Nedjelja je počela tako što su četiri evropska lidera, prkosno stojeći u Kijevu uz Volodimira Zelenskog, uputili ultimatumom Vladimiru Putinu: potpiši primirje odmah - ili ćemo te, zajedno sa Donaldom Trampom, na to prisiliti, sankcijama i drugim oštrim mjerama.
Tokom narednih dana, uslijedio je niz ponuda, kontra-ponuda, ultimatuma i izbjegavanja, u jednoj vrtoglavoj nedjelji diplomatije visokih uloga koja je često podsjećala na geopolitičku partiju pokera.
Ipak, na kraju nedjelje nije bilo ni primirja ni novih sankcija. Održani su različiti pregovori u Turskoj, od kojih niko nije očekivao ozbiljan pomak, a put ka miru djelovao je jednako neizvjesno kao i sedmicu ranije.
Na polovini nedjelje, Gardijan je zajedno sa još trojicom evropskih novinara proveo sat vremena sa Zelenskim, u njegovoj kancelariji u zgradi predsjedničke administracije u Kijevu. Upravo je neočekivano najavio da će lično otputovati u Tursku na pregovore, izazvavši Putina da mu se pridruži. Bio je to dramatičan potez kojim je dodatno podigao uloge, pa smo ga pitali da li se osjeća kao da igra poker. Rekao je: “Sa više ljudi odjednom.”
Nedjelja je za Zelenskog počela dobro - u Kijev su stigla četvorica evropskih lidera: britanski premijer Kir Starmer, francuski lider Emanuel Makron, novi njemački kancelar Fridrih Merc i poljski premijer Donald Tusk.
Njih petorica zbili su se na sofi dok je Makron zvao Donalda Trampa, koji se bio upravo probudio. Prema saznanjima Gardijana, Tramp je bio zadovoljan što se petorka sastala, ali nije dao čvrsto obećanje da će podržati sankcije ako Putin ne pristane na primirje.
Ipak, na konferenciji za novinare na otvorenom, ispred Marijinskog dvorca u Kijevu, Makron i Starmer su razgovor predstavili kao da svi dijele isti stav. Uputili su Putinu ultimatum - da do ponedjeljka uveče započne primirje.
“Ako okrene leđa miru, odgovorićemo – u saradnji sa predsjednikom Trampom i svim našim partnerima, pojačaćemo sankcije i povećati vojnu pomoć za odbranu Ukrajine”, rekao je Starmer.
Lopta je sada bila u Putinovom dvorištu, mada su sva dosadašnja iskustva ukazivala da ruski lider ne reaguje dobro na ultimatume, naročito ne dan nakon što je nadgledao bombastičnu vojnu paradu povodom 80. godišnjice sovjetske pobjede u Drugom svjetskom ratu, događaja koji je postao osnivački mit njegove nacionalističke ideje o ruskom identitetu i koji se koristi kao opravdanje za invaziju na Ukrajinu.
Prvi znak da Putinov odgovor možda neće biti pozitivan stigao je od Dmitrija Medvedeva, bivšeg predsjednika Rusije, a sada najglasnijeg nacionalističkog trola na Tviteru.
“Izbacuju prijetnje protiv Rusije... Mislite da je to pametno, a? Zabijte te mirovne planove u svoje panrodne zadnjice”, napisao je na mreži X.
Ipak, Putinova reakcija je ovih dana u Moskvi jedina koja je bitna, a izgledalo je kao da će je on dati, i to uživo. Zapadni televizijski dopisnici, nekolicina njih koji su još uvijek bili u Moskvi nakon parade povodom Dana pobjede, tokom dana su pozvani u Kremlj na konferenciju za novinare, na kojoj se očekivalo da Putin odgovori na ultimatum koji su mu uputili Starmer, Makron, Merc i Tusk.
Putin se pojavio tek oko dva ujutru, a konferencija za novinare bila je svedena na unaprijed pripremljeno saopštenje, koje je očigledno napisao lično Putin. Ismijao je ideju da zapad misli da može sa njim razgovarati putem ultimatuma, i iznio netačnu tvrdnju da je Rusija oduvijek nudila primirja, a da je Ukrajina ta koja ih je odbijala. Umjesto trenutnog primirja, rekao je, hajde da počnemo razgovore. Čak je naveo i datum i mjesto: Istanbul, u četvrtak.
Putinova ponuda za pregovore bila je u suprotnosti sa onim što su zahtijevali zapadni lideri. Starmer, Merc i Makron su u Kijevu bili jasni - primirje mora prethoditi svemu, “bez uslovljavanja i bez izgovora”, u suprotnom će uslijediti sankcije. Takođe su jasno stavili do znanja da je Tramp saglasan s tim planom.
Ali, možda neizbježno, predsjednik SAD je reagovao tako što je izvršio pritisak na Kijev. “Ukrajina treba da pristane na ovo, ODMAH,” napisao je na mreži Truth Social. “ODRŽITE SASTANAK, ODMAH!!!”
Njegova poruka je imala makar donekle pozitivnu završnicu, da će, ako nakon sastanka bude jasno da dogovor nije moguć, zapadni lideri “postupiti u skladu s tim”. Ipak, to je bilo daleko od oštrog tona prema Putinu koji su Evropljani priželjkivali od Trampa.
Nedugo zatim, Zelenski je ponovo podigao uloge, predlogom za samit na najvišem nivou.
“Očekujemo potpuno i trajno primirje, počevši od sjutra”, naveo je u saopštenju. Ali dodao je i obrt: “Čekaću Putina u Turskoj u četvrtak. Lično. Nadam se da Rusi ovog puta neće tražiti izgovore”.
Bio je to dramatičan izazov kojim je preuzeo inicijativu od ruskog lidera. Ako je Putinov cilj bio da skrene pažnju sa zahtjeva za primirjem lažno-konstruktivnom ponudom, Zelenski je prozreo njegov blef. Učinio je to i nevjerovatno brzo, što sugeriše da to nije bio potez usaglašen sa zapadnim saveznicima.
“Ako pažljivo pročitate, govorio sam i o primirju i o sastanku”, rekao je u intervjuu kada su ga pitali o njegovoj inicijativi. “Formulisao sam riječi upravo tako. Ne mogu da vam kažem zašto sam to uradio. Ali sam tačno znao šta radim,” dodao je zagonetno.
Zelenski, kao i mnogi svjetski lideri danas, mora pažljivo da vaga svaku riječ kako ne bi uvrijedio Trampa. “Igramo pozorišnu predstavu za jednog jedinog gledaoca”, rekao je ove nedjelje jedan izvor iz ukrajinske bezbjednosne službe.
To je ponekad mučna igra, ali ako krene po zlu, kao što se dogodilo Zelenskom u Bijeloj kući krajem februara, posljedice mogu biti još gore.
Putin vjerovatno nikada nije ni planirao da se pojavi u Turskoj, ali trodnevna tišina iz Kremlja prije nego što je to potvrđeno sugerisala je da je barem razmatrao različite opcije. Na kraju je poslao pregovarački tim u Istanbul, predvođen Vladimirom Medinskim, bivšim ministrom kulture, poznatim i po pisanju pseudoistorijskih knjiga o višedecenijskoj misiji Zapada da uništi Rusiju.
Do četvrtka uveče, Zelenski je bio u Ankari, žaleći se da se Rusi nisu pojavili; Medinski je bio u Istanbulu, žaleći se da se Ukrajinci nisu pojavili; Putin je bio u Kremlju, govoreći vrlo malo ili ništa; a Tramp je završavao svoju raskošnu bliskoistočnu turneju, i još uvijek nagovještavao da bi se u posljednjem trenutku mogao sastati sa Putinom.
U petak su se ipak dogodili pregovori između ukrajinske delegacije i Medinskog tima iz Rusije. Ali trajali su manje od dva sata, završeni razmjenom zarobljenika, ali, po svemu sudeći, bez većeg napretka. Navodno je ruska strana insistirala na maksimalističkim zahtjevima. Marko Rubio, američki državni sekretar, odbacio je te pregovore (na kojima je Ukrajina učestvovala samo zato što su Amerikanci to zahtijevali) kao besmislene i zaglavljene, i u tonu koji je odražavao stav američkog predsjednika, rekao da će sukob vjerovatno moći da se okonča tek nakon sastanka Trampa i Putina.
Nedjelja se završava bez ikakvih naznaka da je trajni mir išta bliži, a malo se govori i o tome da će SAD sprovesti oštre mjere koje su Starmer i Makron obećali protiv Rusije. U svojevrsnom zatvaranju cijelog kruga, Zelenski i četvorica evropskih lidera ponovo su pozvali Trampa, ovog puta sa samita u Tirani.
“Trenutno usklađujemo svoje odgovore i nastavićemo to da činimo”, rekao je Starmer, u izjavi koja se teško može opisati kao zid solidarnosti prema Kremlju. Tramp je u komentarima ove nedjelje djelovao uzbuđeno zbog mogućnosti bilateralnog susreta sa Putinom, i gotovo da nije pominjao moguće negativne posljedice po Rusiju.
Ranije tokom nedjelje, Zelenski je rekao da se osjeća samouvjereno, ali oprezno, dok sjedi za geopolitičkim poker stolom. “Generalno, ja sam samouvjerena osoba. Mada u pregovorima uvijek treba imati sumnje... Moraš da zastaneš, da promisliš, da bi mogao da se pomjeriš u stranu, da izađeš iz brzog toka kojim svi jure”, rekao je ukrajinski predsjednik.
Problem za Zelenskog, i šire gledano za Evropu, jeste to što sve pažljivo izgrađene poker strategije ne znače ništa ako se ispostavi da Tramp uopšte i ne prati partiju, već igra svoju igru, po svojim pravilima.
Prevod: N. B.
Bonus video:
