Državu ne treba blisko povezivati sa religijom

Nova desničarska vlada gurnula je Izrael u najdublju krizu od njegovog osnivanja. Svako ko je prijatelj jevrejske države sada mora da podigne glas, kazala je sociološkinja Eva Iluz u intervjuu za njemački časopis “Špigl”

33790 pregleda 11 komentar(a)
”Etnokratija umjesto demokratije”: Eva Iluz, Foto: printscreen/youtube
”Etnokratija umjesto demokratije”: Eva Iluz, Foto: printscreen/youtube

Fundamentalisti iz ekstremne religiozne desnice koji su trenutno na vlasti u Izraelu žele konačnu pobjedu u aktuelnom sukobu, jednom zasvagda, kaže Eva Iluz.

”Ova zemlja, sve ovdje, trebalo bi da pripada Jevrejima. Religiozni cionisti ne predstavljaju samo druge stavove, oni žele promjenu režima. Oni napadaju osnovne humanističke vrijednosti, oni preziru međunarodno pravo, oni žele da ukinu podjelu vlasti”.

Eva Iluz je rođena 1961. u Maroku i odrasla je u Sarselu blizu Pariza. Ona je profesorka sociologije na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu. Istražuje odnos između emocija, ekonomije i komunikacija i napisala je nekoliko knjiga, uključujući “Zašto ljubav boli: Sociološko objašnjenje”, koja je objavljena na engleskom prošle godine. Iluz redovno piše eseje i kolumne istražujući prirodu izraelsko-palestinskog sukoba i njegove posljedice po izraelsko društvo.

Sa protesta u Tel Avivu protiv Netanjahuove vlade i predloženih refiormi pravosuđa
Sa protesta u Tel Avivu protiv Netanjahuove vlade i predloženih refiormi pravosuđafoto: Reuters

Na pitanje “Špigla” zašto Izraelci biraju fundamentaliste na vlast ako oni žele da ukinu Izrael kao demokratiju na Bliskom istoku, Iluz kaže:

”Pitanje je, prije svega, da li je većina zaista željela ovu vladu. Ili je ona prije bila slučajnost našeg izbornog sistema. Danas u Izraelu postoje dva tabora - to više nisu ljevica i desnica, nego umjereno desničarsko krilo i ekstremna, žestoka desnica. Tu su i ultraortodoksni, strogi vjernici, koji vrše veliki uticaj. I oni postaju sve veći nacionalisti. Ljevica kao politička snaga je nestala i sama je kriva za to. Avoda, Laburistička stranka, koja je dugo vladala zemljom, prestala je da govori o Okupaciji (izraelsko zauzimanje palestinskih teritorija u junu 1967). Oni su prepustili Palestince njihovoj sudbini i počeli da imitiraju desnicu. Ali ljudi nisu glupi: ako treba da biraju između kopije i originala, izabraće original”.

Ljevica kao politička snaga u Izraelu je nestala i sama je kriva za to

Ministar bezbjednosti Itamar Ben-Gvir iz ultranacionalističke stranke Jevrejska snaga sada želi da razmotri smrtnu kaznu nakon napada na sinagogu u Jerusalimu.

Netanjahuovu stranku čine prvenstveno ekstremistički ideolozi

Iluz kaže da su Ben-Gvir i ministar finansija Bezalel Smotrih naseljenici koji imaju jasnu i čak radikalnu ideologiju.

”Oni žele da kriminalizuiju homoseksualnost i organizuju marš na Brdo hrama tokom Pashe, što bi prekinulo status kvo sa Palestincima za to sveto mjesto. Oni ne žele da naprave prostor za izraelske Arape da budu jednaki građani. Po njima, samo bi Jevreji trebalo da imaju nadmoć. Oni su više kao grupa bijelih rasista, možda najbliža Kju kluks klanu. Oni misle da je nasilje legitiman način za nametanje vjerske i etničke nadmoći Jevreja.”

Benjamin Netanjahu
Benjamin Netanjahufoto: Reuters

Povodom paralela koje se u Njemačkoj prave između nove izraelske vlade sa onom Viktora Orbana u Mađarskoj, sociološkinja kaže da je tu promašena peonta.

”Mađarska, koja je po meni neliberalna, nije ništa u poređenju sa onim što se trenutno dešava u Izraelu. U Mađarskoj nisu na vlasti vjerski ekstremisti, vladavina religije je drugačija priča. To je možda najveća kriza sa kojom se Izrael suočio od svog osnivanja 1948. Mnogi od tih ljudi žele da uspostave halahičku državu, državu u kojoj vlada jevrejski vjerski zakon, koji bi ženama i nejevrejima uskratio praktično sva prava”.

Radikalni naseljenici smatraju da bi samo Jevreji trebalo da imaju ndmoć. Oni su više kao grupa bijelih rasista, možda najbliža Kju kluks klanu

Desetine hiljada Izraelaca protestovalo je protiv kontroverznog plana vlade o reformi pravosuđa, kojim bi se zakonodavcima pružila znatno veća kontrola nad Vrhovnim sudom. Kritičari kaži da bi te mjere zakonodavnoj vlasti dale ovlašćenja skoro bez kontrole.

Iluz kaže da se u Izraelu trenutno događaju tektonske promjene i da prvi put protestuju i ljudi poput bivšeg ministra odbrane Moše Jalona, konzervativca i jastreba.

”A političari poput Naftalija Beneta i Avigdora Libermana, koji su važili za ultradesničare, sada se smatraju umjerenima. Benet je prije deset godina želio da anektira djelove Zapadne obale a Liberman je tražio garancije lojalnosti od izraelskih Arapa. Možda ekstremisti u vladi nesvjesno stvaraju jedan potpuno novi tabor, koji se zalaže za ljudska prava, mimo svih osjećanja. Nikad prije u Izraelu nije bilo ništa poput ovoga”.

Sociološkinja vidi problem u tome što Izrael nema veliku tradiciju otpora.

”Ovdje gotovo nema nikakvih ekonomskih protesta ili štrajkova. Ništa poput onoga u Ujedinjenom Kraljevstvu, na primjer, gdje ljudi blokiraju ulice i zaustave čitavu zemlju kada im se ne sviđa neki plan vlade”.

”Politika Izraela donosi sukob i nasilje”: protesti Palestinaca u Jerusalimu
”Politika Izraela donosi sukob i nasilje”: protesti Palestinaca u Jerusalimu foto: Reuters

Na pitanje “Špigla” zašto tako veliki broj ljudi i dalje vjeruje Benjaminu Netanjahuu kao premijeru ako se čini da ga prvenstveno interesuje sopstveno blagostanje, Iluz je odgovorila da je to podsjeća na Donalda Trampa.

”I poput Republikanske stranke, Likud je pretrpio drastičnu transformaciju u protekloj deceniji. Kao i republikanci, članovi Likuda su u prošlosti bili prvenstveno pragmatičari. Menahem Begin, Jicak Šamir, Arijel Šaron, svi su pravili kompromise. Ali sada, stranka se sastoji prvenstveno od ekstremističkih ideologa, ponekad ljudi sa vrlo čudnim idejama. I Netanjahu se promijenio. Kažu da je to zbog njegovog suđenja”.

Ono što je bijela niža klasa u SAD, to su Mizrahi - Jevreji iz arapskih država - u Izraelu, kaže Iluz.

”Osnivač Likuda Menahem Begin ih je pretvorio u birače za svoj blok ukazujući da bi trebalo da imaju udio u društvu bez, naravno, puno truda da promijeni njihove bijedne uslove života. Netanjahu je to preuzeo. Mnoge Mizrahi Jevreje sada zastupa ultraortodoksna stranka Šas, lojalni saveznik Netanjahua”.

Izrael je daleko od onoga što je trebalo da postane

Ona ističe da je ljevica, sa druge strane, skoro jednoglasno omražena, iako je, kako smatra, veliki dio onoga što je uradila u godinama osnivanja bilo izuzetno.

”Izgraditi institucije za tako kratko vrijeme na tako teškom terenu danas je gotovo nevjerovatno. Sa druge strane, i oni su bili vrlo neoprezni. Na primjer, ugovor Bena Guriona (David, prvi premijer Izraela) sa ultraortodoksnom zajednicom: on je nesvjesno stvarao uslove za ultraortodoksno društvo”.

israel
foto: Reuters

Izraelska sociološkinja ocjenjuje da nikada ne bi trebalo državu tako blisko povezivati sa religijom.

”Nije predviđeno da religija brine o ljudskim pravima. Jednom kada poistovjetite svoju zemlju sa veoma jakim vjerskim identitetom, postaje teže shvatiti ljudska prava ozbiljno. Vjerujem da je razlog zašto vladamo drugim narodom skoro 60 godina, taj što država Izrael poštuje jevrejska vjerska osjećanja. U suprotnom, možda ne bi dozvolili grupi fanatika da se naseli u centru palestinskog grada Hebron.”

Izrael je moderan, a ipak ima nešto anahrono primitivno u sebi, nešto klanovsko

Izrael je sada veoma daleko od onoga što je trebalo da postane, smatra Iluz.

”Izrael je čudna zemlja koja stalno mora da opravdava svoje postojanje, ili makar misli da mora da ga stalno opravdava. Ona se, i dalje, smatra demokratijom, ali se sve više ponaša kao čista etnokratija. Izrael poznaje samo prijatelje ili neprijatelje. On je moderan, a ipak ima nešto anahrono primitivno u sebi, nešto klanovsko. Tako je bilo prije, zbog statusa koji su manjine uživale u našoj zemlji, tj. zbog njihove prilično otvorene diskriminacije”.

Iluz dodaje da sada Ben-Gvir i njegove kolege eksplicitno kažu da žele sistem u kojem većina ne samo donosi odluke nego dominira manjinama i ne vidi ih kao partnere i ravnopravne. To je, kako kaže, dijelom zbog bezbjednosne situacije u Izraelu, “ali Izrael nikad nije imao problem sa tim da jasno kaže da zapravo samo Izraelci odlučuju šta se ovdje dešava.”

San svih populista

Prema mišljenju Eve Iluz, populizam želi da nekako zadrži demokratski oblik, ali da istovremeno uspostavi svojevrsnu dominaciju većine nad manjinom, naročito kao manjine žele da glasno kažu svoje mišljenje. “Kao, na primjer, Palestinci. Izrael je stoga san svih populista: etnokratija koja tvrdi da je demokratska. Stiv Benon, Marion Marešal, Dejvid Djuk: svima njima je Izrael uzor”.

Komentarišući uzroke klizanja udesno u izraelskom društvu, Iluz kaže: Čitave generacije Izraelaca rođene su tokom Okupacije. Njima više nije toliko stalo da imaju Izrael bez ovog trajnog vojnog sukoba. Obrazovanje i nastava su takođe postali više religiozni i nacionalistički. Pored toga, veliki broj ljudi zapravo vjeruje u strah koji podstiče desnica”.

Ministar bezbjednosti Itamar Ben-Gvir
Ministar bezbjednosti Itamar Ben-Gvirfoto: Reuters

Iluz smatra da su ekstremisti poput Ben-Gvira i Smotriha rezultat takozvane Kahane revolucije.

”Kah stranka ekstremističkog rabina Meira Kahane zabranjena je 1998, ali nije trebalo previše vremena da njena ideologija počne ponovo da se širi kroz nacionalističke organizacije koje već 30 godina rade na deligitimizaciji ljevice u Izraelu. Njihova strategija je i pametna i uporna, a finansiraju je američki milijarderi. Ako građane Izraela pitate da li bi radije bili demokrate ili Jevreji, 42 odsto bira da budu Jevreji. To je paradoks, jer što je situacija mirnija za Izrael u regionu to se čini da je ideja o ugroženosti jača.

Netanjahu je Palestince izjednačio sa nacistima

Ono što je Netanjahu radio više od bilo čega tokom svih godina na vlasti je podsticanje straha, kaže Iluz. “Od Irana, od izraelskih Arapa, od Evrope. I Palestince je izjednačio sa nacistima jer je to najefikasniji način da od njih napravi najvećeg neprijatelja. On je možda uzdržan u smislu vojne intervencije, ali u smislu njegove retorike, on je agitator”.

Eva Iluz se odrekla ortodoksnog judaizma kada je Jigal Amir ubio izraelskog premijera Jicaka Rabina 1995. Amir je takođe potekao iz orbite kahanista, kao sada Ben-Gvir.

”U to vrijeme sam se pitala jesam li više Jevrejka ili demokrata. Nikad nisam mislila da ću morati da biram između to dvoje jer sam živjela u zemljama gdje je bilo moguće biti i jedno i drugo, u Francuskoj i u Sjedinjenim Državama. Ali u Izraleu je bilo drugačije. Rekla sam sebi, jedan Jevrej ubija drugog i taj ubica nema nikakve veze sa mnom. Smatrala sam da ja i Jigal Amir ne pripadamo istom narodu. Zato sam napustila religiju.

Izraelska vojska uništava kuću Palestinca koji je izveo napad u jevrejskom naselju u Hebronu
Izraelska vojska uništava kuću Palestinca koji je izveo napad u jevrejskom naselju u Hebronu foto: Reuters

Povodom nasilja na Zapadnoj obali i u Jerusalimu u prvim nedjeljama po stupanju nove vlade na dužnost, Iluz kaže da je to uprkos činjenici da je u Izraelu sve posvećeno bezbjednosnom principu.

”Bezbjednost daje legitimitet svim akcijama: ljudska prava mogu biti suspendovana, palestinske kuće mogu biti uništene, članovi porodice mogu biti mučeni i zatvarani. Izraelci to prihvataju jer je to pitanje njihove bezbjednosti. Tužna činjenica je da ta bezbjednosna politika donosi sukob i nasilje, tj. nebezbjednost”.

Izraelci i dalje žive u sjenci holokausta

Vjerovatno jedina stvar koja sada može spasiti Izrael od sebe je pritisak spolja, ocjenjuje Iluz.

”I pitam se zašto svijet ne interveniše. Veoma je teško razdvojiti dvije niti jevrejske istorije: jedna je da su Jevreji žrtve jednog od najužasnijih zločina u istoriji čovječanstva. Ali postoji i druga nit: Jevreji su postali Izraelci, oni su stekli suverenitet. Ne možete tretirati jednu suverenu, vojnu državu kao da je žrtva. Mnogi ljudi, posebno Njemci, ne mogu da razlikuju ove dvije stvari. To je moralna i analitička greška”.

Na pitanje “Špigla” zašto se ta greška stalno ponavlja, Iluz je odgovorila:

”Izraelci i dalje žive pod sjenkom Šoe (“katastrofa” na hebrejskom, označava genocid nad Jevrejima). Neki ne mogu da razlikuju Palestince i naciste. A Njemci su, na svoj način, toliko istraumirani onim što su učinili da ni oni više ne mogu da naprave razliku. Kao kada treba da razluče kada je nekoj zemlji potrebna pomoć a kada je treba upozoriti na ponašanje. Ta situacija je direktna posljedica Šoe i ona odjekuje i dan danas.

Jevreji su postali Izraelci, oni su stekli suverenitet. Ne možete tretirati jednu suverenu, vojnu državu kao da je žrtva

Na konstataciju “Špigla” da se kritika na račun Izraela u Njemačkoj često klasifikuje kao antisemitizam, izraelska profesorka kaže da u njemačkom pristupu Izraelu i judaizmu postoji nešto kvazireligiozno.

”Neka vrsta pokajničkog rituala? Da biste bili čisti, očigledno morate biti na strani Jevreja, uvijek. Da je iz toga proisteklo nešto dobro za judaizam ili za Izrael, rekla bih: Molim vas, samo naprijed! Ali to ponašanje nije dobro ni za Jevreje ni za Izrael. Ako neko koga volite vozi pijan, zaustavili biste ga - i za njegovo i za dobro drugih vozača. Prijatelji Izraela, oni kojima je cionizam važan, trebalo bi da iskoriste sav svoj uticaj da zaustave Okupaciju”, zaključila je Iluz.

Bonus video: