Tradicionalno, državni sekretari su igrali istaknutu ulogu u američkim administracijama. Iako su tek četvrti u redosljedu sukcesije za predsjednika, ti zvaničnici često zasjene i potpredsjednike. Dovoljno je prisjetiti se primjera kao što su Henri Kisindžer, Džejms Bejker, Hilari Klinton ili Džon Keri, da bi se shvatilo koliko uticajni i glasni javni službenici mogu biti na toj poziciji.
Imajući to u vidu, aktuelni državni sekretar Marko Rubio djeluje kao posebno razočaravajuća figura. Kako drugi Trampov predsjednički mandat poprima jasan autoritarni ton i narušava dugogodišnje američke saveze, moglo bi se očekivati da će Rubio, koji je ranije kritikovao Trampa i njegove spoljnopolitičke stavove, biti jedan od rijetkih “odraslih u prostoriji”, kako su tokom Trampovog prvog mandata nazivani iskusni zvaničnici poput Džona Kelija i Džejmsa Matisa. Analitičari su tim ličnostima pripisivali sposobnost da Trampa uspore kroz argumentaciju i suzbiju njegove impulsivne ispade.
Međutim, tokom prvih mjeseci na funkciji, Rubio se umjesto toga predstavio kao marginalizovani zvaničnik i pokorni novopečeni konvertit Trampovom svjetonazoru, čak i kada on oštro odstupa od svojih ranijih stavova u spoljnoj politici.
Jedna od prvih jasnih naznaka bilo je njegovo zbunjeno ponašanje tokom Trampovog nezapamćenog javnog napada na ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog prilikom njegove posjete Ovalnom kabinetu u februaru. Dok su Tramp i potpredsjednik Džej Di Vens bijesno korili Zelenskog, Rubio je sjedio pognut pored Vensa, tonući u kauč poput lika iz filma “Get Out” koji ulazi u “mračni prostor”.
Nakon toga, Rubio je brzo pohvalio to skandalozno diplomatsko ponašanje kojem je pasivno prisustvovao: “Hvala @POTUS što ste se zauzeli za Ameriku na način na koji nijedan predsjednik ranije nije imao hrabrosti da to učini. Hvala što stavljate Ameriku na prvo mjesto”, napisao je na mreži X. Nije ni spomenuo da je, kao senator, bio poznat po snažnoj podršci Ukrajini u borbi protiv ruske agresije.
Rubio je i u narednim mjesecima zaredao sa postupcima koji su dodatno narušili njegov ugled. U martu je, zajedno sa drugim visokim članovima administracije, pretvorio sjednicu kabineta u ritualnu pohvalu predsjedniku, rekavši:
“Gospodine predsjedniče, prije svega mislim da američki narod treba da bude ponosan što ima predsjednika koji promoviše mir i okončanje sukoba na planeti. Ovo je rat koji traje već tri godine... koji, kako ste ispravno primijetili, nikada ne bi ni izbio da ste vi bili predsjednik. Ali sada je tu i mora biti okončan... A postoji samo jedan lider na svijetu sposoban da dovede dvije strane za pregovarački sto. To je naš predsjednik, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, predsjednik Tramp. I upravo to je ono što on radi.”
Nakon što je tada naveo da su u Saudijskoj Arabiji u toku mirovni pregovori o Ukrajini uz posredovanje SAD, Rubio je pohvalio Trampa zbog napretka ka miru, uprkos “preprekama od strane drugih zemalja koje možda imaju drugačija mišljenja o tome kako bi sve trebalo da ide”.
Nazvati predsjednika jedinom šansom za svjetski mir zvuči kao retorika koja koketira s religijskim obožavanjem. Još više zabrinjavajuće su Rubiove izjave o zemljama koje imaju “drugačija mišljenja” o ratu u Ukrajini, jer je većina tradicionalnih američkih saveznika jasno identifikovala Moskvu kao agresora. Rubio se osramotio pretvarajući se, u ovakvom verbalnom haosu, da nije tako.
Njegova potpuna pokornost Trampu dodatno je potvrđena i na posljednjem sastanku kabineta. U hvalospjevima nalik onima kojima sam svjedočio dok sam izvještavao iz diktatura poput Sjeverne Koreje i tadašnjeg Zaira (današnje DR Kongo), Rubiova retorika brzo je postala zbrkana i nesuvisla.
“Gospodine predsjedniče, vjerujem da će jedno od najvažnijih postignuća vašeg predsjedničkog mandata biti to što ćete preurediti svijet na pravi način”, rekao je Rubio, hvaleći Trampov globalni trgovinski rat i nepredvidivu tarifnu politiku. Pripisao je Trampu zaslugu za prekid sa tridesetogodišnje američke politike koja je, kako tvrdi, omogućila Kini da “deindustrijalizuje” SAD. Dodao je: “Želim da čestitam vama i vašem timu koji na tome radi, jer to ima izvanredne geopolitičke implikacije, kao što se vidi iz činjenice da sve te zemlje sada dolaze ovdje i žele da se pridruže nečemu što... mislim, prosto je nevjerovatno da smo živjeli u svijetu u kojem kineske kompanije mogu da rade šta hoće u Americi.”
Kao državni sekretar, Rubio bi trebalo da bude konkretniji kada je riječ o zemljama koje, navodno, žure da redefinišu trgovinske odnose pod Trampovim režimom tarifa. U stvarnosti, nijedan novi sporazum nije najavljen, a nema ni ozbiljnih pokazatelja o napretku u pregovorima.
Prema bivšem pomoćniku sekretara za odbranu SAD Času Frimanu, japanska delegacija je nedavno napustila Vašington bez ikakvog suštinskog pomaka.
“Izgleda da su otišli da razgovaraju sa američkim rukovodstvom (o trgovini), a američko rukovodstvo ih je pitalo: ‘Šta vi nudite?’ Na šta su Japanci odgovorili: ‘Pa, šta je to što vi želite?’ A Amerikanci nisu mogli da objasne šta tačno žele,” rekao je Friman.
Rubio je nanizao niz sličnih sramota. Kao senator, hvalio je Američku agenciju za međunarodni razvoj (USAID) i podržavao njenu razvojnu misiju i ulogu u promovisanju američkog uticaja. Ipak, kao državni sekretar, učestvovao je u njenom naglom rasformiranju, papagajski ponavljajući tvrdnje Trampove administracije o navodnoj rasipnosti i nebitnosti agencije, mada je studija objavljena u medicinskom časopisu “Lanset” procijenila da bi takvi rezovi mogli dovesti do smrti i do 25 miliona ljudi širom svijeta od bolesti koje se mogu liječiti, uključujući HIV i tuberkulozu.
Rubio je izgradio političku karijeru na Floridi kao sin kubanskih migranata, uporno kritikujući kršenja ljudskih prava u Latinskoj Americi, a danas ne pokazuje gotovo nikakvu privrženost slobodi izražavanja ili ljudskim pravima
Drugi državni sekretari su odlučno branili Stejt department u birokratskim i budžetskim ratovima protiv prijetnji iz Pentagona i predsjedništva. Ipak, Rubio nije učinio ništa da javno odbrani Stejt department od smanjenja budžeta toliko drastičnog da bi mogao prepoloviti njegovo osoblje. Štaviše, u utorak je najavio sveobuhvatnu reorganizaciju agencije kako bi se, kako je naveo, riješile “decenije pretrpavanja.”
Jedna od najdramatičnijih posljedica smanjenja budžeta Stejt departmenta bila bi radikalna degradacija odnosa Sjedinjenih Džava sa Afrikom, regionom u kojem su SAD dugo posmatrale rastući kineski ekonomski i politički uticaj kao štetan po interese Zapada. Brojne afričke zemlje izgubile bi američke ambasade i konzulate, a biro Stejt departmenta za afrička pitanja bio bi ukinut.
U istom duhu, Rubio, koji je nekada bio zagovornik godišnjih izvještaja Stejt departmenta o ljudskim pravima, sada nadgleda njihovu drastičnu redukciju. Ti izvještaji kritikovali su strane vlade zbog kršenja prava, kao što su ograničenja slobode izražavanja i okupljanja, uskraćivanja prava manjina i rodne ravnopravnosti, seksualne eksploatacije, ograničavanja slobodnih i poštenih izbora, kao i nehumanih uslova u zatvorima. Kada je NPR nedavno zatražio komentar na ovu temu, Stejt department nije odgovorio.
U samim Sjedinjenim Državama Rubio, koji je nekada kritikovao autoritarne režime zbog gušenja slobode govora, sada zagovara oštar stav protiv prava na slobodu izražavanja za strane studente, tvrdeći da onima koji iznose stavove suprotne politici SAD ne bi trebalo dozvoliti studiranje u zemlji. Pohvalio je odluku Trampove administracije da opozove više od 300 studentskih viza i obećao da će provjeravati političku podobnost budućih aplikanata.
Možda najporazniji od svih Rubiovih postupaka jeste njegova podrška deportaciji stotina ljudi pod Trampovom administracijom, uključujući i nezakonitu deportaciju Kilmara Abrega Garsije u jedan salvadorski zatvor ozloglašen po natrpanosti i brutalnosti.
Rubio je izgradio političku karijeru na Floridi kao sin kubanskih migranata, uporno kritikujući kršenja ljudskih prava u Latinskoj Americi. Ipak, danas ne pokazuje gotovo nikakvu privrženost slobodi izražavanja ili ljudskim pravima. Umjesto toga, srdačno se rukuje sa salvadorskim predsjednikom Najibom Bukeleom, autoritarnim liderom koji samog sebe naziva “najkul diktatorom na svijetu”, nazivajući ga “dobrim prijateljem Sjedinjenih Država”.
U međuvremenu, Rubio izražava iznenađenje što je oko deportacija uopšte podignuta bilo kakva prašina, mada se one osporavaju na sudu zbog ozbiljnog kršenja prava na pravičan proces. “Ne razumijem u čemu je problem”, rekao je prošle nedjelje povodom Garsijinog slučaja.
Ta izjava samo učvršćuje ono što je jasno još od januara: Rubio je izgubljen čovjek i isprazni politički akrobata koji ne zastupa nijedno načelo osim lojalnosti čovjeku koji ga je imenovao.
Tekst je preuzet iz “Forin polisija”
Prevod: N.B.
Bonus video:
