„Učenici postaju potrošači, a nastavnici serviseri”

Kompetentni, autonomni i dobro plaćeni nastavnici zajedno sa motivisanim učenicima ključ su uspješnog obrazovnog sistema. PISA testovi su pokazali da je pandemija kovida zapravo samo pojačala postojeće loše trendove na globalnom nivou.

33050 pregleda 61 reakcija 6 komentar(a)
Učenici srednje škole u Singapuru, Foto: Rojters
Učenici srednje škole u Singapuru, Foto: Rojters

Ako je neka zemlja imala škole koje su dizajnirane da se nose sa pandemijom kovida onda je to Finska, koja je već imala izuzetno digitalizovan obrazovni sistem zahvaljujući kojem je logistika učenja na daljinu bila iznenađujuće laka.

Međutim, čak i u Finskoj, uticaj je bio žestok. U Srednjoj školi Kulosari bilo je potrebno godinu i po da se predavanja vrate u normalu nakon što je finska vlada proglasila vanredno stanje u martu 2020. kao odgovor na brzo širenje kovida.

Školska zgrada, koja se nalazi na malom ostrvu u predgrađu Helsinkija, bila je potpuno zatvorena svega nekoliko mjeseci. Međutim, zbog rasta broja zaraženih hibridno učenje se nastavilo do kraja 2021, a grupe učenika su se rotirale između nastave u učionicama uz poštovanje socijalne distance i učenja na daljinu.

Učenici osnovne škole u Sjevernoj Irskoj
Učenici osnovne škole u Sjevernoj Irskojfoto: REUTERS

“Bilo je zaista očigledno da je period kovida teško pao učenicima i mislim da i dalje plaćamo cijenu”, kazao je Esko Hajrinen, profesor matematike i filozofije u toj školi.

“Mučili su se sa tim kako da uče, kako da se ponašaju u grupi i šta se očekuje od njih kada dođu u školu. To se odrazilo na njihovo učenje”.

Ovakav uticaj pandemije ne važi samo za učenike kojima predaje Hajrinen. Novi podaci iz posljednjeg Programa za međunarodnu procjenu učenika (PISA) Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) pokazuju neviđeni globalni pad dostignuća u periodu između 2018. i 2022. godine.

PISA rangiranje, koje se objavljuje svake tri godine, je osnovna referenca za poređenje obrazovnih rezultata između država i često pruža podsticaj za reforme. Novi podaci, koji su zbog pandemije odloženi za godinu dana, pružaju autoritativan i detaljan uvid u stepen poremećaja koje su pretrpjeli obrazovni sistemi.

Rezultati su dramatični. Vještine čitanja i poznavanje matematike su opali u većini obrazovnih sistema u periodu između 2018. i 2022, a razvijene ekonomije trpe najveće posljedice.

Mada se PISA rangiranja često koriste kako bi se ocijenila relativna efikasnost obrazovnih sistema, stručnjaci upozoravaju da ih ne bi trebalo koristiti kao osnovu za značajne promjene obrazovne politike

U 2022. prosječni petnaestogodišnjak u članicama OECD zaostajao je za svojim vršnjacima iz 2018. za tri četvrtine godine u matematici i pola godine u čitanju. U ostala 44 obrazovna sistema koja su učestvovala u istraživanju, uglavnom u privredama u razvoju, zaostatak u oba predmeta bio je bliži trećini godine.

Novi PISA podaci objavljeni su u vrijeme kada mnoge vlade širom svijeta sprovode retrospektivnu analizu kovida, kako bi utvrdile koji je najbolji način reagovanja na buduću pandemiju. Uticaj na škole bio je važan dio kontinuirane studije o kovidu u Velikoj Britaniji.

Novi podaci ne pokazuju samo uticaj pandemije, već takođe naglašavaju dugoročne trendove u obrazovnim rezultatima širom svijeta. Andreas Šlajher, direktor za obrazovanje i vještine u OECD, upozorio je da kovid nije bio jedini uzrok pada standarda u naprednim zapadnim ekonomijama. Kovid je zapravo više pojačao trendove koji su već bili očigledni u mnogim državama OECD.

“Kada pogledate nedavne trendove u kontekstu dugoročnih trendova, onda imate potpuno drugačiju sliku”, kazao je on. Faktori poput ukupnog investiranja u obrazovanje, status i visina primanja nastavnika i akademska očekivanja od studenata su takođe uticali na obrazovni ishod.

Jedan upečatljivi trend tokom protekle decenije je stalno pogoršanje prosjeka čitanja i naučnih vještina u članicama OECD. Dostignuća iz matematike stagnirala su u godinama koje su prethodile pandemiji.

U međuvremenu, pojedine ekonomije izvan Evrope i Azije, poput Perua i Katara, zabilježile su poboljšanje od 2012. “Razvijeni svijet više nema monopol na dobro obrazovanje”, kazao je Šlajher. “Svijet više nije podijeljen na bogate dobro-obrazovane države i siromašne neobrazovane države”.

Problem je samostalno učenje

Pandemija koronavirusa imala je dubok uticaj na zdravlje i obrazovna dostignuća djece širom svijeta. Sve u svemu, veća je vjerovatnoća da će zemlje koje su uvodile kraća zatvaranja imati relativno veći uspjeh, ali je takođe ključno kako su škole organizovale prekide i učenje na daljinu. Obrazovni sistemi su bili otporniji kada su djeca imala vještine da samostalno uče i kada su osjećala podršku od svojih nastavnika, pokazala je PISA analiza.

Skole
foto: Beta/AP

U Singapuru, koji je rangiran kao obrazovni sistem sa najboljim učinkom, kombinovano učenje je trajno uvedeno u nastavni plan i program nakon pandemije. Svi srednjoškolci sada provode oko dva dana mjesečno učeći sami kod kuće, uz podršku tehnologije za učenike koju finansira država.

Za većinu učenika, samostalno učenje je predstavljalo veći problem od upotrebe onlajn sistema za učenje. Skoro polovina učenika koji su učestvovali u istraživanju OECD kazala je da su imali problem sa motivacijom i radom na dnevnoj ili nedjeljnoj bazi.

Opšte blagostanje i osjećaj pripadnosti učenika školi takođe su se pogoršali u zemljama sa dužim zatvaranjem škola. Hajrinen kaže da je čak i prije pandemije primijetio da društveni mediji utiču na mentalno zdravlje i sposobnost učenika da uče. Više vremena provedenog van učionice samo ih je učinilo prikovanijima za svoje uređaje.

“Teže im je da se koncentrišu na učenje tokom dužeg vremenskog perioda jer se sve radi na računaru, a notifikacije su stalno pristizale”, kazao je on. “To im je otežalo da nadoknade izgubljeno gradivo”.

Upotreba društvenih mreža je problem širom OECD, a svaki četvrti učenik je kazao da su ih ometali drugi učenici koji su koristili digitalne uređaje na većini časova matematike tokom 2022.

Uspješni azijski obrazovni sistemi zasnovani su na visokim očekivanjima i snažnim socijalnim odnosima između nastavnika i učenika. Nastavnici provode dosta vremena sa učenicima, vode društvene klubove, čiste učionice sa njima nakon časova

Međutim, pandemija je takođe pojačala neke dugogodišnje kritike PISA podataka. Mnoge napredne ekonomije konstantno nijesu ispunjavale standarde uzorkovanja, potencijalno namještajući rezultate jer škole i učenici koji su učestvovali nijesu uvijek reprezentativni za širi sistem.

Džon Džerim, profesor obrazovanja i socijalne statistike na UCL, tvrdi da je ovo još izraženiji problem u najnovijem izvještaju, s obzirom da su stope izostanka učenika znatno porasle u zemljama poput SAD-a i Velike Britanije nakon zaključavanja usljed koronavirusa.

“Znamo da ta djeca (koja su odsutna) obično imaju slabije rezulte ili niži socio-ekonomski status, stoga to nije nužno reprezentativan uzorak za cijelu zemlju”, kazao je on.

Drugi kritičari tvrde da PISA testovi pružaju pogrešnu sliku budući da razlika u učinku između pojedinih država nije statistički značajna a usljed problema u metodologiji moguće je različito interpretirati određene rezultate.

Novac pomaže samo do određene mjere

Uprkos ovim nedostacima, podaci takođe ilustruju određene dugoročne trendove. Jedan od njih pokazuje da veće investiranje u obrazovanje rezultira boljim učinkom samo do određene mjere.

PISA podaci pokazuju da se ta veza prekida kod iznosa koji premašuju 75.000 dolara ukupne potrošnje po učeniku između šest i 15 godina, i da je za prosječnu zemlju OECD, koja troši više od 100.000 dolara po učeniku, od same sume važnije kako se taj novac troši.

Jedan značajan problem u boljestojećim državama jeste nedostatak nastavnog kadra, što je pogodilo skoro polovinu učenika na teritoriji OECD u 2022. godini, dvostruko više nego 2018. Ovaj problem je naročito akutan u ekonomijama kakva je Njemačka, gdje su tri četvrtine učenika pogođene manjkom nastavnog kadra, i u Francuskoj gdje je broj učenika koje pogađa ovaj problem povećan za četiri puta u odnosu na 2018.

Države u kojima je rad u školi profesija koja nosi visoki status među prvima su na rang-listama

Džon Bangs, viši savjetnik u svjetskoj federaciji sindikata nastavnika Education International, kazao je da su loše plate i nizak status univerzalni uzroci nedostatka osoblja. “Zemlje sa holističkom politikom prema nastavnicima, u dogovoru sa sindikatima, koje se fokusiraju na dobrobit i profesionalni razvoj - to su zemlje koje uspijevaju da zadrže svoje nastavnike”, kazao je on. “Drugi značajan faktor je da plate nastavnika moraju biti relativno dobre u odnosu na ostale profesije u toj ravni”.

Države u kojima je rad u školi profesija koja nosi visoki status među prvima su na rang-listama. Nastavnici u Singapuru će vjerovatno uživati veliko uvažavanje u društvu, a obrazovni sistem te zemlje je ponovo na vrhu rang-liste u čitanju, matematici i nauci. Singapur je među dva vodeća sistema kada je u pitanju matematika otkad učestvuje u PISA istraživanjima 2009.

Druge istočne azijske ekonomije su takođe visokorangirane i pokazale su se otpornim na uticaj pandemije. Uprkos zatvaranju škola Japan i Južna Koreja su unaprijedile ili održale učinak u svim predmetima u periodu između 2018. i 2022.

Snažan odnos nastavnika i učenika

Šlajher kaže da su uspješni azijski obrazovni sistemi zasnovani na visokim očekivanjima i snažnim socijalnim odnosima između nastavnika i učenika.

“Nastavnici provode dosta vremena sa učenicima, vode društvene klubove, čiste učionice sa njima nakon časova”, kazao je on. “Međutim, u bogatim zemljama primjećujem trend ka komercijalizaciji obrazovanja. Učenici postaju potrošači, a nastavnici serviseri”.

Skole
foto: Reuters

Čak i u vodećim istočno azijskim obrazovnim sistemima gdje je ukupni učinak poboljšan, ostvarivanje jednakosti za učenike različitog socijalno-ekonomskog porijekla ostaje izazov. U Singapuru i u prosjeku širom OECD, jaz u dostignućima između siromašnijih i boljestojećih učenika povećao se između 2018. i 2022. na najviši nivo u deceniji.

Sedam obrazovnih sistema postali su ujednačeniji, ali samo u Argentini, na Filipinima i u Saudijskoj Arabiji to je rezultat poboljšanih uslova za učenike koji ne dolaze iz povlaštenih sredina. U većini država, ujednačenost u matematici ostala je stabilna, ali je učinak pao za sve učenike nezavisno od socioekonomskog porijekla.

Neki od najvećih padova, kako u ujednačenosti, tako i u ukupnim dostignućima zabilježen je u Finskoj, za koju se nekada smatralo da ima jedan od najuspješnijih obrazovnih sistema u Evropi.

Zaostatak u učenju od 2018. gotovo je tri puta veći od prosjeka OECD u čitanju i četiri puta veći u prirodnim naukama, ali obrazovni rezultati u toj nordijskoj zemlji su se pogoršavali čak i prije pandemije.

Šlajher je kazao da to zbog toga što je Finska popustila akademska očekivanja za učenike. “Meni je ovo lekcija da treba da ostvarimo dobrobit učenika ne po cijenu akademskog uspjeha, već kroz akademski uspjeh”, kazao je on.

Posljednjih godina sprovedene su značajne promjene u finskom obrazovnom sistemu, a tradicionalni predmeti su ukinuti zbog pristupa pod nazivom “učenje zasnovano na fenomenu” koje zahtijeva od studenata da koriste više predmeta kako bi riješili probleme.

Neobično je i to što nema standardizovanih nacionalnih testova, osim male mature na kraju srednje škole za učenike koji se prijavljuju na fakultet.

“Kada je PISA prvi put stigla, mislili smo da je Finska recept za uspjeh, ali 20 godina kasnije ne znamo da li je to dio rješenja ili dio problema”, dodao je Šlajher.

Estonija novi model za Evropu

Za mnoge donosioce odluka, Estonija je novi model za Evropu. Ova mala baltička zemlja jedan je od rijetkih obrazovnih sistema izvan istočne Azije koji je konstantno među 10 najboljih na PISA rang-listi.

Estonska ministarka obrazovanja, Kristina Kalas, kaže da je sistem zasnovan na zajednici koji pruža školama značajnu autonomiju u upravljanju resursima i određivanju nastavnog programa teško replicirati u drugim evropskim zemljama. Međutim, postoje uspješne prakse u Estoniji koje se mogu replicirati.

“Zajednički aspekat uspješnih sistema su kompetentnost nastavnika i njihova autonomija, kao i stav učenika da ima zacrtane visoke ciljeve i da vrijedno radi”, kazala je ona.

Mada djeca kreću u školu sa sedam godina, što je kasnije u odnosu na većinu razvijenih država, većina ima značajne koristi od visokokvalitetnog predškolskog sistema u Estoniji, gde se od vaspitača traži visoko obrazovanje. Skoro 90 odsto djece je upisano u predškolske ustanove najmanje tri godine, u poređenju sa prosjekom OECD od 57 procenata.

“Djeca imaju veoma pristupačno predškolsko obrazovanje. Tu je uglavnom fokus na igri i razvoju socijalnih vještina, ali to je pedagoški pristup i imamo stroge zahtjeve za kvalitet”, kazala je Kalas.

Estonski obrazovni sistem se ipak suočava sa mnogim izazovima koji su očigledni u drugim razvijenim ekonomijama, sa značajnim zaostatkom u učenju tokom pandemije i nedostatkom nastavnog kadra. Da bi se pozabavila tim pitanjima, vlada je uvela veću podršku za učenike koji zaostaju u gradivu, poput opcione dodatne godine predavanja.

Kalas kaže da je demografska promjena dovela do manjka radne snage u cijeloj privredi, tako da obrazovni sistem mora da ponudi atraktivan put u karijeri kako bi bio konkurentan na tržištu rada.

“Mladim ljudima je potreban motivacioni posao u kojem mogu da se razvijaju”, kazala je ona. “Pokušavamo da profesiju nastavnika pretvorimo u veoma autonomnu karijeru sa profesionalnim razvojem”. Vlada se takođe obavezala da će do 2027. godine povećati platu nastavnicima za 120 odsto.

Ne hrliti u reforme

Mada se PISA rangiranja često koriste kako bi se ocijenila relativna efikasnost obrazovnih sistema, stručnjaci upozoravaju ih ne bi trebali koristiti kao osnovu za značajne promjene obrazovne politike.

Sem Fridman, viši saradnik u Institutu za vladu u Velikoj Britaniji, kaže da su “zapravo više od samog rangiranja korisni podaci o tome kako sistemi funkcionišu”.

Fridman je bio politički savjetnik u Odsjeku za obrazovanje kada je ministar obrazovanja Majkl Gouv reformisao nastavni program i strukturu školskog sistema u Engleskoj u okviru reakcije na to što je Engleska našla na sredini PISA rang-liste.

Fridman sada kaže da je to bio naivan pristup. “Precijenjeno je koliko bi sprovođenje određenih politika približilo Veliku Britaniju uspjesima koje je ostvarila neka druga zemlja”, kazao je on.

Međutim, bavljenje strukturnim i izazovima koje je donijela pandemija je važno za razvijene zemlje, budući da unapređenje učinka obrazovanja vodi do boljih ishoda na tržištu rada. Prema istraživanju OECD, zemlje sa boljim učinkom na PISA testovima obično imaju manji udio tinejdžera od 15 do 19 godina koji nijesu uključeni u obrazovanje, nijesu zaposleni ili u nekoj vrsti obuke.

Šlajher kaže da je ekonomijama teško da prevaziđu negativni uticaj lošeg školskog sistema. “Ako u samom startu nemate pristojne rezultate, onda vjerovatno nećete imati koriste od nastavka obrazovanja i obuke... i vjerovatno nećete uspjeti da nadoknadite zaostatak”, kazao je on.

“Više sam zabrinut za države u OECD nego za mnoge druge zemlje izvan te organizacije, u smislu stagnacije ili pada ishoda”.

Prevod: N.Bogetić

Bonus video: