"Kategorički odbijamo bilo kakvu vojnu intervenciju.“ U televizijskom intervjuu u subotu uveče, alžirski predsjednik Abdelmadžid Tebune jasno je iznio stav svoje zemlje o ultimatumu koji je Ekonomska zajednica zapadnoafričkih država (Ekovas) postavila novoj vojnoj hunti u Nigeru.
Vojna intervencija u Nigeru bila bi „direktna prijetnja Alžiru“, ocijenio je Tebune samo nekoliko sati prije isteka ultimatuma. U slučaju intervencije, „kompletan Sahel bi bio u plamenu“, upozorio je. „Mi smo glavne žrtve. Alžir dijeli gotovo hiljadu kilometara granice sa Nigerom“, dodao je. Alžir neće koristiti nasilje protiv svojih susjeda, rekao je i istovremeno naglasio da bez Alžira „neće biti rješenja“.
Nekoliko dana ranije, alžirska vlada je osudila i puč. Važno je „odmah stati na kraj neprihvatljivom napadu na ustavni poredak“, stoji u vladinom saopštenju. A Mohameda Bazuma oni i dalje smatraju legitimnim predsjednikom.
Alžirska dilema
Alžir je u dilemi, što se odražava i na stav prema mogućoj intervenciji Ekovasa, kaže politikolog Hager Ali, koji istražuje autoritarne sisteme i posljedice vojnih udara na njemačkom institutu za globalne i regionalne studije. U spoljnopolitičkom smislu Tebune slijedi tradicionalno nesvrstani kurs zemlje, kojim se podjednako distancira i od Rusije i od SAD.
Međutim, zbog ruskog agresorskog rata u Ukrajini, taj kurs je teško održati. „Ruski napad promijenio je ulogu Alžira – ta zemlja je postala važan dobavljač energije za Zapad.“ Primarni izvozni partneri su zemlje EU, kao i SAD i Kanada. U takvo situaciji je, prema podacima službe za poslovne informacije Njemačka trgovina i invesicije (GTAI), alžirska državna naftna i gasna kompanija „Sonatrah“ u 2022. ostvarila izvozne prihode od oko 60 milijardi američkih dolara – više nego ikad prije. „U tim okolnostima, teško je sprovesti načelo nesvrstanosti, kao što to rade druge zemlje Ekovasa“, kaže Ali.
Pristajanje na intervenciju Ekovasa zaoštrilo bi međutim odnose sa Rusijom. Kurs nove vojne vlade u Nigeru prema Moskvi još je nejasan, ali ruske zastave koje se ponekad mogu vidjeti na skupovima u Nigeru ukazuju na određenu bliskost između vojske i Moskve.
Alžir teško sebi može da dozvoli napete odnose s Rusijom, jer su veze dviju zemalja veoma isprepletene. Više od dvije trećine alžirskog oružja dolazi iz Rusije, a ona je i najvažniji partner u obuci alžirske vojske.
„Istovremeno, odluka protiv intervencije Ekovasa takođe nosi rizik od zategnutih odnosa sa Zapadom“, kaže Hager Ali. „Najsigurniji put za Alžir u ovom trenutku jeste da osudi huntu, ali i da jasno ograničiti svoje učešće u eventualnoj vojnoj operaciji.“
Zabrinutost za političku kulturu Sahela
Odnose sa Zapadom dodatno otežava i činjenica da je pozicija Alžira barem djelimično bliska vladama koje otvoreno podržavaju pučiste u Maliju i u Burkini Faso. A i vlada Gvineje Bisao izrazila je spremnost da ih podrži. U sve tri zemlje je u posljednje dvije godine na vlast došla vojska. U tom smislu, demokratski razvoj Sahela trenutno je zaustavljen.
Njemačka savezna vlada prethodno je pomagala Niger kao jednu od rijetkih demokratski uređenih zemalja u regionu. Stav Alžira će se vjerovatno pažljivo pratiti u glavnim gradovima EU, pogotovo zato što se stanje ljudskih prava u samoj toj sjevernoafričkoj državi nedavno značajno pogoršalo.
Džihadizam i organizovani kriminal
Pitanja alžirske nesvrstanosti s jedne i političke kulture Sahela sa druge strane nisu jedini izazovi s kojima se Alžir suočava. Prema analizi časopisa „Mlada Afrika“, alžirska vlada sa zabrinutošću prati kako sada, nakon Libije i Malija, još jednom susjedu prijeti nesigurnost i nestabilnost. Alžirska vojska i službe bezbjednosti već sada se suočavaju s dodatnim pritiskom krijumčara i džihadističkih grupa, navodi časopis.
A tu je i veliki broj ilegalnih useljenika. Prema navodima nevladine organizacije „Telefon za alarm Sahara“, samo između januara i aprila ove godine Alžir je više od 11.000 ljudi vratio u Niger. Te deportacije odvijaju se na osnovu sporazuma o bezbjednosnoj saradnji potpisanog u oktobru 2021. godine, a koji predviđa zajedničku akciju protiv džihadista i međunarodnog kriminala. Vojna intervencije bi ionako nesigurnu bezbjednosnu situaciju u Sahelu još više pogoršala. „Posljedice bi bile nepredvidljive“, kaže Hager Ali.
Ekonomski problemi
Intervencija bi mogla da utiče i na izgradnju planiranog transsaharskog gasovoda Nigerija-Niger-Alžir (NIGAL). On bi trebalo da garantuje bezbjednost snabdijevanja Evrope plinom iz Sahela. Vrijednost projekta procjenjuje se na 13 milijardi dolara, čitava gasovodna mreža bila bi duga 4.100 kilometara i trebalo bi da transportuje do 30 milijardi kubnih metara gasa godišnje.
Osim toga, predsjednik Tebune pod ogromnim je pritiskom i u samom Alžiru. Doduše, vlada prihodima od gasa subvencioniše cijene hrane, ali to samo donekle ublažava probleme velikog dijela stanovništva. Zato Tebune pokušava da poboljša ekonomsku situaciju u zemlji.
„Intervencija u Nigeru to bi mogla da omete“, kaže Ali. „A to nije dobar politički scenario za Tebunea, s obzirom na to da se predsjednički izbori održavaju 2024. godine.“
Bonus video:
