Prvo korona, zatim inflacija, a sada još i kamatne stope rastu. Mnogim siromašnim zemljama prijeti bankrot. Svjetska banka bi da spriječi najgore i upozorava na globalne posljedice.
Jagatu Gunaseni gubi nadu. On svakoga dana šalje ženu i sina da kupe gas za njihov štand brze hrane u Kolombu, glavnom gradu Šri Lanke, i oni se gotovo svakoga dana vraćaju praznih ruku. Zalihe gasa nestaju.
"Ako ništa, za jelo imamo ostatke s našeg štanda. Ne znam kako drugi kuvaju i kako spajaju kraj s krajem“, kaže Gunasen za informativni servis "Blumberg".
Dok se zapadni svijet žali na ekonomske brige i strah od recesije, Šri Lanku je to već snašlo: 23 miliona ljudi tamo bori se s najgorom ekonomskom krizom od 1948, od vremena kada je ta zemlja stekla nezavisnost od Velike Britanije. Šri Lanka mjesecima ne može da otplaćuje svoje dugove inostranstvu i ta ostrvska država je u maju proglasila nelikvidnost.
Stečaj je doneo ogromne probleme za stanovnike. Nestašica hrane, benzina je sve manje, a i lijekova u nekim djelovima zemlje već ponestaje. Frustracija se ogleda i u nasilnim demonstracijama na ulicama, što dodatno destabilizuje ionako nestabilnu vlast.
"Apsolutna katastrofa"
Raste zabrinutost da će se nemiri proširiti i van granica zemlje. Šri Lanka nije jedina zemlja koja se bori s nelikvidnošću. Kombinacija ekonomskih šokova i monetarnog poravnanja "natjeraće veliki broj zemalja s niskim bruto društvenim proizvodom na restrukturiranje svojih dugova“, kaže američki ekonomista Džon Lipski, koji je godinama bio na visokim pozicijama u Međunarodnom monetarnom fondu (MMF). "To je apsolutna katastrofa i u tom pravcu mi idemo.“
Prema podacima Svjetske banke, 60 odsto najsiromašnijih zemalja svijeta trenutno je u dužničkoj krizi ili im tako nešto prijeti. Zemlje poput Pakistana, Tunisa, Etiopije, Salvadora i Gane čak su u opasnosti od bankrota.
Stručnjaci upozoravaju da će, ako se broj nesolventnih zemalja poveća, to imati globalne posljedice. "Rizik od velike dužničke krize s mogućim domino-efektom danas je veći nego tokom pandemije kovida 19“, upozorila je još prije nekoliko sedmica Rebeka Grinspan, generalna sekretarka Konferencije Ujedinjenih nacija za trgovinu i razvoj (UNCTAD).
Bilo bi naivno tvrditi da pogođene zemlje nisu i sam djelimično krive za tako teško stanje. U Šri Lanki na primjer, "otrovni koktel“ koji se sastojao od lošeg vođenja zemlje, korupcije i agresivnog smanjenja poreza koje su sproveli braća Gotabaja i Mahinda Rajapaksa, doveo je zemlju do ekonomske paralize. Mahinda Rajapaksa podneo je ostavku na mjesto premijera početkom maja nakon nasilnih protesta, a njegov brat je ostao predsjednik.
Prvo korona, pa inflacija
Njihov stil vladanja doveo je zemlju do kolapsa. Zbog poreskih olakšica otvorila se ogromna rupa u državnom budžetu, a ona je s korona-krizom sve dublje gutala novac poreskih obveznika. Pandemija je uništila najvažniji izvor prihoda Šri Lanke – turizam. Tome bi trebalo pridodati i rastuće cijene energije i hrane, što je rezultat rata u Ukrajini.
Činjenica da inflacija pogađa taj dio svijeta mnogo više nego Zapad, pripisuje se snažnom dolaru. Rekordna vrijednost te vodeće svjetske valute ogroman je teret za mnoge siromašne zemlje, one koje energiju, lijekove i hranu uglavnom plaćaju u dolarima.
U mnogim afričkim zemljama ljudi troše i do 40 odsto svojih prihoda samo za hranu i piće, što je dvostruko više u odnosu na industrijske zemlje. Poskupljenja ne dovode samo do praznih novčanika, već i do gladi.
Vlade se, ipak, prvenstveno bore sa ogromnim teretom dugova. Svjetska banka računa da će 75 najsiromašnijih zemalja svijeta do kraja godine morati da otplate oko 35 milijardi dolara. Krajem 2021. istekao je moratorijum na dugovanja koji su zemlje G20 odobrile nakon korona-krize.
Porast kamatnih stopa pogoršava probleme
Dužničku krizu pogoršava odustajanje mnogih industrijskih zemalja od "ultra-labave“ monetarne politike niskih kamatnih stopa. Do prije samo nekoliko mjeseci, države poput Pakistana imale su koristi od izuzetno niskih kamatnih stopa u razvijenim i bogatijim zemljama, ali sada, kada mnogi "objavljuju rat“ inflaciji, kamatne stope širom svijeta rastu.
Američka centralna banka povećala je svoju ključnu kamatnu stopu za 75 bodova – što se nije desilo u 30 posljednjih godina. Mnoge države ne mogu sebi da priušte novo zaduživanje za refinansiranje starih dugova.
Čak i zemlje poput Egipta, Vijetnama, Turske ili Filipina sada zapadaju u teškoće. "Dužnička kriza koja je do sada bila ograničena na zemlje s niskim BDP-om, širi se i na zemlje sa srednjim BDP-om“, upozorila je Svjetska banka u svom izvještaju.
Sudeći po izjavi menadžera hedž-fondova Džaja Njumana, kineska vlada takođe je odigrala veliku ulogu u finansijskom kolapsu zemalja u razvoju. "Kina je namamila i Šri Lanku i druge siromašne zemlje u zamku tako što im je dala izdašne kredite“, napisao je Njuman u autorskom članku za "Fajnenšel tajms“. "Kina je uvjerila Šri Lanku da pozajmljenim kapitalom finansira skupe i ekonomski neopravdane projekte, a zbog nepodmirenog duga Kina sada ima ’bič u ruci’.“ Zato svojim "Partnerstvom za globalnu infrastrukturu“ – projektom vrednim oko 600 milijardi dolara – zemlje G7 žele da uspostave protivtežu kineskom "Novom putu svile“.
Investitori povlače novac
Kao rezultat toga, mnogi ulagači koji su ranije dobro zarađivali i profitirali na finansijskim tržištima zemalja ubrzanog razvoja, sada nastoje da se oslobode tih svojih uloga. Godinama su bili namamljeni argumentom da takve zemlje imaju veći privredni rast od velikih industrijskih zemalja, ali to sada više nije tako.
Prema podacima istraživačke kuće "EPFR Global“ sa sjedištem u Bostonu, ulagači su ove godine već povukli više od 40 milijardi dolara dionica s finansijskih tržišta zemalja ubrzanog razvoja. U istom periodu prošle godine ostvaren je priliv sredstava veći od 50 milijardi dolara.
Međutim, za razliku od ranijih dužničkih kriza, odliv kapitala ne pogađa samo profesionalne ulagače. Milioni malih ulagača sada ulažu u tržišta putem indeksnih fondova, takozvanih ETF-ova.
Obećanje Svjetske banke
Kako bi stabilizovala zemlje poput Šri Lanke i spriječila širenje i prelivanje krize, Svjetska banka obećala je da će izdvojiti 170 milijardi dolara. To je najveći program spašavanja u istoriji te institucije, po svom obimu čak i veći od finansijske pomoći za borbu protiv pandemije korone.
"Moramo da obezbijedimo da taj novac i pomoć stignu do najsiromašnijih među siromašnima, jer njih ova kriza najviše pogađa“, kaže u intervjuu za "Špigel“ Pajkijasoti Saravanamutu, direktor Centra za alternativne politike (CPA) iz Šri Lanke. I dodaje: "Proći će otprilike tri do šest godina prije nego što ponovo budemo mogli da kažemo da postoji neke vrsta normalnosti.“
Bonus video:
