Svaka imperija, bilo stvarna ili imaginarna, podiže spomenike napretku.
Nacistički režim je razvijao kolosalni naučni centar kao dio Hitlerovog velikog projekta "Germanija" za Berlin, ali je rat prekinuo te planove. Centar je završio pod ruševinama, zatrpan ispod vještačkog brda, na kojem su pobjednički saveznici kasnije izgradili prislušni punkt.
Godine 2010, Skolkovo fondacija podigla je blistavi tehnološki centar na zapadu Moskve, kao odgovor Kremlja na Silicijumsku dolinu. Danas je većim dijelom prazan, rat u Ukrajini i ekonomske sankcije su sahranile taj san.
Politička moć se kroz nauku projektuje još od antičkih vremena. Ali kada se sloboda rada naučnika dovede u pitanje, oni odlaze, kao što se desilo pod nacističkom vlašću, tokom sovjetskog perioda, i posljednjih godina, kako je predsjednik Vladimir Putin učvrstio svoj stisak nad Ruskom Federacijom.
Tokom 20. i ranog 21. vijeka, većina tih naučnika odlazila je u Sjedinjene Države, zemlju koja je podsticala istraživanja bez straha i pristrasnosti. Bez obzira na sve svoje nedostatke, ljudi iz cijelog svijeta tamo su hrlili da iskoriste prilike na nenadmašnim univerzitetima. Međutim danas, zahvaljujući predsjedniku Donaldu Trampu i njegovim žestokim napadima na visoko obrazovanje u zemlji, započeo je obrnuti "odliv mozgova".
I veliki dio tog talasa sada je usmjeren ka kontinentu koji Tramp, po svemu sudeći, prezire - Evropi.
Odlazak naučnika nije samo stvar njihovog ličnog izbora. Budući da se finansiranje naglo ukida, domaći naučnici i istraživači ostaju bez posla, a čitavi odsjeci su zatvoreni. U međuvremenu, strani akademici, od kojih su se mnogi za stalno nastanili u SAD, bivaju izbačeni iz zemlje ili im se uskraćuje ulazak, često pod sumnjivim izgovorima, ili strahuju da će im se to uskoro dogoditi.
Margaret MekFol-Ngai, biohemičarka sa Kalifornijskog instituta za tehnologiju, opisala je situaciju kao "sumornu i sve sumorniju". Navodeći jedan od brojnih primjera, govorila je o "američkoj studentkinji koja je izvanredna u svakom pogledu, ali univerziteti zatvaraju svoje programe za ovu godinu ili ih drastično smanjuju, tako da nema gdje da ode. Poslala sam njen CV kolegama u Evropi, i sada će otići u 'Maks Plank' institut u Njemačkoj na postdiplomske studije", kazala je.
I to nije izolovan slučaj. Od 690 postdiplomaca koji su učestvovali u anketi časopisa "Nature", njih 548 je izjavilo da razmišlja o odlasku iz Sjedinjenih Država. Jedan od njih je odgovorio: "Ovo je moj dom, zaista volim svoju zemlju, ali mnogi moji mentori mi govore da idem, odmah".
Štaviše, kako je MekFol-Ngai istakla, bezbroj je priča međunarodnih studenata koji se plaše da napuste SAD: "Imam postdiplomce i istraživače iz Slovenije, Belgije, Portugala, Francuske, Austrije, Meksika, Kine i Irske." Nekoliko njih, rekla je, željelo je da ode na odmor i vidi porodicu, "ali su im rekli da, ako odu, neće moći ponovo da uđu u Sjedinjene Države".
Trinaest država članica EU već su uputile pismo komesarki za startapove, istraživanje i inovacije Ekaterini Zaharijevoj, pozivajući na povećanje finansiranja i razvoj infrastrukture kako bi privukli naučnike koji napuštaju SAD
Do masovnih otpuštanja došlo je u institucijama kao što su Nacionalna uprava za okeane i atmosferu (NOAA), Nacionalna naučna fondacija (NSF), Geološki zavod SAD i Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC). Nacionalni instituti za zdravlje, najveći svjetski finansijer biomedicinskih istraživanja, primorani su da otpuste 1.200 zaposlenih i da obustave revizije istraživačkih grantova, što je u suštini zaustavilo finansiranje laboratorija. Istovremeno, neke savezne agencije su bile primorane da uklone termine koji su ocijenjeni kao neprihvatljivo "woke", poput izraza "raznolikost", "rod" i "nauka o klimi" sa svojih zvaničnih veb-sajtova.
Međutim, za Evropljane i Kanađane, koji se još oporavljaju od otvorenog prezira koji Trampova administracija pokazuje prema njima, osveta je jelo koje se najbolje servira hladno.
Trinaest država članica EU, uključujući Francusku i Njemačku, već su uputile pismo komesarki za startapove, istraživanje i inovacije Ekaterini Zaharijevoj, pozivajući na povećanje finansiranja i razvoj infrastrukture kako bi privukli naučnike koji napuštaju SAD. Francuski ministar za visoko obrazovanje i istraživanje, Filip Batist, pozvao je na "brzu i odlučnu reakciju" na "kolektivnu ludost" ovih odluka.
Nekoliko univerziteta širom Evrope već je pokrenulo kampanje za zapošljavanje, pronalazeći nove izvore finansiranja za dovođenje određenih stručnjaka. Univerzitet "Eks-Marsej" u Francuskoj izdvojio je 15 miliona eura za 15 trogodišnjih pozicija u okviru novog programa "Sigurno utočište za nauku", a univerzitet navodi da svakodnevno prima desetine prijava od "naučnih azilanata".
Univerzitet Vrije u Briselu raspisao je konkurs za 12 pozicija za međunarodne istraživače, "sa posebnim fokusom na američke naučnike". Institut Paster u Parizu istakao je da radi na regrutovanju stručnjaka u oblastima poput infektivnih bolesti i porijekla bolesti. Potpredsjednik Univerziteta u Kembridžu rekao je da se tamo takođe "aktivno pripremaju" za moguće zapošljavanje kadrova iz Sjedinjenih Država.
Slično tome, Patrik Kramer, predsjednik Instituta "Maks Plank" u Berlinu, opisao je SAD kao "novi rezervoar talenata". Rekao je da već ima nekoliko imena na spisku koja su mu "zapala za oko", posebno ona povezana sa vještačkom inteligencijom.
Međutim, sigurna utočišta nisu ograničena samo na Evropu: Australija, na primjer, razmatra ubrzane vize za najtalentovanije pojedince. Ipak, najprivlačnija destinacija vjerovatno će biti Kanada, s obzirom na njenu blizinu SAD, kako geografsku tako i kulturološku.
Tokom Trampovog prvog mandata bilo je mnogo priče o Amerikancima koji bježe na sjever, ali broj onih koji su to zaista učinili ostao je mali. Ovog puta, međutim, čini se da bi odlazak mogao biti znatno ozbiljniji - i to ne samo među naučnicima, već i među novinarima, aktivistima i svima onima koji se osjećaju ugroženo ili onemogućeno da slobodno djeluju.
Jedan od prvih koji je objavio svoju odluku o odlasku bio je Timoti Snajder, jedan od najpoznatijih stručnjaka za autoritarizam, koji je napustio Jejl i prešao na Univerzitet u Torontu. Snajder je Kanadu opisao kao "Ukrajinu Sjeverne Amerike", s obzirom na prijetnju koja dolazi preko granice, iz Trampove Amerike.
Mada kolege akademici ne zamjeraju zbog dobrodošlice koju dobijaju pridošlice, neki ipak izražavaju zabrinutost zbog sredstava koja će biti preusmjerena iz postojećih budžeta. Univerziteti u Kanadi i mnogim evropskim zemljama već godinama se suočavaju s finansijskim rezovima. Stoga bi se moglo desiti da se pojavi i izvjesno nezadovoljstvo zbog "zvjezdane" pažnje koja se poklanja novom talasu naučnika iz inostranstv - kao što se dešavalo u SAD 1930-ih i nakon Drugog svjetskog rata.
Međutim, važno je imati na umu da su ti akademici, bježeći u Ameriku, u velikoj mjeri unaprijedili kvalitet rada na tamošnjim institucijama, kao i ugled zemlje koju su prihvatili kao novu domovinu.
To nasljeđe sada nestaje u dimu, zahvaljujući administraciji u Bijeloj kući koja kao da je odlučna da sruši ne samo ekonomske i političke temelje, već i sistem visokog obrazovanja koji je Ameriku zaista učinio velikom, iako, izgleda, ne zadugo.
Prevod: N.B.
Bonus video:
