Od okeanskih dubina do planinskih vrhova, ljudi zagađuju planetu sićušnim česticama plastike, pa je mikroplastika ušla i u naša tijela, sa neizvjesnim posljedicama, upozoravaju naučnici.
Slike zagađenja plastikom postale su uobičajene - morska kornjača koja se ugušila zbog bačene kese za šoping, plastične boce za vodu koje prekrivaju naše plaže, a i svi su već navikli na "Veliki pacifički tepih od smeća", monstruoznu deponiju plutajućeg otpada površine tri Francuske, odnosno 1,6 miliona kvadratnih kilometera.
"Ostrvo" se nalazi između Kalifornije i Havaja i najveće je od pet okeanskih akumulacionih zona na kojima se zbog okeanskih struja nakuplja otpad. Tim područjem pluta 80.000 tona plastike, ukupno sadrži 1,8 milijardi predmeta raznih veličina, a 99 odsto otpada čini plastika, prenosi agencija Hina.
Svake godine se proizvedu milioni tona plastike, uglavnom od fosilnih goriva. Kada završi u prirodi, plastika se razgrađuje u sve manje i manje djelove.
"Prije 10 godina nismo mogli ni zamisliti da bi moglo biti toliko mnogo mikroplastike, nevidljive ljudskom oku, i da će biti svuda oko nas", rekao je Žan Fransoa Giljon istraživač u Laboratoriju za mikrobiološku okeanografiju u Francuskoj.
"I nismo mogli ni pomisliti da ćemo je pronaći u ljudskom tijelu", dodao je.
Sada, upozorava Giljon, sve više otkrivamo mikroplastiku u ljudskim organima, "uključujući u plućima, slezeni, bubrezima...".
Ne treba ni čuditi i da udišemo te čestice koje su prisutne i u vazduhu, posebno mikrovlakna iz sintetičke odjeće.
"Znamo da je mikroplastika u vazduhu, znamo da je svuda oko nas", kazala je Laura Sadofski, sa britanskog fakulteta Hal Jork Medikal.
Njen tim je u plućnom tkivu pronašao polipropilen i PET (Polietilen teraftalat), utvrdivši da vlakna dolaze od sintetičkih tkanina.
U martu su prvi tragovi PET-a pronađeni i u krvi.
S obzirom na mali uzorak dobrovoljaca, naučnici smatraju da je prerano donositi zaključke, ali dijele strah da bi plastika, ako je u krvotoku, mogla da dopre do svih organa.
Naučnici su 2021. pronašli mikroplastiku i u posteljici, izražavajući "veliku zabrinutost" zbog mogućih posljedica na razvoj fetusa.
Ali, zabrinutost nije isto što i dokazani rizik.
"Potencijalno je to veliki problem, ali nemamo naučni dokaz da sa sigurnošću potvrdimo o kojim se učincima radi, ako ih ima", rekao je Bart Kolmans, profesor na univerzitetu Vageningen.
Svjetski fond za prirodu (WWF) je 2019. objavio šokantan izještaj u kojem se navodi da ljudi godinama konzumiraju i udišu do pet grama plastike sedmično, dovoljno za izradu kreditne kartice.
Kolmans, koji osporava metodologiju i rezultate studije, izračunao je da je sedmična količina bliža zrnu soli, ali da se "tokom životnog vijeka ipak nakupi".
Dok temeljna istraživanja na ljudima tek treba da se sprovedu, toksično djelovanje mikroplastike na životinjama pojačava strahove.
"Mikroplastika nevidljiva našem oku ima pogubne učinke na sve životinje koje smo proučavali u moru i na kopnu", rekao je Giljon.
On upozorava da hemikalije pronađene u tim materijalima, uključujući vještačke boje, stabilizatore, nezapaljiva sredstva, mogu štetno da djeluju na rast, metabolizam, šećer u krvi, krvni pritisak i reproduktivno zdravlje.
Ranije ove godine UN je započeo rad na donošenju međunarodnog pravno obvezujućeg sporazuma za borbu protiv plastike kao globalne pošasti.
U 2019. je upotrijebljeno 460 miliona tona plastike, dvostruko više nego 20 godina ranije. Manje od 10 odsto je reciklirano.
Godišnja proizvodnja plastike od fosilnih goriva bi do 2060. mogla da dođe do 1,2 milijarde tona, sa otpadom koji premašuje milijardu tona, upozorila je Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).
Bonus video:
