Nekada su radnim danom na velikoj njujorškoj železničkoj stanici Pen stejšn (Penn Station) putnici uskakali u stolice čistača cipela i čitali novine dok su čistači čučeći i ne štedeći snagu vešto nanosili pastu i do visokog sjaja glancali elegantne kožne cipele, mokasine, čizme po cijeni i do osam dolara.
Čišćenje cipela na javnom mjestu ima dugu istoriju u SAD: još 1860-ih pisac i novinar Horasio Aldžer (Horatio Alger) je popularisao američku vjeru u uspjeh "od krpe do bogatstva" svojom knjigom "Ragged Dick" o nevjerovatno uspješnom čistaču cipela.
"Momci za čišćenje cipela", povremeno i "djevojčice", su decenijama bili likovi bezbroj filmova i TV emisija, od klasika poput "Čistači cipela" Vitorija de Sike (Vittorio De Sica) iz 1946, do rasističkog karikiranja crnih čistača cipela.
Danas je ta tradicija gotovo nestala iz SAD. Poslednjih godina dokrajčuju je pad prometa zbog pandemije, rad na daljinu i opšta popularnost ležernije "sportske obuće" koja nije kožna. Kompanija "SC Johnson", proizvođač najpopularnije marke krema za cipele "Kivi" (Kiwi) je u januaru čak objavila da je prestala da je prodaje u Velikoj Britaniji zbog pada potražnje.
Statistička služba SAD je čišćenje cipela kao zanimanje navela posljednji put još 2007. godine, kada je izbrojano samo 30 takvih mjesta. Šire tržište obućarskih usluga - popravke cipela, opalo je za 23 odsto od 2013. do 2023, na vrijednost od 307 miliona dolara, kaže kompanija za istraživanje tržišta "IBIS World". Prodaja "imalina" - krema za cipele je 2022. bila 27,3 miliona komada pakovanja, što je 29 odsto manje nego 2019. godine, po podacima staističkog instituta "Nilsen" (Nielsen).
Nisan Kaimov, vlasnik štanda na nekadašnjoj Pen stejšn, rekao je da je prije pandemije dnevno glancao 80 do 100 pari cipela, a sada po 30 do 50 od utorka do četvrtka, a još manje ponedeljkom i petkom. On smatra da je krivac masovni rad od kuće.
"Dok se ljudi ne vrate na posao, problem neće biti riješen", rekao je Kaimov čije su mušterije zaposleni koji svakodnevno putuju u Njujork. "Na kraju će se to vratiti u normalu, nadamo se, ali nikad se ne zna", rekao je on.
Računovođa iz Filadelfije Rori Hinan (Rory Heenan, 38) rekao je da je kao dječak petkom putovao vozom s ocem koji je išao na posao i gledao kako mu čiste cipele: "I evo i mene, 30 godina kasnije, i ja to radim, to se prenosi s generacije na generaciju".
Na drugom kraju Njujorka, u hodniku između stanice podzemne željeznice i autobuskog terminala Luke, Žairo Kardenjas (Jairo Cardenas) kaže da je poslovanje njegove radnje "Alfa šuz riper korp." (Alpha Shoes Repair Corp.) koju vodi 33 godine, 75 odsto manje nego prije pandemije. Ostao je na jednom čistaču cipela, a prije pandemije su bila tri koja su čistila 60-70 pari cipela dnevno. Sada je dobar dan kada imaju 10 do 15 mušterija.
Kardenjasu je vlasnik poslovog prostora koji koristi "dao pauzu za kiriju", ali ni to nije dovoljno, te se nada da će se posao polako vratiti u normalu.
U firmi "Leder spa" (Leather Spa) Dejvida Meskite (David Mesquita) koji ima pet radnji za popravku i čišćenje cipela, najveći dio posla su popravke cipela, tašni i kožne odjeće, ali, čistači cipela kojih nema svuda, glavni suza privlačenje ostalih mušterija.
Prije pandemije, firma "Leder spa" je imala četiri stolice za čišćenje cipela na železničkoj stanici "Grend sentral" (Grand Central) sa šest čistača cipela koji su radili u smjenama, sa ukupno 120 mušterija dnevno. Danas su tamo samo tri čistača cipela koji u najboljim danima dobace do 40-50 pari cipela.
Ali Meskita kaže da se mušterije polako vraćaju: broj čišćenja cipela je u decembru 2022. porastao za 52 odsto u odnosu na decembar 2021. Ponedjeljak i petak su slabi dani zbog mješovitog rasporeda rada kancelarijskih službenika na radnom mjestu i od kuće.
"Ali još nismo vratili ono što smo imali", rekao je Meskita koji veruje da čišćenje cipela neće potpuno nestati. "Mislim da je to sitan luksuz. Ljudi vole njegu svoje obuće, bilo jednom sedmično ili dvaput, ili jednom u dvije sedmice. To je jednostavno lijepo", dodao je.
Pored velikih čvorišta javnog prevoza u Njujorku, aerodromi su jedno od rijetkih preostalih mjesta za pouzdano čišćenje i glancanje cipela. Džil Rajt (Jill Wright) je vlasnica firme "Egzekjutiv šajn" (Executive Shine) koja upravlja stanicama za čišćenje cipela na aerodromima Denver i Šarlot (Charlotte). Njeno poslovanje je uništeno kada je avionski prevoz prekinut zbog pandemije.
A kada su aerodromi počeli da se otvaraju, bili su prazni: jedini koji su čistili cipele bili su piloti i posada, rekla je ona. Sada, kaže Rajt, posao njene firme je svega 35 odsto onoga što je bio 2019,"a i sama putovanja su se zaista promijenila".
Iako je poslovnih putovanja više, Američko udruženje za putovanja predviđa da će broj poslovnih putovanja ove godine i dalje biti manji za 10 odsto u odnosu na pretpandemijsku 2019. i da će se na taj nivo vratiti možda 2024.
Ljudi se sada drugačije oblače kada putuju: umjesto u odijelima i kožnim cipelama, putuju ležerno odjeveni i u sportskoj obući. Ipak ima onih koji dođu do čistača na aerodromu i izvade kožne cipele da im se očisti, a zatim ih vrate u torbu, rekla je Rajt.
Kao i Meskita, i Rajt očekuje da potražnja za glancanjem cipela nikada neće potpuno nestati, jer je to "više od obične usluge, to je kratka veza dva čoveka, važna posebno na aerodromu gde je mnogo žurbe i stresa".
"Ljudi dolaze radi čišćenja cipela, ali dolaze i zbog veze i razgovora i samo da se opuste i popričaju, da budu viđeni i da osjete malo saosećanja", rekla je ona.
Bonus video:
