situaciju oko odluke o litijumu.

Za političku budućnost predsjednika Arčea, na kojeg Morales takođe vrši sve veći pritisak, od centralnog je značaja da li će moći da donese strateški mudre odluke za svoju zemlju.

"Trebaju nam partneri, a ne vlasnici", rekao je prije mnogo godina Morales i time podigao nivo zahtjeva kada je riječ o saradnji sa inostranim partnerima.

Radi se o dva projekta - tendera

Kompanija ACISA, koja je osnovana specijalno kao njemačko-bolivijsko zajedničko preduzeće, u ponedeljak je na pitanje DW odgovorila da je tender, na kojem je šest konzorcijuma ušlo u uži izbor - bio za izbor tehnologije za direktnu ekstrakciju litijuma iz slane vode jezera Ujuni. Prema odluci, ovu tehnologiju bi trebalo da koristi državna kompanija ILB, jer prema bolivijskim zakonima sirovine iz primarnih izvora (kao što je slana voda Ujuni) može da eksploatiše samo država.

Međutim, taj projekat je potpuno nezavisan od ACISA projekta, odnosno - ekstrakcije litijuma od ostatka slanog rastvora.

Ipak, Njemci moraju da priznaju: "Što se trenutnog statusa našeg projekta tiče, možemo samo reći da su zbog situacije u Boliviji pregovori i dalje veoma teški". Optimistički rečeno: na zna se šta će biti.