Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) nastala je 7. aprila 1948. Uprkos uspjesima izložena je i oštrim kritikama. Ova organizacija nije i ne može biti 'svjetska zdravstvena policija'.
U aprilu 1945. političari iz cijelog sveta okupili su se u San Francisku da osnuju Ujedinjene nacije. Na sastanku su lideri Brazila i Kine predložili stvaranje još jedne svjetske organizacije koja bi bila posvećena globalnom zdravlju, a ne globalnoj politici.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) nastala je tri godine kasnije, 7. aprila 1948. godine kada je njen statut stupio na snagu.
U njemu se navodi da je naznačeno da svako ljudsko biće ima pravo na zdravlje, "bez razlike u rasi, religiji, političkom uvjerenju, ekonomskom ili socijalnom statusu" i da je "zdravlje svih naroda fundamentalno za postizanje mira i bezbjednosti."
Sjedište organizacije je u Ženevi, u Švajcarskoj, a postoji šest regionalnih kancelarija kao i 150 kancelarija u zemljama širom svijeta.
"Bez sumnje, u budućnosti ćemo doživjeti sve češće i ozbiljnije zdravstvene prijetnje“, rekao je za DW Vafa El-Sadr, profesor epidemiologije i medicine na Univerzitetu Kolumbija u Njujorku.
Moramo naporno da radimo, kaže on, na okupljanju svih, kako bismo se suočili sa ovim zdravstvenim pretnjama.
"To znači da razmišljamo izvan nacionalističkih prioriteta, to znači da se udružimo oko zajedničkih prioriteta, i što je najvažnije, to znači podršku organizacijama poput SZO koje rade za kolektivno dobro“, kazao je El-Sadr.
U svojoj 75 godina dugoj istoriji, SZO, koju od 2017. vodi generalni direktor Tedros Adhanom Gebrejesus, postigla je neke velike uspjehe ― ali i neuspjehe.
Iskorjenjivanje velikih boginja
Jedan od najvećih uspjeha SZO u nastojanju da obezbijedi dobrobit globalne populacije dogodio se 1980. godine, kada je organizacija zvanično objavila da je iskorijenila vijekovima staru zaraznu bolest – velike boginje.
El-Sadr, koji vodi i Globalnu zdravstvenu inicijativu na Univerzitetu Kolumbija smatra iskorjenjivanje velikih boginja veoma značajnim.
"Iako su u ove napore bili uključeni i drugi, SZO je odigrala ključnu ulogu u okupljanju svijeta oko ovog cilja“, tvrdi on.
Kristof Gradman, profesor istorije medicine na norveškom Univerzitetu u Oslu, rekao je da je iskorjenjivanje velikih boginja savršen primjer dobrog funkcionisanja SZO kada postoji politički dogovor.
"Kada države članice nisu na istoj strani u vezi sa pitanjem šta dalje da se radi, organizacija je paralizovana“, rekao je Gradman.
"Tokom Hladnog rata, postojala je široka saglasnost u dva bloka da je iskorjenjivanje velikih boginja cilj kojem se treba posvetiti. Tada je SZO imala svoje najveće uspjehe – kada se zemlje članice slože oko toga koji su projekti vrijedni da se preduzmu i kako."
Izbijanje ebole 2014. u zapadnoj Africi: neuspjeh SZO?
Mnogi stručnjaci su se složili da izbijanje ebole 2014. u Gvineji, Liberiji i Sijera Leoneu nudi primjer manje dobro obavljenog posla SZO. Organizacija je, između ostalog, kritikovana zato što nije reagovala dovoljno brzo na epidemiju.
Ali El-Sadr kaže da je veliki dio kritika nakon izbijanja epidemije, okončane 2016. godine, posljedica nesporazuma o tome kako funkcioniše SZO.
"Postojala su nerealna očekivanja od SZO, da organizacija preuzme sve u svoje ruke u pogođenim zemljama kako bi se suočilo sa epidemijom“, rekao je El-Sadr.
On je dodao i da to nije u okviru mandata SZO, već je njegova uloga je da usmjerava odgovor, razvija smjernice, "ali ne i da interveniše u pojedinim zemljama i da pomogne u rješavanju specifične zdravstvene prijetnje."
Gradman se složio.
"SZO je demokratska organizacija“, rekao je Gradman.
"To nije svjetska zdravstvena policija stvorena za brze intervencije. Zapravo, SZO nema ovlašćenja da preduzme mjere u državi članici osim ako ta država članica ne zatraži pomoć.
Ipak, Ridiger Kreh, direktor odjeljenja za promociju zdravlja u SZO, kaže da je nakon epidemije ebole od 2014. do 2016. godine organizacija napravila značajne promjene u svojoj strukturi. Na primjer, sada se u manjoj mjeri oslanja na nacionalne vlade za ključne zdravstvene informacije, čime se smanjuju šanse da se propusti početak još jedne ozbiljne epidemije bolesti.
"Takođe sarađujemo sa tehnološkim kompanijama“, rekao je Kreh za DW.
Možda bi mogli da nam dostave informacije, kazao je on, o izbijanju zaraze prije nego što dobijemo zvanične vladine informacije.
"Mogu da nam dostave podatke o tome da, na primjer, ljudi masovno guglaju simptome neke bolesti. Koristimo i satelitske snimke svemirskih agencija poput ESA i NASA, koje nam mogu pokazati regione u kojima mnogi ljudi imaju visoku temperaturu", kazao je Kreh.
On objašnjava da je SZO prošla kroz veliku transformaciju poslije kritika kojima je bila izložena nakon izbijanja ebole.
Neuspjeli pokušaj iskorjenjivanja malarije
Odluka SZO da odustane od pokušaja iskorjenjivanja malarije šezdesetih godina prošlog vijeka prema mnogima je promašaj. SZO je 1955. pokrenula Globalni program za iskorjenjivanje malarije (GMEP). 15 zemalja su uspjele da iskorijene bolest. Ali bilo je malo ili nimalo napretka u podsaharskoj Africi, a na mnogim mjestima, neuspjeh da se održi GMEP zapravo je doveo do ponovnog izbijanja malarije. 1969. godine program je prekinut.
GMEP je "doveo SZO do ivice bankrota“, rekao je Gradman.
"Države članice su gubile vjeru u program dok je još trajao i povukle su sredstva", kazao je on.
Jedan od razloga zašto iskorjenjivanje nije funkcionisalo, kaže Gradman, je taj što malarija nije samo ljudska bolest, već ima rezervoare u prirodi. Ovo je razlikuje od velikih boginja.
A šta je sa koronom?
Neki kritičari, među njima i tadašnji američki predsjednik Donald Tramp, žalili su se na početku pandemije izazvane koronavirusom da SZO ne čini dovoljno da podrži države članice u njihovoj borbi protiv bolesti. Ali stručnjaci poput El-Sadra i Gradmana kažu da nije posao SZO da preduzme akciju i pokrene inicijative na vrhuncu pandemije koronavirusa.
"Tokom pandemije, SZO je davala podatke i obavljala administrativne poslove“, rekao je Gradman.
Ali inicijativa za borbu protiv bolesti morala je doći, tvrdi on, iz pojedinačnih država članica.
"Ne mislim da je SZO igrala veliku ulogu u pandemiji“, dodao je Gradman.
El-Sadr je naglasio da su nacionalne vlade članica zadužene za donošenje odluka o tome kako na najbolji način obuzdati pandemiju u svojoj zemlji. Imali su savjet od SZO, ali te preporuke nisu bile obavezujuće.
SZO je "bila u zastoju zbog podijeljenog svijeta sa nacijama koje su nametale svoje interese na račun drugih — zaboravljajući principe koji su omogućili stvaranje SZO“, rekao je El Sadr.
"SZO nema ovlašćenja da sprovodi svoje preporuke — zemlje mogu to da prihvate ili odbace", zaključuje on.
Bonus video:
