Američki doušnici za jednokratnu upotrebu

Kako je CIA iznevjerila iranske špijune

Rojtersova temeljna istraga pokazala je da je Centralna obavještajna agencija ostavila na cjedilu Irance koji su joj prosljeđivali obavještajne podatke, a koji su razotkriveni i uhapšeni zbog nemara i nesmotrenosti američke službe

26683 pregleda 6 komentar(a)
Foto: Rojters
Foto: Rojters

Golamreza Hoseini je krajem 2010. godine na aerodromu Imam Homeini u Teheranu čekao let za Bangkok. Tamo je ovaj iranski inženjer trebalo da se sastane sa kontaktima u američkoj Centralnoj obavještajnoj agenciji (CIA). Međutim, prije nego što je platio porez na izlazak iz zemlje, bankomat na aerodromu je odbacio njegovu kreditnu karticu kao nevažeću. Nekoliko trenutaka kasnije, bezbjednosni službenik je tražio od Hoseinija da mu preda pasoš i sproveo ga dalje.

Hoseini je kazao da je odveden u prazni VIP salon i da mu je rečeno da sjedne na kauč koji je bio okrenut ka zidu. Ostavljen nasamo na par trenutaka bez vidljivih bezbjednosnih kamera, Hoseini je iz džepa izvadio memorijsku karticu koja je sadržala državne tajne i zbog koje bi mogao završiti na vješalima. Stavio je karticu u usta, sažvakao je i progutao.

Nedugo zatim, agenti Obavještajnog ministarstva ušli su u prostoriju i ispitivanje je počelo uz povremene batine, prisjeća se Hoseini. Njegovo negiranje i uništavanje podataka nijesu značili ništa; djelovalo je kao da oni već sve znaju. Ali kako?

 Golamreza Hoseini je u zatvoru proveo skoro deset godina
Golamreza Hoseini je u zatvoru proveo skoro deset godina foto: REUTERS

”Te stvari nikada nikome nijesam rekao”, kazao je Hoseini za Rojters. Dok mu je mozak radio punom parom čak se zapitao je li moguće da ga je CIA izdala.

Umjesto izdaje, Hoseini je bio žrtva nemara američke agencije, pokazala je istraga koju je Rojters cijelu godinu sprovodio o načinu na koji je CIA postupala sa svojim doušnicima. Neispravan sistem tajne komunikacije CIA olakšao je iranskim obavještajnim službama da ga identifikuju i uhvate. Hoseini, koji je u zatvoru proveo skoro deset godina, kazao je za Rojters da ga CIA nikada poslije toga nije kontaktirala, čak ni pošto je oslobođen 2019.

Iz CIA za Rojters nijesu željeli da komentarišu Hoseinijeve navode.

Hoseinijevo iskustvo o nemarnom postupanju i napuštanju od strane agencije nije jedinstveno. U razgovorima sa šest iranskih bivših doušnika za CIA, Rojters je utvrdio da je agencija bila nemarna i na druge načine usljed velike želje da prikupi informacije u Iranu, ugrožavajući i dovodeći u opasnost one koji rizikuju živote da bi pomogli Sjedinjenim Državama.

Jedan doušnik je kazao da mu je CIA dala instrukcije da ostavlja informacije u Turskoj na lokaciji za koju je agencija znala da je pod nadzorom Irana. Drugi muškarac, bivši službenik u vladi koji je otputovao u Abu Dabi kako bi zatražio vizu sa SAD, tvrdi da je tamošnji zvaničnik CIA bezuspješno pokušao da ga uvuče u špijunažu za SAD, što je dovelo do njegovog hapšenja kada se vratio u Iran.

Tako agresivni postupci CIA ponekad dovode u opasnost prosječne Irance koji teško da bi mogli prikupiti ključne informacije. Kada su ovi muškarci uhapšeni, agencija nije pružila nikakvu pomoć ni doušnicima ni njihovim porodicama, čak ni godinama kasnije, kazala su šestorica Iranaca.

Džejms Olson, biviši šef CIA kontraobavještajne službe, kazao je da nije upoznat sa ovim konkretnim slučajevima. Međutim, kazao je da svako nepotrebno kompromitovanje izvora od strane agencije predstavlja i profesionalni i etički neuspjeh.

”Ako smo nesmotreni, bezobzirni, ukoliko smo kompromitovani, onda treba da nas bude sramota”, kazao je Olson. “Ako su ljudi platli cijenu toga što su nam dovoljno vjerovali da proslijede informacije i platili kaznu, onda je to moralni poraz”.

Muškarci su uhapšeni u okviru agresivne kontraobavještajne čistke koju je Iran počeo 2009, u kampanji koju je dijelom omogućilo nekoliko CIA propusta, navodi se u izvještajima medija i trojice bivših američkih zvaničnika nacionalne bezbjednosti. Teheran je u državnim medijima tvrdio da su tom lovu na krtice na kraju uhvatili desetine CIA doušnika.

Rojters je za potrebe ove priče sproveo desetine sati intervjua sa šestoriom Iranaca koje je njihova vlada osudila za špijunažu u periodu 2009. i 2015.

Kako bi potkrijepio njihove priče, Rojters je razgovarao sa deset bivših američkih obavještajnih zvaničnika koji su upoznati sa operacijama u Iranu; pregledao izvještaje iranske vlade i novinske članke i razgovarao sa ljudima koji su poznavali špijune.

CIA
foto: REUTERS

Hoseini je bio jedini od šestorice muškaraca koje je Rojters intervjuisao koji su rekli da mu je dodijeljena problematična alatka za razmjenu poruka. Ali analiza dva nezavisna stručnjaka za sajber bezbjednost pokazala je da je sada nefunkcionalni sistem tajne onlajn komunikacije koji je Hoseini koristio - a koji je Rojters locirao u internet arhivi - možda razotkrio najmanje 20 drugih iranskih špijuna i potencijalno stotine drugih doušnika koji djeluju u drugim zemljama širom svijeta.

Ova platforma za razmjenu poruka, koja je bila u upotrebi do 2013, bila je sakrivena unutar rudimentarnih informativnih ili portala za hobije gdje su špijuni mogli da se povežu sa CIA.

Za agenciju CIA je Iran jedna od najtežih meta. Od kako su iranski studenti zauzeli američku ambasadu u Teheranu 1979. godine, SAD nemaju diplomatsko prisustvo u toj zemlji.

Službenici CIA su umjesto toga bili primorani da regrutuju potencijalne agente izvan Irana ili preko internet veza.

Četvorica obavještajnih zvaničnika sa kojima je Rojters razgovarao kazali su da je agencija spremna na veće rizike sa izvorima kada je u pitanju špijunaža o Iranu. Suzbijanje nuklearnih ambicija Islamske Republike je već dugo prioritet Vašingtona, Teheran sa druge strane insistira da su njegovi nuklearni napori isključivo za energetske potrebe.

Puno se pisalo o decenijskom tajnom ratu između Irana i Vašingtona, u kojem su obje strane izbjegavale vojni sukob punih razmjera ali su sprovodile sabotaže, ubistva i sajbernapade. Međutim, šest doušnika, sa kojima je Rojters razgovarao prvi put su na do sada nezabilježen način ispričali kako izgleda smrtonosna špijunska igra iz prespektive Iranaca koji su služili kao CIA pješadija.

Ova šestorica Iranaca su odslužili zatvorske kazne od pet do deset godina. Četvorica, uključujući Hoseinija, ostali su u Iranu nakon oslobađanja gdje su u velikoj mjeri izloženi ponovnom hapšenju. Dvojica su napustili zemlju i postali izbjeglice bez domovine.

Šestorica muškaraca su u razgovoru za Rojters kazali da im njihovi CIA kontakti nikada nijesu čvrsto obećali da će im pomoći ako budu uhvaćeni. Ipak, svi su vjerovali da će američka pomoć stići jednog dana.

”Ovo je mrlja za američku vladu”, kazao je Hoseini za Rojters.

Portparolka CIA Temi Kuperman Torp odbila je da komentariše slučaj Hoseinija, kao i slučajeve drugih uhapšenih Iranaca ili bilo koji aspekat o načinu na koji agencija sprovodi operacije. Međutim, ona je kazala da CIA nikada ne bi bila nemarna sa životima onih koji pomažu agenciji.

”CIA ozbiljno shavata obavezu da zaštiti ljude koji rade sa nama i znamo da mnogi to čine veoma hrabro rizikujući sopstveni život”, kazala je Torpova. “Netačno je da CIA ne bi dala sve od sebe da ih zaštiti”.

Dio CIA tima

Hoseini je za Rojters ispričao kako je kontaktirao CIA. Nezadovljan zbog toga što je za vrijeme mandata predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada njegov do tada uspješni industrijski posao propadao jer su najunosniji ugovori prosljeđivani firmama bliskim vojsci i bezbjednosnim državnim strukturama. Predstavio se kao inženjer koji je radio u nuklearnoj lokaciji Natanz i ponudio informacije.

Sjedište američke Centralne obavještajne agencije u Lengliju u Virdžiniji
Sjedište američke Centralne obavještajne agencije u Lengliju u Virdžiniji foto: REUTERS

Mjesec kasnije primio je mejl od CIA, a poslije tri mjeseca je odletio u Dubai. Tamo se sreo sa plavokosom ženom koja se predstavila kao Kris i koja je izvjesno vrijeme bila njegov kontakt.

Hoseini je kazao da tada nije znao, ali da je lokacija Natanz već bila na meti američkih vlasti. Te iste godine, Vašington i Izrael su lansirali sajberoružje koje je sabotiralo centrifuge u Natanzu, zarazivši ih virusom koji je onemogućio bogaćenje uranijuma u Natanzu narednih godina, zaključili su bezbjednosni analitičari. Rojters nije mogao da utvrdi da li su informacije koje je pružao Hoseini pomogle u toj sajbersabotaži ili u drugim operacijama.

Tokom naknadnih sastanaka, Hoseini kaže da je CIA od njega tražila da pažnju usmjeri na širi američki cilj: identifikovanje potencijalnih kritičnih tačaka u iranskoj nacionalnoj električnoj mreži koje mogu izazvati duge parališuće nestanke struje ukoliko bi bile pogođene projektilom ili bile meta sabotaže. Hoseini je nastavio da se sastaje sa CIA na Tajlandu i u Maleziji, ukupno sedam puta tokom tri godine.

U avgustu 2007. godinu nakon što je postao špijun, Hoseini je kazao da se sreo sa starijim CIA agentom i ostalima u hotelu u Dubaiju.

”Treba da proširimo posvećenost”, kazao je agent Hoseiniju. Predao mu je komad papira i zatražio od njega da napiše obećanje da neće prosljeđivati informacije nijednoj drugoj vladi, što je uobičajena praksa CIA sa namjerom da se produbi osjećaj posvećenosti kod doušnika, kazala su za Rojters dvojica bivših CIA službenika.

Drugi oficir agencije CIA na sastanku je zatim pokazao Hoseiniju tajni komunikacioni sistem koji bi mogao da koristi da dođe do svojih rukovodilaca: rudimentarni fudbalski sajt na persijskom jeziku pod nazivom Iraniangoals.com. Nakon unošenja lozinke u traku za pretragu, pojavljuje se prozor za tajne poruke, koji je omogućavao Hoseiniju da šalje informacije i prima uputstva od CIA.

Kada se Hoseini požalio što je propustio treći rođendan svoje ćerke tokom jednog od putovanja, rekao je da mu je oficir CIA kupio plišanog medu da ga pokloni djetetu. “Osjećao sam se da sam se pridružio timu”, rekao je Hoseini za Rojters.

Tajni sistem u koji je lako provaliti

Ono što Hoseini nije znao jeste da mu je najmoćnija svjetska obavještajna agencija dala instrument koji će vjerovatno dovesti do njegovog hapšenja. “Yahoo news” je 2018. objavio da je pokvareni tajni sistem komunikacije zasnovan na internetu doveo do hapšenja i pogubljenja desetina CIA odušnika u Iranu i Kini.

Eksperti koje je angažovao Rojters nakon lociranja tajnog CIA sajta za komunikaciju analizom su došli do zaključka da je najednostavnijim postupcima bilo moguće utvrditi da su u sajt ugrađeni alati za razmjenu poruka kao i da je kodiranje bilo krajnje bazično.

”CIA je ovdje zaista omanula”, kazao je Bil Marzak jedan od dvojice eksperata koje je Rojters angažovao. Tajni sistem za razmjenu poruka je “strčao kao bolan palac”, kazao je on.

Ranjivost se nije odnosila samo na Iran. Napisani na raznim jezicima, ovi sajtovi su očigledno bili sredstvo komunikacije sa CIA operativcima u najmanje 20 država, među njima su Kina, Brazil, Rusija, Tajland i Gana, utvrdili su analitičari.

Eksperti koje je angažovao Rojters nakon lociranja tajnog CIA sajta za komunikaciju analizom su došli do zaključka da je najednostavnijim postupcima bilo moguće utvrditi da su u sajt ugrađeni alati za razmjenu poruka, kao i da je kodiranje bilo krajnje bazično

Agencija nije bila u potpunosti svjesna da je sistem kompromitovan do 2013. godine, nakon što su brojni agenti počeli da nestaju, kazali su bivši američki zvaničnici.

Ipak, CIA nikada nije smatrala mrežu dovoljno bezbjednom za najvažnije izvore. Doušnici najvišeg ranga dobijali su specijalno izrađene alatke za komunikaciju. Sajtovi masovne proizvodnje su, kako su kazali bivši zvaničnici, bili namijenjeni za izvore za koje se ne smatra da su posvećeni ili imaju ograničen, mada potencijalno vrijedan, pristup državnim tajnama.

”Ovo je za osobe koje ne smatraju vrijednim investiranja u napredne tehnologije”, kazao je jedan bivši CIA zvaničnik.

Sistem kasta među špijunima

”Otići ćemo do pakla i nazad da zaštitimo naše izvore”, kao je jedan bivši zvaničnik CIA. To je rečenica koju veterani agencije često izgovaraju, međutim pojedini privatno priznaju da CIA štiti doušnike u zavisnosti od toga koliko procjenjuju da su vrijedni. Na vrhu piramide su oni koje CIA naziva “u potpunosti regrutovani, visoko vrijedni izvori”. To su ljudi poput visokopozicioniranih vladinih zvaničnika ili nuklearnih naučnika koji imaju direktan kontinuiran pristuo ključnim tajnama. CIA agenti nekada provedu godine pokušavajući da privuku ove ključen operativce da postanu agenti.

U obuku i opremu tih doušnika CIA ulaže puno sredstava. Gubitak takvog doušnika odraziće se na najvišem nivou u CIA, a agencija će ponekad naći dijete i supružnika izgubljenog agenta kako bi ponudila milion dolara kompenzacije i diskretno označenu medalju kao znak poštovanja za požrtvovanost.

Međutim, veliki dio obavještajnih podataka koje CIA prikuplja stiže od doušnika niskog profila koji nikada ne postaju punopravni članovi “špijunske elite”. Ti izvori često dobijaju nizak stepen zaštite, nijesu redovno isplaćivani i obično se CIA ne obavezuje da će im pomoći ako ih uhvate, kazali su bivši CIA zvaničnici.

Oznaka ispred sjedišta CIA u Lengliju u Virdžiniji
Oznaka ispred sjedišta CIA u Lengliju u Virdžiniji foto: REUTERS

CIA povremeno vrši pritisak, čak i obmanjuje Irance koji žele vize za SAD tražeći od njih da pružaju informacije prilikom njihovog prijavljivanja u konzulatima Ujedinjenih Arapskih Emirata ili Turskoj.

Takav je bio slučaj sa jednim od Iranaca koji su govorili za Rojters. Ovaj penzionisani iranski zvaničnik je 2011. godine osnovao putničku agenciju kada je sa suprugom stigao u Abu Dabi kako bi posjetio tamošnu američku ambasadu. Neposredno prije toga izvučen je na lutriji za američku zelenu kartu i nadao se da će mu ta sreća omogućiti da proširi turistički posao.

Prvo je bio uzbuđen što je pozvan na niz razgovora tokom posjeta Abu Dabiju. Kazao je da se izvan i unutar ambasade sastajao sa američkim zvaničnikom u konzulatu koji se predstavio kao Stiv. Pored toga što je pomogao da se okonča proces provjere, američki zvaničnik je kazao da može olakšati njegovim iranskim klijentima da dobiju vize za SAD.

Međutim, vremenom, razgovori o budućnosti putnog agenta u SAD pretvorili su se u Stivove zahtjeve za osjetljivim informacijama o iranskim sektorima avijacije i odbrane, kazao je Iranac za Rojters.

Prepoznavši potencijalnu opasnost ako iranske vlasti saznaju za to, on je kazao da je prekinuo kontakt sa Stivom i odustao od snova da se nastani u SAD. Međutim, uhapšen je 2015. u Iranu od strane obavještajnih agenata koji su na neki način saznali za tu vezu. Tražili su od njega da radi za Teheran kao dvostruki agent kako bi saznali više o načinu na koji CIA regrutuje špijune.

Odbio je ponudu i osuđen je na 10 godina zatvora, od čega je odslužio sedam i oslobođen je ove godine. “Osjećamo se kao da smo igrali za obje strane”, kazala je njegova supruga za Rojters.

Sa predsjednicima mijenjaju se i špijunski prioriteti

Kada se Hoseini, inženjer, sreo sa svojim CIA kontaktom 2009. godine, mislio je da će to biti najbolji sastanak. Mjesecima je prikupljao tajne podatke o ranjivim tačkama iranske nacionalne električne mreže. Kazao je da je vozio motocikl kroz pustinju prikupljajući fotografije i GPS koordinate lokacija za koje je mislio da će biti mete raketa ili sabotera.

Međutim, kada je stigao u Maleziju, sreo ga je samo jedan CIA agent koji mu je kazao da su se “stvari promijenile”.

"Moramo da se zapitamo koji je najbolji način da ti ljudi ostanu živi, i ponekad je najbolji odgovor da ih ostavimo na miru. Na kraju dana, moramo da se nadamo da su oni i njihove porodice presrećni što su živi", kazao je jedan bivši obavještajac

CIA više nije bila zainteresovana za informacije koje je on prikupljao o ranjivosti električne mreže, kazao je zvaničnik Hoseiniju. CIA agent je kazao da sada žele da pronikne u planove o nuklearnom postrojenju Fordou, gdje je Hoseinijeva kompanije imala ugovor. U to vrijeme administracija presjednika Baraka Obame koristila je otkrića o postojanju postrojenja kako bi imala veći uticaj dok je počinjala diplomatske pregovore u cilju suzbijanja iranskih nuklearnih ambicija.

Bivši CIA zvaničnici kažu da je promjena obavještajnih prioriteta uobičajena prilikom dolaska na vlast novog predsjednika.

Hoseini je kazao da je nastavio da pruža informacije CIA još godinu. U jednom trenutku njegov kontakt je pomenuo sastanak sa njegovom porodicom, što je kod Hoseinija podstaklo nadu o mogućem nastanjivanju u SAD. To je, međutim, rijetka nagrada za špijune. Vašington za CIA opredjeljuje svega oko 100 viza godišnje kao nagradu za špijune, kazali su bivši zvaničnici.

”To podrazumijeva ogromne resurse i operativno planiranje i rezervisano je samo za najveće zvijezde među špijunima”, kazao je jedan bivši CIA obavještajni analitičar.

Hoseini je skoro deset godina proveo u Evin zatvoru u Teheranu, u kojem se uglavnom nalaze politički zatvorenici i špijuni. Mnogi se suočavaju sa mučenjem i pogubljenjem, kazali su bivši zatvorenici i aktivisti za ljudska prava.

”Decenija u toj instituciji je uzela svoj danak”, kazao je Hoseini. Godine mučenja, batina, elektrošokova i izolacije oštetile su njegovu spsobnost da komunicira, čak i sa porodicom. “Kada me nešto pitaju, osjećam se kao da sam u istražnoj sobi”, kazao je on.

Sada već tri godine na slobodi, 47-godišnji Hoseini je izgubio većinu imovine i prijatelja.

Od šestorice bivših špijuna sa kojima je razgovarao Rojters, četvorica su u Iranu nakon oslobađanja iz zatvora a dvojica žive kao izbjeglice u Turskoj i Švajcarskoj. Nijedan od njih nije dobio pomoć SAD u naporima da izgrade svoj život. Svi su kazali da su se nadali da će vlada SAD naći način da ih kontaktira i ponudi im nove živote u Americi ili nekoj drugoj zemlji. To se nije dogodilo.

Međutim, iz perspektive CIA, postoji ogroman rizik i malo prednosti u ponovnom povezivanju sa uhapšenim špijunima u Iranu, kazali su bivši obavještajci za Rojters. Špijuni koji su imali dovoljno sreće da izbjegnu pogubljenje mogu iz zatvora izaći kao dvostruki agenti. One koji to nijesu, iranske vlasti vjerovatno pomno prate.

”Moramo da se zapitamo koji je najbolji način da ti ljudi ostanu živi, i ponekad je najbolji odgovor da ih ostavimo na miru”, kazao je bivši obavještajac. “Na kraju dana, moramo da se nadamo da su oni i njihove porodice presrećni što su živi”.

Hoseini ne misli tako. On sada izdržava porodicu sa manje od 250 dolara mjesečno, što je desetina njegovih nekadašnjih primanja.

Nekada čovjek sa stavom, on sada oprezno cenzuriše svoje komentare u strahu da će ga neko prijaviti. Često se budi užasnut zbog mogućnosti da bi mogao ponovo biti uhapšen. “Ne mogu da zamislim nikakvu budućnost”, kazao je on.