„U prenesenom značenju, gledamo u ponor. Znamo kako možemo da se okrenemo nazad. Ipak, nastavljamo da idemo prema njemu", rekla je Šen Sjaomeng, direktorica Instituta zaživotnu sredinu i bezbjednost ljudi pri Univerzitetu Ujedinjenih nacija (UNU-EHS) sa sedištem u Bonu.
Zašto je to tako i koji su mogući putevi izlaska iz ekološke krize? Na to pitanje pokušava da odgovori upravo objavljen izvještaj njenog instituta pod nazivom „Okrenuti novi list". Ovaj godišnji izvještaj analizira kako su rizici i prirodne katastrofe međusobno povezani i pod uticajem čovjeka, i koje su moguće strategije za rješavanje tih problema.
Mnoge krize, malo suštinskih promjena
Dobra vijest: prema riječima istraživača: budućnost u blagostanju je moguća. Međutim, mnogi današnji pristupi usmjereni su prije svega na borbu protiv simptoma, a ne uzroka koji su međusobno povezani.
Tako, na primjer, zagađena plaža ili rijeka ne postaju čistije samo boljim sistemima za reciklažu. Iako je reciklaža dragocen način za rješavanje problema, osnovni problemi leže negdje drugdje: u jednokratnoj ambalaži i sistemu masovne proizvodnje.
Ako je cilj budućnost bez otpada, tada je neophodno promijeniti sistem društva koje odbacuje stvari poslije jedne upotrebe, navodi se u izvještaju.
Teorija korjenitih promjena
Da bi otkrili dublje uzroke globalnih problema, istraživači su razvili takozvanu „Teoriju korjenitih promjena" (Theory of Deep Change). Ona razmatra društvene strukture i obrasce razmišljanja koji su doveli do određenih problema i koji i dalje omogućavaju da ti problemi opstanu.
Određeni načini razmišljanja doveli su do stvaranja struktura koje su izazvale nepredviđene posljedice: kao što su klimatske promjene, nestašica vode, prekomjerna proizvodnja i preterano iskorišćavanje globalnih resursa.
„Naše istraživanje je pokazalo da su ti procesi i strukture u velikoj mjeri zasnovani na pretpostavci da čovjek može i treba da vlada prirodom", kaže Kejtlin Eberle u intervjuu za DW. Ona je jedna od glavnih autorki izvještaja.
Ova osnovna pretpostavka pojavljuje se, u različitim oblicima, u zakonima, književnosti, filmovima i religijskim kontekstima, navode autori. A to zauzvrat utiče na ciljeve i strukture društva.
Rezultat: monokulture, regulisanje tokova rijeka, pripitomljavanje životinja i biljaka, kao i korišćenje pesticida i herbicida – sve se to smatra legitimnim sredstvima za ostvarenje društvenih ciljeva.
Pretpostavka ili misaoni obrazac „čovjek vlada prirodom" dakle nosi rizike i predstavlja prepreku za moguće promjene, tvrde autori.
„Promjena ovog načina razmišljanja značila bi da priznamo da je čovjek dio prirode, samo jedna vrsta u ogromnom ekosistemu. A to bi značilo da treba da pokušamo da naše sisteme bolje prilagodimo potrebama prirode", kaže Eberle.
Takođe, široko rasprostranjene pretpostavke da beskonačan ekonomski rast zaista donosi blagostanje, ili da planeta ima neograničene kapacitete da apsorbuje zagađenje i da daje resurse, predstavljaju prepreke za promjene. Ovakav način razmišljanja je, sa naučnog stanovišta, jednostavno pogrešan, kaže Eberle.
Potrebne su unutrašnje i spoljašnje promjene za istinsku transformaciju
Za stvarno održivu, duboku promjenu potrebne su i unutrašnje i spoljašnje promjene.
To s jedne strane podrazumijeva lična uvjerenja i vrijednosti ljudi – dakle unutrašnje poluge. A spoljašnje poluge mogu biti odgovarajući zakoni, prilagođavanje poreskih sistema i subvencije koje podržavaju promjene.
Iako je promjena vrijednosti i duboko ukorijenjenih uvjerenja teška, nije nemoguća. Istorija to pokazuje, kažu istraživači.
Na primjer, pušenje je do prije nekoliko decenija bilo društveno prihvaćeno i u mnogim kulturama povezivano sa višim društvenim statusom, pa čak smatrano zdravim. Danas svi znaju da je pušenje štetno i ono je zabranjeno u gotovo svim zatvorenim prostorima.
Ta promjena se desila i na individualnom i na društvenom nivou. Sredinom 20. vijeka naučnici su počeli da otkrivaju ozbiljne zdravstvene rizike, a kroz javne kampanje, zabrane i izmjene pravila, stav društva prema pušenju se promijenio.
Promjena je već počela
Da bi se savladali današnji ekološki rizici, potrebna je, prema mišljenju istraživača, promjena svijesti u pet oblasti: da otpad tretiramo kao sirovinu, da se odreknemo ideje da je čovjek odvojen od prirode, da shvatimo da čovječanstvo dijeli zajedničku odgovornost, da kratkoročno planiranje zamijenimo dugoročnim i da preispitamo šta je zaista vrijedno – ekonomsko bogatstvo ili zdravlje planete.
Prema riječima Kejtlin Eberle, ljude ne sprečavaju tehnički ili logistički izazovi da dostignu te ciljeve, već način razmišljanja:
„Potrebne su zaista korjenite promjene u načinu razmišljanja koje oblikuju našu kulturu i filozofiju. Takođe moramo vjerovati da su takve promjene moguće i da ih možemo postići."
Taj proces promjene ne može se dogoditi bez otpora, priznaju istraživači. Sukobi interesa, strah i strukturna tromost su normalni. Ali, postoji nada, navodi se u studiji. Upravo ti sukobi pokazuju da je društvo već počelo da se mijenja.
Bonus video:
