Bliski ruski saveznici Bjelorusija, Nikaragva, Sirija, Sjeverna Koreja, Eritreja i Mali glasali su 23. februara protiv neobavezujuće rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija (UN) kojom se poziva Moskva da prekine neprijateljstva u Ukrajini i povuče svoje snage.
Ovaj dokument je podržala 141 zemlja dok je su 32 bile suzdržane.
Venecuela nije mogla da glasa jer joj je uskraćeno to pravo zbog neplaćenih obaveza prema svetskoj organizaciji u iznosu od 40 miliona dolara.
Ove zemlje, kao i Rusija, imaju autoritarne režime. Prema Indeksu ljudskih sloboda Instituta Kato (Cato) za 2020., Rusija se rangira kao 115. na svijetu od 194. zemlje. Bjelorusija je na 99. mjestu, a Sirija je među deset najneslobodnijih zemalja na svijetu.
Povezani članci
Sjeverna Koreja i Eritreja, obje jednopartijske diktature, uopšte nisu rangirane.
Bjelorusija
Bjelorusija i Rusija dijele granicu i takođe imaju važne ekonomske i političke veze, a 48 odsto bjeloruske spoljne trgovine odvija se sa Rusijom.
Bjelorusija zavisi od uvoza ruskih energenata po povlašćenoj cijeni. S druge strane, od Bjelorusije Suvalki koridor vodi ka ruskoj enklavi Kalinjingrad.
Riječ je o oko 65 kilometara dugom pojasu zemlje na granici Poljske i Litvanije.
Poznati magazin "Politiko" (Politico) je nazvao Suvalki koridor najopasnijim mjestom na planeti, jer bi na njemu mogao da započne treći svjetski rat zbog strateške važnosti za Rusiju i NATO.
Aleksandar Lukašenko, autoritarni lider Bjelorusije, optužen je za kršenje ljudskih prava zbog gušenja štampe i dozvolio je svojoj vojsci da učestvuje u zajedničkim vježbama sa ruskim trupama u Bjelorusiji.
Uloga Bjelorusije u dosadašnjoj invaziji već je rezultirala sankcijama Britanije i EU.
Rusija i Bjelorusija su formirale savez 1997. kao nadnacionalnu formaciju u cilju produbljivanja veza i saradnje. U posljednje vrijeme se govori i o ujedinjenju dvije države.
Sirija
Sirijski predsjednik Bašar el Asad pohvalio je ruskog predsjednika Vladimira Putina zbog invazije na Ukrajinu i osudio zapadnu "histeriju".
Asad je rekao da su događaji u Ukrajini "ispravljanje istorije i uspostavljanje ravnoteže koja je izgubljena u svijetu nakon raspada Sovjetskog Saveza".
Zvanični Damask je vjeran saveznik Moskve otkako je Rusija pokrenula vojnu kampanju u Siriji 2015. koja je pomogla da se preokrene tok građanskog rata u korist Asadovog režima, uz masovno vazdušno bombardovanje područja pod kontrolom opozicije.
Sjeverna Koreja
Sjeverna Koreja osuđuje "hegemonističku politiku" i "samovolju" SAD i Zapada u cjelini.
Sjevernokorejsko ministarstvo spoljnih poslova je prošle godine saopštilo da je Zapad kriv za "zloupotrebu moći".
"Osnovni uzrok ukrajinske krize u potpunosti leži u hegemonističkoj politici SAD-a i Zapada zbog zloupotrebe moći protiv drugih zemalja", navodi zvanični Pjongjang.
Rusija igra značajnu ulogu u zaštiti Sjeverne Koreje od kaznenih mjera međunarodne zajednice.
Moskva je u više navrata blokirala izjavu Savjeta bezbjednosti UN protiv Sjeverne Koreje zbog njenih testiranja raketa.
Odnos između Moskve i Pjongjanga će verovatno nastaviti da jača kako sa nastojanjem Rusije da dovede u pitanje američku spoljnu politiku, a Kina postaje sve više frustrirana postupcima ove "odmetničke države", ocjenjuje "Biznis insajder" (Business Insider).
Eritreja
Eritreja je jednopartijska država kojom vlada Isijas Afverki. Nikada nije održao izbore od dolaska na vlast 1993. godine.
Stanje ljudskih prava u ovoj istočnoafričkoj zemlji redovno se ocjenjuje među najgorima u svetu, praktično bez slobode štampe i 10.000 političkih zatvorenika koji su često podvrgnuti mučenju.
Eritreja je bila meta međunarodnih sankcija, ali se Rusija često protivila tim mjerama.
Rusija takođe razmatra izgradnju vojne baze u ovoj zemlji na Rogu Afrike kako bi ojačala uporište na kontinentu.
Mali
Za razliku od prethodnih rezolucija prošle godine kada je bila uzdržana, afrička država Mali je u četvrtak bila protiv dokumenta UN kojim se osuđuje Rusija.
Rat u Maliju 2012. - 2013. protiv džihadističkih grupa razotkrio je krhkost režima i njegove vojske.
I dok je francuska vojska pobijedila u ratu protiv džihadističkih grupa, lična nesigurnost je nastavila da preovladava na sjeveru Malija, proširivši se na nekoliko regiona u centru zemlje.
Lokalne grupe optuživale su za to Pariz, prikazujući njegov navodni kolonijalni pristup kao osnovni uzrok teške situacije u Maliju.
Grupacija koja je zagovarala saradnju sa Rusijom – "Groupe des Patriotes du Mali" (Patrioti Malija) – pojavila se na sceni 2017. Iako je njeno porijeklo svakako lokalno, Moskva je brzo primijetila, ističe se u analizi Centra Moše Dajan u Tel Avivu.
Nakon dva puča u kojima je srušena demokratski izabrana vlada, Mali je postao izolovan od svojih tradicionalnih saveznika u zapadnoj Africi, a diplomatski raskid sa Francuskom doveo je do povlačenja njenih trupa iz ove zemlje.
Ali, Rusija je stala uz Mali, glasajući protiv nastojanja Savjeta bezbjednosti UN da uvede sankcije ovoj zemlji, tako da je sada njen najbliži saveznik.
Mali je 2014. glasao za rezoluciju UN kojom se osuđuje ruska aneksija Krima, ali sadašnja promjena stava je znak njegovog novog odnosa sa Rusijom i ogromnog uticaja koji su tamo imali moskovski izaslanici, uključujući i djelovanje plaćeničke grupe Vagner, navodi londonski Četem haus (Chatam House).
Nikaragva
Od kada se Danijel Ortega vratio na čelo Nikaragve 2007. godine, ona je razvila bliske odnose sa Rusijom, uglavnom političke. Sjedinjene Države su daleko najveći trgovinski partner Nikaragve, a slijede ih druge zemlje Centralne Amerike i Meksiko.
Ortega je kao marksista-lenjinista bio na čelu Nikaragve i od 1979. do 1990.
Nikaragva već duže vrijeme podržava Rusiju u UN. U junu prošle godine odobrila je raspoređivanje vojnog osoblja iz Rusije i drugih zemalja kao dio periodičnog ažuriranja dugoročne politike.
"Rusija je imala različite vrste vojnog prisustva u Nikaragvi, posebno vojne i savjetnike za obavještajne službe", rekao je za Al Džaziru Karlos Kaskante (Carlos Cascante), profesor Univerziteta u Kostarici.
Međutim, po njegovim riječima bio je važan tajming za takvu odluku, koja je donijeta u trenutku kada je održavan Samit Amerika u Los Anđelesu, na koji SAD nisu pozvale Nikaragvu, Venecuelu ili Kubu.
Ortegina stalna briga je moguća američka intervencija, tako da je interes Nikaragve da projektuje podršku moćnog saveznika u cilju odvraćanja, kazao je za Al Džaziru Karlos Muriljo, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Kostarika.
"Istorijski gledano, Nikaragva je veoma vješta u upravljanju svojim diplomatskim akcijama, iako to možda nije uvek očigledno", dodao je Muriljo.
Zašto je Avganistan priznao rusku aneksiju Krima 2014.?
Rusku aneksiju Krima 2014. podržale su Kuba, Nikaragva, Venecuela, Sirija, Avganistan i Sjeverna Koreja.
Skoro sve se smatraju "otpadničkim" ili nestabilnim sa dubokim istorijskim korijenima kojima su povezani sa Rusijom i bivšim Sovjetskim Savezom.
"Rusija koristi svoju moć u pokušaju da podrije američko vođstvo i ospori njegov uticaj na zapadnoj hemisferi... Rusija nastoji da pridobije Kubu, Venecuelu i Nikaragvu kako bi dobila pristup vazdušnim bazama i lukama za snabdijevanje svojih pomorskih djelovanja i strateških bombardera koji djeluju na zapadnoj hemisferi", kazao je u martu 2015. Džon Keli (John Kelly), bivši šef američke Južne komande.
Najveće iznenađenje je podrška Avganistana aneksiji Krima. Prije samo jednu generaciju, Sovjetski Savez je brutalno okupirao Avganistan, a američka vojska i NATO su u vrijeme aneksije još uvijek bili razmješteni u toj u zemlji.
Ali, tadašnji predsjednik Avganistana Hamid Karzai je pred kraj svog mandata, sve više nastojao da udalji Avganistan od Zapada.
Njegova podrška aneksiji Krima verovatno je bila pokušaj da se Kabul razlikuje od Vašingtona, ocjenjuje "Biznis insajder".
Četiri zemlje priznale Abhaziju i Južnu Osetiju 2008.
Nakon pobjede u ratu u Gruziji 2008., Rusija je priznala dvije separatističke regije – Abhaziju i Južnu Osetiju – kao nezavisne države.
Nekoliko zemalja je slijedilo taj potez Moskve: Venecuela, Nikaragva, Nauru i Sirija.
Tuvalu je povukao priznanje 2014. godine, dok je status Vanuatuovog priznanja Abhazije doveo do zabune između 2011. i 2015, da bi 2019. potvrdio da podržava teritorijalni integritet Gruzije.
Bonus video:
