Oliver Kopenojr iz Bad Honefa u Njemačkoj još od devedesetih godina prošlog vijeka bavi se proizvodnjom čokolade. Ali kad god mora da naruči osnovni sastojak – kakaovac, dočekaju ga nove, sve više cijene.
Kao i mnogi drugi proizvođači i on je još prošle godine morao da podigne cijene svojih čokolada i već osjeća kako njegovi kupci počinju da se nećkaju kad dođu kod njega po svoj slatki užitak. On, međutim, nema izbora: krajem 2024. cijena osnovne sirovine bila je praktično dvostruko veća nego godinu dana prije toga.
Svjestan je da će rast cijena kakaovca neminovno da vodi ka tome da on opet podigne svoje cijene i boji se da će to da dovede do „značajnog smanjenja obima“ onoga što će moći da proda. Zato se još uvijek trudi gotovo nemoguće: da zadrži broj svojih radnika i dosadašnju cijenu svoje čokolade. Samo – neće to moći zauvjek.
Oko 65 odsto zrna kakaovca na svjetsko tržište stiže iz četiri zemlje Zapadne Afrike: Obale Slonovače, Gane, Nigerije i Kameruna. Razlog za poskupljenje je katastrofalna žetva prošle godine uzrokovana bolešću stabala, takozvanim virusom natečenog izdanka kakaovca (CSSV). Protiv tog virusa praktično nema lijeka, a i brzo se širi sa stabla na stablo. Za samo dvije godine može doslovno da prepolovi prinos sa neke plantaže.
I virus i vrućina
Najteže je pogođena Gana. Međunarodna organizacija za kakaovac navodi da je 81 odsto plantaža u toj zemlji već zaraženo. Problem je i to što se taj virus sada sve više širi i u najvećem izvozniku kakaovca, Obali Slonovače. A to znači da će biti pogođeno oko 60 odsto svjetske proizvodnje kakaovca.
Pritom virus nije jedini problem. To područje sve više je zahvaćeno klimatskim promjenama. Stablo kakaovca doduše „voli“ toplo i vlažno podneblje kakvo i vlada u tim područjima, ali i toga može da bude previše: američko udruženje Climate Central prenosi istraživanje s Univerziteta Prinston koje pokazuje da se tamo bilježi sve veći broj izuzetno vrelih dana u godini – dakle vrelih čak i za Zapadnu Afriku. A kada se živa u termometru ne spušta ispod 32 stepena Celzijusa, to onda osjetno smanjuje i kvalitet i količinu kakaovca.
I vlaga je problem: Evropljanima koji uđu na neku plantažu kakaovca u Africi moglo bi da se učini kao da su ušli u saunu – zbog fenomena El Ninjo i kiše na zapadu Afrike su obilnije nego inače – što je već previše za stabla kakaovca. Pa i to onda znači da će rod biti slabiji.
Neka potrošač plati
Rezultat je uvijek manja ponuda – a to ujedno znači i veća cijena kakaovca. Agencija Blumberg izvještava da je već „najmanje desetak“ porodičnih fabrika čokolade u Evropi prošle godine moralo u stečaj. Pogođene su i njemačke fabrike kao što su Arko, Husel i Ajles. One su ionako još u doba korone morale da traže pomoć od države, a sad su to uradile opet, jer im u suprotnom prijeti kraj.
U međuvremenu su i kupci čokolade u Evropi prisiljeni da plate više za svoje uživanje: u Njemačkoj je prosječna cijena čokolade od 2020. porasla za 40 odsto, jer su osjetno poskupjeli i ostali sastojci, kao što su šećer i maslac – doduše ne u toj mjeri kao kakaovac.
Međutim, Fridel Hic-Adams iz Instituta za privredu i ekumenizam iz Bona u Njemačkoj kaže da su evropski proizvođači čokolade „generalno uspjeli da rast cijena kakaovca prebace na svoje kupce“.
„Njihova stabilna dobit prošle godine pokazuje da su bar velike kompanije uspjele da se nose s visokim cijenama. U nekim slučajevima čak su uspjele i da ostvare veću dobit nego prije“, ukazuje Hic-Adams za DW.
Tako je čokoladni gigant Lindt u 2024. zabilježio rast prihoda od prodaje na globalnom nivou od 7,8 odsto, a i promet na tržištu Evropske unije povećan im je za 9,5 procenata.
„Čokolada je istorijski gledano nešto što prkosi svakoj ekonomskoj recesiji“, objašnjava i Klej Gordon sa portala TheChocolateLife. Jer, baš kad im je najteže i kad im se čini sve mračnim, „ljudi kupuju čokoladu da bi se razveselili“.
Da li se to uopšte isplati?
Fridel Hic-Adams takođe potvrđuje da je „prodaja relativno stabilna“, što znači da su „kupci u stanju da se nose s višim cijenama i nastavljaju da kupuju čokoladu". On ipak ukazuje da bi kriza u najskorije vrijeme mogla da postane još ozbiljnija.
Plantažeri u Africi i prije svega ovoga nijesu imali volje da investiraju u svoje plantaže, a uz manji prinos i manji prihod, raspoloženje će biti još lošije. I uglavnom će sve to da se lomi preko leđa ionako mizerno plaćenih radnika na afričkim plantažama.
Protiv virusa lijeka nema, protiv klimatskih promjena još manje. Pa bi dakle trebalo zvati stručnjake i sistematski saditi stabla kakaovca koja su otpornija na te izazove. A proći će godine prije nego što nova stabla počnu da daju puni rod.
Proizvođač čokolade iz Bad Honefa Oliver Kopenojr podsjeća da je cijena kakaovca decenijama bila veoma niska i ukazuje da su plantažeri sada u dilemi: „Sljedeće generacije moraju da se zapitaju: ’Da li uopšte želimo da nastavimo ovaj posao? Da li želimo da nastavimo da radimo na plantaži, iako je prinos sve manji?’“
Kopenojr smatra da bi veliki proizvođači čokolade trebalo duboko da posegnu u svoje dobro napunjene kase kako bi pomogli plantažerima. U suprotnom, „ne bi trebalo da budemo iznenađeni ako sljedećoj generaciji ne ostane ništa“.
Bonus video:
