Iran je prošle nedjelje javno postavio ultimatum svom vječitom rivalu Izraelu: Prekinite napad na Gazu ili ćemo biti primorani da nešto preduzmemo, upozorio je iranski ministar spoljnih poslova.
Svega nekoliko sati kasnije iranska misija pri Ujedinjenim nacijama je ublažila ton, uvjeravajući svijet da njihove oružane snage neće intervenisati u konfliktu osim ukoliko Izrael ne napadne iranska interese ili građane.
Iran, koji godinama podržava Hamas, suočen je sa dilemom dok pokušava da upravlja sa rastućom krizom, kazalo je za Rojters devet iranskih zvaničnika upućenih u način razmišljanja klerikalnog establišmenta.
Stajanje po strani uoči opšte izraelske invazije u Gazi značajno bi unazadilo iransku strategiju regionalnog uzdizanja, kazali su za Rojters izvori koji su željeli da ostanu anonimni zbog osjetljivosti teme.
Ipak, prema tvrdnjama zvaničnika, bilo kakav veći napad na Izrael, koji ima punu podršku SAD, mogao bi skupo koštati Iran i izazvati javni gnjev protiv vjerskih vlastodržaca u zemlji koja se već nalazi u ekonomskoj krizi.
Trojica bezbjednosnih zvaničnika kazali su da je za sada postignut dogovor između donosilaca odluka u Iranu: dati blagoslov za ograničene prekogranične napade libanske posredničke grupe Hezbolah na iranske vojne mete, oko 200 kilometara od Gaze, kao i manje napade drugih posredničkih grupa u regionu na američke mete. Spriječiti svaku veću eskalaciju koja bi uvukla Iran u konflikt.
“U kontaktu smo sa našim prijateljima iz Hamasa, Islamskog džihada i Hezbolaha”, kazao je Vahid Džalalzadeh, šef parlamentarnog odbora za nacionalnu bezbjednost. “Njihov stav je da ne očekuju od nas da sprovodimo vojne operacije”.
Rojters ističe da iransko ministarstvo spoljnih poslova nije odgovaralo na upite za komentar o odgovoru na aktuelnu krizu.
Iran je primoran na delikatno balansiranje.
Gubitak baze moći uspostavljene u palestinskoj enklavi preko Hamasa i savezničke grupe Islamski džihad odraziće se na planove Irana, koji je izgradio mrežu naoružanih posredničkih grupa širom Bliskog istoka, počev od Hezbolaha u Libanu do Huta u Jemenu, kazali su izvori.
Te grupe, koje su decenijama ključno oružje za širenje uticaja Teherana u regionu, iransku pasivnost na terenu mogle bi protumačiti kao slabost, kazala su trojica zvaničnika. Oni su rekli da bi to takođe moglo podriti poziciju Irana, koji je dugo postavlja kao branitelj palestinskog cilja od Izraela.
“Iranci se suočavaju sa dilemom da li da pošalju Hezbolah u borbu kako bi pokušali da spasu svoju poziciju i uticaj u Pojasu Gaze ili će se prepustiti i odustati od toga “, kazao je Avi Melamed, bivši izraelski obavještajni zvaničnik i pregovarač tokom prve i druge intifade.
“Iranci u ovom trenutku procjenjuju rizike”, dodao je on.
Opstanak je najveći prioritet
Iran odmjerava svoje strateške ciljeve u odnosu na vojne okolnosti dok Izrael - u odgovoru na razorni napada Hamasa 7. oktobra u kojem je ubijeno 1400 Izraelaca bombarduje Gazu.
Ministarstvo zdravlja u Gazi juče je saopštilo da je u izraelskim napadima stradalo najmanje 5791 Palestinac, uključujući 2360 djece.
Vjeruje se da Izrael ima svoj nuklearni arsenal, mada ta zemlja to nije ni potvrdila ni demantovala, i svakako ima podršku SAD koje su dovele dva nosača aviona i bombardere u istočni Meditaran, dijelom i kao upozorenje Iranu.
“Za iranske najviše lidere, naročito za vrhovnog lidera (ajatolaha Alija Hameneija) najveći prioritet je opstanak Islamske Republike”, kazao je za Rojters jedan visoki iranski diplomata.
“Zbog toga su iranske vlasti koristile snažnu retoriku protiv Izraela od početka napada, ali su se uzdržavale od direktnog vojnog učešća, makar za sada”.
U razmjeni vatre između Hezbolaha i izraelskih snaga duž libansko-izraelske granice stradalo je najmanje 14 pripadnika ove islamističke grupe.
Dva izvora upućena u dešavanja u Hezbolahu kazala su da je cilj takvog nasilja da okupira pažnju izraelskih snaga ali da ne otvara novi veći front, a jedan od izvora je tu taktiku nazvao vođenjem “malih ratova”.
Lider Hezbolaha Said Hasan Nasrala, koji je poznat po javnim prijetnjama Izraelu, od početka krize nije se javno obratio.
Tri izvora iz izraelskih bezbjednosnih snaga i jedan zapadni bezbjednosni izvor kazali su za Rojters da Izrael nije želio direktni sukob sa Teheranom i da mada su Iranci naoružavali i obučavali Hamas, nema naznaka da su unaprijed znali nešto o napadu 7. oktobra.
Vrhovni lider Hamenei je kazao da Iran nije učestvovao u napadu, ali je pohvalio štetu nanijetu Izraelu.
Izraelski i zapadni bezbjednosni izvori kazali su da bi Izrael napao Iran samo ukoliko bi ga iranske snage napale direktno iz Irana, mada su upozorili da je situacija nestabilna i da bi napad na Izrael od strane Hezbolaha ili iranskih posredničkih grupa iz Sirije i Iraka koji bi doveo do velikog broja žratava mogao promijeniti taj stav.
Loša procjena Irana ili neke od njegovih grupa u razmjerima napada mogla bi promijeniti pristup Izraela, dodao je jedan od izvora Rojtersa.
Bez američkih vojnika na terenu
Zvaničnici SAD su jasno stavili do znanja da im je cilj da spriječe širenje konflikta i da odvrate druge od napada na američke interese dok opcije Vašingtona ostaju otvorene.
Na povratku nakon posjete Izraelu prošle srijede, predsjednik Džo Bajden je jasno negirao izvještaj izraelskih medija u kojem je navedeno da su njegovi saradnici nagovijestili Izraelu da ako bi Hezbolah počeo rat, američka vojska bi se pridružila izraelskoj vojsci u borbi protiv te grupe.
“To nije tačno”, kazao je Bajden novinarima i dodao “to nikada nije rečeno”.
Savjetnik za nacionalnu bezbjednost u Bijeloj kući Džon Kirbi ponovio je da Vašington želi da obuzda konflikt. “Ne postoji namjera slanja američkih vojnika u borbu”, kazao je on novinarima.
Džon Alterman, bivši zvaničnik Stejt departmenta koji je sada na čelu programa za Bliski istok u organizaciji CSIS u Vašingtonu, kazao je da će se iranski lideri naći pod pritiskom da pokažu opipljivu, ne samo retoričku, podršku Hamasu i upozorio da stvari mogu izmaći kontroli.
“Kada se jednom nađete u ovakvoj situaciji, dešavaju se stvari i posljedice koje niko nije želio”, dodao je on. “Svi su na ivici”.
“Ni Gaza, ni Liban”
U međuvremenu, iranski narod bi mogao odigrati važnu ulogu u događajima koji su zahvatili region.
Iranski vlastodršci ne mogu sebi priuštiti direktno uključivanje u konflikt dok se bore da suzbiju sve veće nezadovoljstvo kod kuće, podstaknuto ekonomskim poteškoćama i društvenim ograničenjima, kazala su za Rojters dva izvora. Iran je već mjesecima zahvaćen neredima koji su izbili nakom što je prošle godine u pritvoru preminula mlada žena koju je privela policija za moral.
Ekonomski problemi, uzrokovani uglavnom nepodnošljivim sankcijama SAD i lošim upravljanjem, naveli su mnoge Irance da kritikuju decenijama dugu politiku preusmjeravanja sredstava saveznicima radi širenja uticaja Islamske Republike na Bliskom istoku.
Slogan “Ni Gaza, ni Liban, ja život žrtvujem za Iran”, već godinama se čuje na protestima protiv vlasti, naglašavajući nezadovoljstvo građana raspodjelom državnih sredstava.
“Iranski suptilan stav ističe delikatan balans koji se mora održavati između regionalnih interesa i unutrašnje stabilnosti”, rekao je bivši visoki iranski zvaničnik.
Bonus video:
