S pogibijom najmanje 124 novinara i medijska radnika, 2024. je bila rekordna po broju fatalnih stradanja novinara otkako je Komitet za zaštitu novinara (CPJ) počeo da prikuplja takve podatke prije više od tri decenije.
Udvostručenje broja sukoba na globalnom nivou – bilo političkih, kriminalnih ili vojnih – odrazilo se na stradanja novinara, ali je rekordu najviše doprinio rat u Pojasu Gaze s nezabilježenim brojem poginulih novinara i medijskih radnika, saopštio je CPJ, nevladina organizacija sa sjedištem u SAD posvećena odbrani medijskih sloboda i prava novinara.
Skoro dvije trećine od ukupnog broja poginulih medijskih radnika u svijetu čine Palestinci. Prošle godine fatalno ih je stradalo 85, dok je 2023. poginulo njih 73.
"Sada je najopasnije vrijeme da se bude novinar u istoriji CPJ", rekla je izvršna direktorka CPJ-a Džodi Ginsberg (Jodie). "Rat u Gazi je bez presedana po svom uticaju na novinare i pokazuje značajno pogoršanje globalnih normi za zaštitu novinara u zonama sukoba, ali je daleko od toga da je to jedino mjesto gdje su novinari u opasnosti. Naše brojke pokazuju da su novinari pod napadom širom svijeta."
CPJ je saopštio da je ustanovio da su prošle godine najmanje 24 novinara širom svijeta namjerno ubijena zbog svog rada. Ta organizacija za zaštitu novinara navodi da je u Pojasu Gaze i Libanu, dokumentovala 10 slučajeva u kojima je novinare ubila izraelska vojska, u suprotnosti s međunarodnim zakonima koji definišu novinare kao civile tokom sukoba.
Preostalih 14 ubistava novinara 2024. godine dogodilo se na Haitiju, u Meksiku, Pakistanu, Mjanmaru, Mozambiku, Indiji, Iraku i Sudanu.
Fatalna stradanja u 2024. godine ukazuju na povećane opasnosti s kojima se suočavaju novinari i medijski radnici, kao i na prijetnju po protok informacija širom sveta, naveo je CP.
Ukupan broj od 124 pogibija premašuje rekord od 113 iz 2007. godine, kada je skoro polovina nastradala tokom rata u Iraku.
Izvan Pojasa Gaze (82) i Libana (tri), CPJ je tokom 2024. dokumentovao pogibije 39 novinara i medijskih radnika u 16 zemalja, najviše u Sudanu (šest), Pakistanu (šest), Meksiku (pet), Siriji (četiri), Mjanmaru (tri), Iraku (tri) i na Haitiju (dva).
Frilenseri – ranjivi i bez zaštite
Prošle godine takođe je zabilježen rekordan broj pogibija frilens novinara, koji su često prvi ili jedini novinari u najopasnijim zonama sukoba.
CPJ navodi da su u 2024. poginula 43 frilens novinara, pri čemu je najviše palestinskih (31) u Pojasu Gaze, gdje su frilenseri uskočili da popune informacioni vakuum pošto su tamo mnoge medijske kompanije prestale da rade.
Podaci CPJ-a pokazuju da su pogibije frilensera u stalnom porastu od 2020, s naglim skokom u 2024, što, prema toj organizaciji za zaštitu novinara, ukazuje na sve rizičnije globalno okruženje za frilensere, od kojih mnogi izvještavaju iz zona sukoba i rade za velike medijske kuće.
Neke medijske kompanije su preduzele mjere za zaštitu frilensera, ali, kako navodi CPJ, tipični frilens novinar često radi sam bez pristupa zaštitnoj opremi, obezbjeđenju, zdravstvenom osiguranju ili beneficijama koje bi pomogle njegovoj porodici.
I izvan zona sukoba, frilenseri su često ranjivi i u neizvjesnosti zbog svog nezavisnog statusa, pošto se dešava da nemaju institucionalnu podršku ili pravnu zaštitu, što može uticati na njihovu bezbjednost. Posebno su izloženi uznemiravanju, prijetnjama nasiljem i pravnim mjerama, navodi CPJ.
Nekažnjivost za ubistva novinara i druge opasnosti
Broj pogibija novinara u Meksiku, Pakistanu, Indiji i Iraku pojačao je ekstremne opasnosti s kojima se novinari suočavaju u tim zemljama, gdje se to dešava decenijama uprkos naporima u nekim od ovih zemalja da se riješi taj problem, navodi CPJ.
U Meksiku, koji se svrstava među najopasnije zemlje za novinare, broj poginulih novinara porastao je s dva u 2023. na pet u 2024. poslije perioda relativnog mira između bandi i političkih grupa uoči izbora u junu 2024.
Četvorogodišnji niz ubistava novinara na Haitiju nastavljen je s dva ubistva 2024. godine, kako nasilje bandi nastavlja da bijesni. Jedanaest novinara je poginulo – od kojih osam ubijeno – od jula 2021. kada je atentat na predsjednika Žovenela Moiza (Jovenel Moise) gurnuo zemlju u haos. Uz to, za razliku od Meksika, na Haitiju bande otvoreno preuzimaju odgovornost za ubistva novinara.
Filipini su zabilježili prvu godinu u dvije decenije bez pogibija novinara, za šta analitičari kažu da možda ukazuje da predsjednik Ferdinand Markos Mlađi (Marcos) ima relativno blaži ton prema medijima nego njegov prethodnik Rodrigo Duterte, koji je često prijetio medijima.
Obrnuto se dogodilo u Iraku, koji je doživio talas ubistava novinara od 2003. do 2020. a potom nije imao smrtne slučajeve sve do 2024. godine, kada su se Irak i Turska dogovorili da sarađuju u operacijama protiv kurdskih militanata, što je rezultiralo eskalacijom nasilja u kojem su poginula tri novinara.
Ubistva nijesu jedini pokazatelj opasnog medijskog pejzaža. Nijedan novinar nije ubijen Somalija, Kamerun ili Avganistan 2024. godine, ali su se novinari i dalje suočavali s drugim oblicima pritisaka. U Avganistanu, ističe CPJ, talibani nastavljaju da zastrašuju, cenzurišu i hapse novinare.
Broj novinara i medijskih radnika ubijenih u Ukrajini je opao 2024. godine, vjerovatno zbog poboljšanja u obuci i bezbjednosti, striktnijim pravilima akreditacije za rad na frontu, i stabilizacije borbenih zona, navodi CPJ.
Petnaest novinara je ubijeno u Ukrajini u prvih nekoliko mjeseci poslije početka ruske invazije 2022. godine i dvojica su ubijena 2023. U 2024. Rojtersov savjetnik za bezbjednost Rajan Evans (Ryan) poginuo je u ruskom raketnom napadu na istoku Ukrajine, dok je ukrajinska novinarka Viktorija Roščina, uhapšena u avgustu 2023. izvještavajući o ratu, umrla u ruskom pritvoru.
Bonus video:
