Za samo deset nedjelja na funkciji Donald Tramp je nametnuo svoju volju onima koje doživljava kao protivnike u biznisu, politici, medijima i među saveznicima, koristeći moć na načine na koje nijedan drugi američki predsjednik u modernoj istoriji nije čak ni pokušao.
Njegova administracija je tražila hapšenje i deportaciju studentskih demonstranata, uskratila federalna sredstva koledžima, prognala advokatske firme povezane sa njegovim političkim protivnicima, prijetila sudijama i pokušavala da izvrši pritisak na novinare. Istovremeno, Tramp je drastično smanjio federalnu administraciju i uklonio zaposlene koji bi mu mogli stati na put.
U središtu ovih Trampovih napora je upotreba izvršnih naredbi u kreiranju politike kako bi targetirao protivnike na do sada neviđen način, ocjenjuje agencija Rojters. Nije se ustručavao da koristi tužbe, javne prijetnje i moć federalnog budžeta kako bi natjerao institucije da mu se pokore.
“Ono što povezuje sve ove poteze jeste Trampova želja da eliminiše svaki mogući izvor otpora agendi MAGA i njegovoj ličnoj moći”, rekao je za Rojters Piter Šejn, profesor prava na Njujorškom univerzitetu.
Neke mete požurile su da se umile predsjedniku, neke su mu se suprotstavile, a mnoge još pokušavaju da shvate kako da reaguju. Mnogi Trampovi potezi osporavaju se na sudovima, gdje su pojedine sudije pokušale da ga uspore.
Zapanjujuća brzina i obim poteza republikanskog predsjednika zatekli su nespremnim demokrate, sindikate javnog sektora, direktore korporacija i pravničku struku.
Trampove pristalice tvrde da on samo koristi sve mehanizme predsjedničke funkcije kako bi ostvario ciljeve koje je postavio kao kandidat.
“On je jasno postavio široke linije fronta - bilo da se radi o ljudima za koje vjeruje da su pokušali da ga lično unište, bilo da se radi o onima za koje misli da su pokušali da unište zapadnu civilizaciju”, rekao je republikanski strateg Skot Dženings, dugogodišnji savjetnik senatora Miča Mekonela. “Sve što je rekao da će uraditi tokom kampanje, on sada sprovodi.”
Trampovi ciljevi nisu samo politički navodi britanska agencija i dodaje da njegovi potezi pokazuju da želi da preuredi američko društvo sa svemoćnim izvršnim organom na vrhu, gdje finansijske, političke i kulturne institucije nose njegov pečat, a opoziciju ili prisvaja ili potiskuje. Sa pokornim Kongresom pod kontrolom njegove stranke i Vrhovnim sudom SAD u kojem dominiraju konzervativne sudije, Tramp djeluje sa manje ograničenja nego bilo koji njegov savremeni prethodnik.
Tramp je pokušava da obuzda i pridobije svoje protivnike gotovo svakodnevno, oslanjajući se na zastrašujuću moć institucija za sprovođenje zakona i regulatornih tijela pod njegovom komandom. U tome je često i uspijevao.
Uspio je da iznudi ustupke od nekoliko svojih meta, uključujući ugledni Univerzitet Kolumbija, moćne advokatske firme i korporativne gigante poput Mete i Diznija. Svi su se odlučili za dogovor s Bijelom kućom umjesto da izdrže pritisak, čime su se djelimično odrekli nezavisnosti i, po mišljenju pojedinih, postavili štetne presedane.
Drugi preduzimaju preventivne mjere kako bi izbjegli Trampov gnjev. Više od 20 najvećih američkih kompanija i finansijskih firmi, uključujući Goldman Sachs, Google i PepsiCo, povuklo je programe raznolikosti koji su izazivali Trampov bijes.
Tri advokatske firme postigle su dogovore s administracijom kako ne bi rizikovale da njihovi advokati izgube bezbjednosne dozvole, pristup vladinim zgradama, a time možda i klijente, dok su tri druge firme koje su bile meta Trampovih izvršnih naredbi podnijele tužbe kao odgovor.
Tramp koristi izvršne naredbe i kao sredstvo za preuređivanje vlade - deportovao je navodne pripadnike venecuelanskih bandi uz minimalnu pravnu proceduru i uveo carine američkim trgovinskim partnerima.
Tužio je američke medijske korporacije i ućutkao Glas Amerike, preuzeo kontrolu nad Kenedi centrom, jednim od vodećih umjetničkih ustanova, i pokušao da uvede ograničenja u radu Instituta Smitsonijan, čija je misija bilježenje istorije.
Njegova administracija je pritvarala studentske demonstrante čije političke stavove smatra prijetnjom po zemlju.
Tramp je ukrajinskom rukovodstvu nametao dogovor o pravima na eksploataciju minerala, uz prećutnu prijetnju da će ukinuti američku podršku Kijevu u ratu protiv Rusije. Prijetio je savezničkoj Danskoj kako bi pokušao da preuzme kontrolu nad Grenlandom, govorio o aneksiji Kanade i prijetio da će vratiti Panamski kanal od zemlje domaćina.
Precizni udari
Mark Zejd, advokat iz Vašingtona koji zastupa uzbunjivače protiv savezne vlade i kome je Tramp lično ukinuo bezbjednosnu propusnicu, kaže da predsjednikovo ponašanje ne liči ni na šta što je vidio tokom svoje tridesetogodišnje karijere.
“Izvršne naredbe nikada nijesu bile namijenjene tome da se ciljano usmjere na pojedince ili nevladine aktere u svrhu odmazde ili osvete”, rekao je Zejd za Rojters.
Bijela kuća i Trampovi saveznici negiraju da predsjednik postupa iz osvete.
Portparol Bijele kuće rekao je da tradicionalniji pristupi nisu uspjeli da donesu suštinske promjene.
“Neortodoksnost je upravo ono za šta su se Amerikanci opredijelili kada su izabrali predsjednika Trampa”, rekao je portparol Bijele kuće Harison Filds. “Predsjednik je odlučan u namjeri da razbije ukorijenjenu birokratiju.”
Tokom prvog mandata, od 2017. do 2021, Trampa su ograničavali brojni faktori: savezna istraga o ruskom miješanju u izbore, nedostatak iskustva njegovih saradnika i snažniji otpor demokrata u Kongresu.
S obzirom na to da su te prepreke sada nestale, ohrabreni Tramp je na početku drugog mandata pokazao da je naučio kako da u potpunosti iskoristi resurse koji su mu na raspolaganju da bi ostvario svoje ciljeve.
“Ovog puta zaista zna kako da povuče poluge moći, mnogo bolje nego prošli put”, rekla je Rina Ša, republikanska savjetnica.
Kler Voford, profesorka političkih nauka na Koledžu Čarlston, tvrdi da Tramp koristi izvršne naredbe ne samo za sprovođenje političke agende, već i kako bi poslao poruke svojoj političkoj bazi - kao što je njegov pokušaj da ograniči pravo na državljanstvo po rođenju - kao i da testira granice svoje moći, poput pozivanja na zakon iz 18. vijeka kojim je neke migrante proglasio “neprijateljskim strancima”.
“Ono što me u ovom trenutku najviše zapanjuje jeste koliko Tramp strateški razmišlja, ali na nove načine”, rekla je Voford.
Finansije i sudsko gonjenje
U slučajevima poput onog sa Univerzitetom Kolumbija, Tramp je koristio federalni budžet kao oružje, polazeći od pretpostavke da njegove mete imaju finansijske interese koji ih čine ranjivim na prinudu.
U drugim slučajevima koristio je sudove, primoravši kompanije poput Diznija i Mete na povoljne nagodbe nakon što je protiv njih podnio tužbe.
CBS News, još jedna meta Trampove tužbe, pod pritiskom je da postigne nagodbu jer je njegov matični koncern, Paramount, zainteresovan da administracija odobri predloženo spajanje sa Skydance Media.
Ali nisu sve institucije popustile.
Mnoge Trampove mjere, naročito one koje se tiču smanjenja državne uprave, i dalje su blokirane na saveznim sudovima. Samo u posljednje dvije nedjelje, sudije su presudile protiv Trampa po pitanjima njegovih politika deportacije, napada na advokatske firme i planova za ukidanje državnih agencija.
Kao odgovor, Tramp i njegovi saveznici pozvali su na opoziv sudija koji presuđuju protiv njegove administracije, što je izazvalo rijetku javnu kritiku predsjednika Vrhovnog suda Džona Robertsa.
Volter Olson, viši saradnik libertarijanskog CATO instituta, izjavio je za Rojters da su Trampovi napadi na advokatske firme i sudove bez presedana i da podsjećaju na ponašanje vlasti u autoritarnim režimima.
“Skraćivanje krila advokatima i sudovima”, rekao je Olson, “je ponašanje autokrate”.
Bonus video:
