Tom Vulf je skovao izraz “gospodari univerzuma” kao ironičan opis trgovaca sa Vol strita. Ilon Mask je to shvatio doslovno. On se nada da će kolonizovati Mars. Ali Mask je sada grubo prizemljen. Nakon što se sukobio s Donaldom Trampom, najbogatiji čovjek na svijetu otkrio je da nije čak ni gospodar Vašingtona - a kamoli univerzuma.
Maskov pad dio je globalnog obrasca. Decenije globalizacije stvorile su izuzetno bogate oligarhe širom svijeta. Ali kada se sudare moć novca i politička moć, ishod je predvidiv. Politika uvek izlazi kao pobjednik. U najrazličitijim zemljama kao što su Rusija, Kina, Saudijska Arabija, i sada Sjedinjene Države, oligarsi koji su razvili nezavisne političke ambicije su dobili grubi podsjetnik gdje se nalazi stvarna moć.
Trijumf politike nad novcem mogao bi iznenaditi i marksiste i previše samouvjerene kapitaliste, koji vjeruju da će političari uvijek igrati kako bogataši sviraju. Ali, kako je Mao primijetio, moć izlazi iz cijevi puške. Kontrola nad državnim aparatom, vojskom, državnim tužilaštvom, poreskim organima, i dalje na kraju znači više nego milijarde na bankovnom računu.
Naravno, političarima je potreban novac, posebno dok se penju ka vrhu. Izbori su skupi, kao i klijentelistička politika autoritarnih država. Maskova finansijska podrška pomogla je Trampu da pobijedi na predsjedničkim izborima 2024. godine.
Uspon Vladimira Putina na vrh vlasti u Rusiji omogućili su neki od najbogatijih ljudi u zemlji, koji su se nadali da će on biti čuvar ogromnih bogatstava koje su stekli tokom devedesetih. Međutim, kada se čvrsto usloličio u Kremlju, Putin je oligarsima pokazao ko je gazda. Kada je Mihail Hodorkovski, tada najbogatiji čovjek u Rusiji, počeo da postaje nezavisna politička sila, Putin je naredio njegovo hapšenje. Hodorkovski je proveo 10 godina u zatvoru. Boris Berezovski, koji je takođe stekao ogromno bogatstvo za vrijeme Borisa Jeljcina, bio je prinuđen na egzil i umro je pod misterioznim okolnostima.
Kontrola nad državnim aparatom, vojskom, državnim tužilaštvom, poreskim organima, i dalje na kraju znači više nego milijarde na bankovnom računu
Džek Ma, tada najbogatiji čovek u Kini, prošao je relativno blaže. Predsjednik Si Đinping je očigledno Maovu visoku vidljivost u javnosti i ponekad otvorene stavove doživio kao izazov. Nakon što je Ma 2020. godine održao govor u kojem je kritikovao finansijske regulatore, inicijalna javna ponuda akcija njegove kompanije Ant Group je suspendovana, a on je praktično nestao iz javnosti. Komunistička partija Kine pokazala je najistaknutijem kapitalisti u zemlji gdje mu je mjesto.
Ma nije završio u zatvoru i počeo je ponovo da se pojavljuje u javnosti. Ali Džimi Laj, tajkun iz Hong Konga koji je podržavao prodemokratski pokret u toj teritoriji, trenutno izdržava dugu zatvorsku kaznu.
U Saudijskoj Arabiji, prestolonasljednik Mohamed bin Salman, čovjek kojem se Donald Tramp divi, takođe je pokazao da može da natjera na poslušnost najbogatije ljude u svom kraljevstvu. On je 2017. godine zatvorio desetine bogatih biznismena u hotel Ric-Karlton u Rijadu, navodno u okviru akcije protiv korupcije. Među njima je bio i princ Valid bin Talal, najpoznatiji investitor u kraljevini. Taj događaj poslao je poruku nemilosrdne moći koja nikada nije zaboravljena.
Najbolji način da se milijarder zaštiti od hirova državnog vođe jeste da sam postane vođa. Tim putem je krenuo i pokojni Silvio Berluskoni, kontroverzni tajkun koji je osnovao sopstvenu političku partiju i tri puta bio premijer Italije. Sličnim putem išao je i Bidzina Ivanišvili, milijarder koji je postao premijer Gruzije. I sam Tramp je iskoristio svoje bogatstvo da finansira ulazak u politiku. Međutim, malo je oligarha koji uspješno naprave taj prelaz. A oni koji djeluju na marginama moraju da budu veoma oprezni. Ako žele da sačuvaju svoje bogatstvo i slobodu, moraju da znaju gdje su granice.
U Indiji, nevjerovatno bogata porodica Ambani održava bliske veze s Narendrom Modijem, premijerom zemlje. Ali nikada nisu pokušali da dovedu u pitanje njegovo vođstvo.
Karlos Slim, najbogatiji čovjek Meksika, održavao je bliske odnose s nizom meksičkih predsjednika, dok je rijetko izražavao političke stavove. Slimova promišljena neutralnost omogućila mu je da zadrži uticaj bez obzira na to koja je administracija bila na vlasti. Čak je sarađivao i sa ljevičarskim predsednikom Andresom Manuelom Lopezom Obradorom, radeći na velikim infrastrukturnim projektima.
Mnogi Amerikanci bi se zgrozili na samu pomisao da se odnos između novca i moći u njihovoj zemlji može uporediti s onim kako stvari funkcionišu u Kini, Rusiji, Saudijskoj Arabiji ili Meksiku. Na kraju krajeva, SAD su dugogodišnja demokratija s dobro uspostavljenim pravima svojine. Ideja da bi predsjednik mogao da koristi zakon kako bi sproveo osvetu protiv najbogatijeg čovjeka u zemlji i dalje zvuči prilično šokantno. Ali predsjednik je već izjavio da Mask može izgubiti savezne ugovore i upozorio ga na “veoma ozbiljne posljedice” ako podrži demokrate.
Neki od najvatrenijih Trampovih sljedbenika žele da odu još dalje. Stiv Benon je predložio nacionalizaciju Maskove kompanije SpaceX, koja ima ključnu ulogu u saveznim svemirskim programima. Takođe je pozvao Trampa da istraži Maskov imigracioni status sa ciljem njegovog deportovanja. Eksproprijacija? Egzil? Sve to zvuči veoma neamerički. Ali ovo su Trampove Sjedinjene Države. Nikad ne reci nikad.
Tekst je preuzet iz “Fajnenšl tajmsa”
Prevod: N. B.
Bonus video:
