pokušaj ubistva U NJUJORKU SIMPTOM je UGROŽENOSTI DEMOKRATIJE

Ruždi se oporavlja, ali ne i sloboda govora

Pisci, akademici i novinari širom svijeta koji se usude da kritikuju ili preispituju vjerska i politička uvjerenja, suočeni su sa progonima, prijetnjama i hapšenjem

13593 pregleda 2 komentar(a)
Bilbordi sa likom pokojnog ajatolaha Homeinija, ajatolaha Alčija Hameneija i lidera libanskog Hezbolaha Sajida Hasana Nasralaha na jugu LIbana, Foto: Rojters
Bilbordi sa likom pokojnog ajatolaha Homeinija, ajatolaha Alčija Hameneija i lidera libanskog Hezbolaha Sajida Hasana Nasralaha na jugu LIbana, Foto: Rojters

Salman Ruždi je pretrpio teške povrede i vjerovatno će izgubiti oko, ali je na putu oporavka nakon brutalnog napada koji se dogodio u trenutku kada je sloboda govora ugrožena širom svijeta.

Ruždi je trebalo da se obrati publici u zapadnom Njujorku, kada ga je nožem napao Hadi Matar, 24-godišnjak iz Nju Džersija libanskog porijekla. Matar se pred sudom izjasnio da nije kriv.

U kolumni objavljenoj u britanskom “Gardijanu” povodom napada na pisca, kanadska spisateljica Margaret Atvud je napisala da Ruždi nije planirao da postane heroj slobode govora, ali da je sada upravo to”. “Pisci svuda - oni koji nijesu državni botovi i roboti ispranih mozgova - duguju mu veliko hvala”, napisala je Etvudova.

Salman Ruždi u Fraknfurtu 2015.
Salman Ruždi u Fraknfurtu 2015.foto: REUTERS

”Kada je režim pod pritiskom, malo spaljivanje knjiga stvara popularnu distrakciju. Pisci nemaju vojske. Oni nemaju milijarde dolara... Stoga, oni su jeftina žrtvena jagnjad. Lako ih je okriviti, njihov medij su riječi koje su po prirodi dvosmislene i podložne pogrešnoj interpretaciji, a i oni samo su često pričljivi... Što je još gore, često govore istinu moćnicima. Njihove knjige će uvijek naljutiti nekoga. Kao što i sami pisci često kažu, ako se ono što ste napisali svima dopada, onda nešto ne radite kako treba. Ali, kada uvrijedite vladara, stvari mogu postati smrtonosne, kao što su to otkrili mnogi pisci”, navodi se u kolumni.

Komentarišući činjenicu da se napad dogodio u uglednoj instituciji u Njujorku, Atvudova je istakla da se fraza “takve stvari se nikada ne događaju ovdje” još jednom pokazala netačnom. “U našem današnjem svijetu, sve se može dogoditi svuda. Američka demokratija je pod prijetnjom kao nikada ranije: pokušaj ubistva pisca je samo još jedan simptom”.

Ruždi je postao poznat širom svijeta 1989. godine nakon što mu je zbog romana “Satanski stihovi” izrečena smrtna kazna preko fatve koju je izrekao ajatolah Ruhola Homeini, koji navodno nikada nije ni pročitao knjigu.

Međutim, napad na Ruždija u Njujorku nije izolovan incident. Pisci, akademici i novinari širom svijeta, koji se usude da kritikuju ili preispituju vjerska i politička uvjerenja suočavaju se sa sličnim prijetnjama i osudama. Ubijaju ih, hapse, protjeruju ili primoravaju na život u egzilu. Njihove knjige zabranjuju ili kao bogohulne osuđuju vjerski establišmenti koje često finansiraju vlade na zapadu.

Magazin “Forin polisi” podsjeća da su se napadi na one povezane sa Ruždijevim djelom iz 1988. godine događali širom svijeta. Hitoši Igaraši, japanski prevodilac knjige, ubijen je u Tokiju 1991. godine u slučaju koji nikada nije riješen. Aziz Nesin, koji je 1993. godine preveo knjigu na turski jezik, pobjegao je iz hotela koji je zapalila bijesna rulja. U tom požaru je stradalo 37 osoba. Kasnije te godine, u Oslu, Ruždijev norveški izdavač ranjen je ispred njegove kuće. On se kasnije oporavio i ponovo objavio knjigu.

Pokušaj ubistva Salmana Ruždija je kako navodi FP podsjetnik ne samo na to koliku moć ima Homeinijeva fatva već i na ugroženi status slobode govora.

Hadi Matar
Hadi Matarfoto: REUTERS

Suzan Nosel, izvršna direktorka PEN Amerika organizacije koje se zalaže za slobodu govora navela je za FP da se napad na Ruždija dogodio u trenutku “sve češćih i snažnijih napada na slobodu izražavanja širom svijeta”.

Mada su napadi visokog profila rijetki, hapšenja i progon glasnih disidenata su česti. Prema podacima PEN Amerika, koji prati zatvaranje pisaca, akademika, intelektualaca, situacija je značajno pogoršana posljednjih goduna, a Mjanmar, Kina i Saudijska Arabija su u 2021. godini bili na vrhu crne liste.

Podaci su slični i u svijetu novinarstva, gdje je broj medijskih poslenika koji su u zatvoru prošle godine dostigao rekord, pokazali su podaci Odbora za zaštitu novinara. Kina i Mjanmar su ponovo u vrhu liste, a Egipat, Vijetnam i Bjelorusija su u prvih pet.

Mada je 55 novinara ubijeno u 2021. godini, što je najmanje u posljednjih deset godina, taj trend se gotovo izvjesno neće nastaviti. Ove godine je već ubijeno 45 novinara, a trećina je život izgubila u Ukrajini.

Tehnološke kompanije umjesto da doprinesu jačanju slobode govora, u naporima da dobiju pristup tržištima sarađuju sa represivnim režimima.

I dok su zapadni lideri jednoglasno podržali Ruždija i izrazili solidarnost uz molitve za njegov oporavak, u Indiji, Ruždijevoj rodnoj zemlji u kojoj je njegova knjiga prvi put i zabranjena, vlada nije komentarisala napad. Pakistan, gdje su izbili neredi za koje se smatra da su podstakli Homeinijevu fatvu, takođe se nije oglašavao.

Iranska vlada se odlučila za okrivljivanje žrtve. Portparol iranskog ministarstva inostranih poslova je kazao da sloboda govora ne opravdava Ruždijeve uvrede religije. “Salman Ruždi i njegove pristalice su krive za ono što mu se dogodilo”, naveo je portparol. Iranski tvrdolinijaški mediji slavili su napad.

Osvrćući se na čestu potrebu javnosti da slučajeve nasilja, bilo da se radi o ubistvu ili silovanju, komentariše izjavama poput “trebalo je da bude pametniji” ili “žao mi je, ali nije trebalo da nosi kratku suknju”, Margaret Atvud u kolumni poručuje da ne postoje “savršene žrtve”.

”Zapravo, ne postoje savršeni umjetnici, niti savršena umjetnost. Ljudi koji se bore protiv cenzure često se nađu u poziciji da brane djelo koje im se ne sviđa, ali je takva odbrana neophodna, osim ako nam svima ne uklone glasne žice... Život u pluralističkoj demokratiji znači biti okružen brojnim glasovima, od kojih će neki govoriti stvari koje vam se ne dopadaju. Ako nijeste spremni da podržite njihovo pravo da govore, kao što je to često činio Salman Ruždi, na kraju ćete živjeti u tiraniji”, zaključila je kanadska spisateljica.

Javna osuda smatra se dozvolom za ubistvo autora

U oktobru 1994. godine, jedan islamski ekstremista napao je nožem i ranio u vrat egipatskog nobelovca Nagiba Mahfuza zbog fatve koju je izdao Omar Abdel Rahman, tadašnji vodeći militantni sveštenik Islamske grupe. Abdel Rahman, koji je izdao fatvu dok mu se sudilo u SAD zbog učešća u bombaškoj zavjeri u Njujorku, kazao je da Mahfuzovu krv treba proliti zato što je njegov roman “Djeca naše ulice”, napisan 1959, uvredljiv za islam. Muškarac koji je uhapšen zbog pokušaja ubistva Mahfuza priznao je egipatskoj policiji tokom ispitivanja da nikada nije pročitao nijedno Mahfuzovo djelo, ali da je postupio na osnovu fatve.

Egipatskog liberalnog pisca Faraga Fodu ubila su u junu 1992. godine dvojica pripadnika Islamske grupe nakon što ga je najviša islamska institucija u Egiptu, Al Azar optužila da je “neprijatelj islama” i “jeretik”.

Pojedini sekularni akademici u Egiptu kazali su za Rojters da javna osuda članova Al Azara predstavlja smrtnu kaznu, budući da je džihadisti smatraju dozvolom za ubistvo.