U Vankuveru i okolini neće biti kazni za posjedovanje teških droga „za ličnu upotrebu“. Stručnjaci kažu da svijeta bez droge ne može biti, ali da se zavisnicima makar život može olakšati.
Od ovog mjeseca je u Britanskoj Kolumbiji praktično dozvoljen posjed čitavih teških narkotika – kokaina, heroina, kreka, metamfetamina. One nisu zvanično legalizovane, ali posjedovanje „za ličnu upotrebu, to jest do 2,5 grama narkotika, neće se kažnjavati niti će se droga plijeniti.
Tako je ova zapadna kanadska provincija, gdje se nalazi metropola Vankuver, krenula specifičnim putem u borbi protiv ilegalnog tržišta narkotika.
Kako je rekla kanadska ministarka zdravlja Karolin Benet, cilj mjere je da se smanje „stigma i šteta, te da provincija ima još jedan instrument kako bi okončala krizu preminulih zbog prevelike doze“.
Drugim riječima, cilj uopšte nije da se smanjiti broj zavisnika, nego broj žrtava. Jer ako zavisnici vjeruju da ih društvo nije zaboravilo i prezrelo, možda će se prije obratiti za pomoć koja bi im spasila život.
Broj zavisnika i žrtava je u Kanadi visok, baš kao i u Sjedinjenim Državama, kaže profesor Džonatan Kolkins sa Univerziteta u Pitsburgu, stručnjak za politiku prema narkoticima.
Kaže da veliki dio krivice leži u velikodušnom izdavanju opasnih analgetika: „Veoma liberalna praksa propisivanja takvih ljekova protiv bolova koji se izdaju samo na recept je dovela do toga da je mnogo ljudi postalo zavisno. Tu je riječ o oko pet miliona osoba u SAD, a u Kanadi je udio podjednako visok.“
Proizvođači ljekova su dugo ćutali ili umanjivali opasnost zavisnosti od „legalnih“ opijata. Mnogi takvi pacijenti pređu na heroin ili, od prije nekoliko godina, još snažniji fentanil. Od onda se i broj osoba koje su umrle od predoziranja po svemu sudeći povećao nekoliko puta.
„Oštro“ ili „blago“, zavisnika ima isto
„Sjedinjene Države i Kanada posegli su za sasvim različitim mjerama, ali je ishod veoma sličan“, kaže Kolkins.
Procenat zavisnika i žrtava sličan je i u liberalnoj Kanadi i u SAD gdje se pokušava čvrstom rukom. Jedina razlika je što su američki zatvori krcati osobama osuđenim zbog droge.
„Zastrašujuća je istina da problem neće nestati, čak i ako učinimo sve moguće i sve učinimo ispravno“, misli ovaj stručnjak.
Utoliko misli da jedino preostaje da „ograničimo štetu, spasimo živote i pružimo podršku ljudima koju je trebaju i žele“. U to spada i da ne budu kriminalci jedini dobavljači narkotika, i da zavisnici budu pod ljekarskim nadzorom.
Dekriminalizacija manjih količina teških narkotika se već pokušavala i drugdje – na primjer u Portugaliji ili američkoj saveznoj državi Oregon. Kako kaže Kolkins, rezultati su skromni.
No, još nije bilo većih pokušaja sa politikom „safer supply“ – ona znači da zavisnici ne dobijaju ljekove kao zamjenu za drogu, već da dobijaju prave narkotike uz državni nadzor. I to se odnedavno pokušava na nekoliko mjesta u Kanadi. Cilj je da tako barem narkotici budu čisti, a ne da ih kriminalci razblažavaju raznim opasnim materijama ne bi li zaradili više.
Nikad nije bilo, niti će biti svijeta bez droge
Isto tako je tragična činjenica da je politika „čistih ulica“ i „rata protiv droge“ upravo grandiozno – propala. To nije mišljenje tek pojedinih stručnjaka. I Globalna komisija za politiku prema drogama, sastavljena od uglednih političara, preduzetnika i boraca za ljudska prava još u prvom izvještaju 2011. pisala da se vjerovalo kako se „oštrim mjerama progona svih koji učestvuju u proizvodnji, distribuciji i potrošnji narkotika“ može stvoriti „svijet bez narkotika“.
„U praksi je globalno ilegalno tržište narkotika koje je najvećim dijelom pod nadzorom organizovanog kriminala, u tom razdoblju dramatično naraslo“, navodi se u zaključku.
Svaka mjera države protiv narkotika doduše znači veći rizik za kriminalce, ali i veću cijenu droge i veću zaradu kriminalaca sve do bezumnih bogatstava. Je li onda potpuna legalizacija rešenje barem u borbi protiv kriminalaca?
Na to mnogi teško mogu pristati već i jer se pokazalo da je previše jednostavan pristup analgeticima doveo do zastrašujućeg porasta broja zavisnika. A liječenje već i od alkohola je u mnogim zemljama problem s kojim se ne može izaći na kraj.
Stručnjaci zato misle da je jedino rješenje srednji put između potpune zabrane i potpune dozvole narkotika, bilo da je riječ o ovom eksperimentu u Kanadi ili o državnoj distribuciji.
Jer u jednom se svi mogu složiti: svijeta u kojem neće biti nikakvih narkotika nikad nije bilo, a najvjerojatnije nikad neće ni biti.
Bonus video:
