Izraelska sveobuhvatna kampanja vazdušnih napada ima za cilj više od pukog uništavanja iranskih nuklearnih centrifuga i raketnih kapaciteta. Ona teži da sruši temelje vlasti vrhovnog vođe Alija Hameneija i dovede je na ivicu kolapsa, kažu izraelski, zapadni i regionalni zvaničnici.
Premijer Benjamin Netanjahu želi da Iran bude dovoljno oslabljen da bude prisiljen na suštinske ustupke - da trajno odustane od obogaćivanja uranijuma, od programa balističkih raketa i od podrške militantnim grupama širom regiona, kažu izvori agencije Rojters.
On takođe želi da onesposobi Hameneijevu vladu. Kampanja je usmjerena na to da se “iscrpe kapaciteti režima za projekciju moći i očuvanje unutrašnje kohezije”, rekao je jedan visoki regionalni zvaničnik.
Islamska vlada Irana suočava se s egzistencijalnom krizom kakva nije viđena od Revolucije 1979. godine, čak ni brutalni rat s Irakom od 1980. do 1988. nije predstavljao tako direktnu prijetnju klerikalnoj vlasti. Izrael, koji ima najnapredniju vojsku na Bliskom istoku, može da izvodi napade bilo gdje u Iranu pomoću dronova i naprednih lovaca F-35, atentatima koje izvode agenti Mosada i sajber ratovanjem, navodi Rojters.
Izrael je posljednjih dana proširio listu meta tako da obuhvata i državne institucije poput policije i sjedišta državne televizije u Teheranu. Netanjahuova vlada planira najmanje dvije nedjelje intenzivnih vazdušnih napada, iako će tempo zavisiti od toga koliko vremena bude potrebno da se unište zalihe iranskih raketa i njihovi lansirni kapaciteti, piše Rojters, pozivajući se na četiri vladina i diplomatska izvora.
Denis Ros, bivši izaslanik za Bliski istok i savjetnik više američkih administracija, vjeruje da Iran osjeća pritisak i da bi mogao da se približava pregovaračkom stolu nakon udara koji su eliminisali veći dio Hameneijevog najužeg kruga, oštetili nuklearnu infrastrukturu i raketne lokacije, i usmrtili visoke bezbjednosne zvaničnike.
“Mislim da se režim zaista osjeća ranjivo”, rekao je Ros, sada viši saradnik u Vašingtonskom institutu za bliskoistočnu politiku. Iako tvrdi da je primarni cilj Izraela da osujeti iranske nuklearne i raketne programe, Ros priznaje da, ukoliko bi režim pao kao posljedica toga, “Izraelu ne bi bilo žao”.
Uprkos ratobornom tonu predsjednika SAD Donalda Trampa posljednjih dana, on bi najvjerovatnije prihvatio ako Teheran ponudi kredibilan put ka sporazumu, rekao je Ros.
Međutim, pošto Teheran nije ponudio nikakve ustupke tokom prethodnih šest rundi nuklearnih pregovora sa SAD, Vašington će sada tražiti čvrsta uvjeravanja Irana da će njegovi ciljevi, uključujući trajno odustajanje od obogaćivanja uranijuma biti ispunjeni, prije nego što podrži prekid vatre.
“Mislim da će cijena za njih biti visoka”, rekao je Ros.
Za Iran postoji jedna ključna kalkulacija: omogućiti 86-godišnjem Hameneiju da se povuče bez poniženja, rekla su dva iranska izvora. Ako mu se oduzme dostojanstvo ili izgledi za opstanak, mogao bi da se odluči za totalni sukob, dodali su.
Nakon što je Tramp u utorak na društvenim mrežama zatražio “bezuslovnu predaju” Irana, Hamenei je u televizijskom obraćanju obećao da će na svaki američki vojni napad na Iran biti uzvraćeno “nepopravljivom štetom”.
Netanjahu je posljednjih dana takođe otvoreno iznio mogućnost promjene režima, poručujući Irancima da “dan oslobođenja dolazi”.
Regionalne vlade strahuju da bi situacija mogla da izmakne kontroli i da gurne Iran, etnički raznoliku naciju od 90 miliona stanovnika na razmeđi Bliskog istoka i Azije, u haos ili da bi mogla da izazove sukob koji bi se proširio van njegovih granica.
“Ne možete preoblikovati region ratobornom silom”, rekao je Anvar Gargaš, savjetnik predsjednika Ujedinjenih Arapskih Emirata. “Možda ćete riješiti neke probleme, ali stvorićete druge”.
Iran izolovan
Iranski višedecenijski model, vođenje rata iz sjenke preko posrednika, urušio se pod izraelskom ofanzivom nakon napada palestinske islamističke grupe Hamas na Izrael 7. oktobra 2023. godine. Njegova regionalna Osovina otpora se raspala: Hamas je slomljen u Gazi, Hezbolah poražen u Libanu, sirijskog predsjednika Bašara al Asada su zbacili pobunjenici, a Huti milicija u Jemenu prešla u defanzivu.
Rusija i Kina, koje se smatraju saveznicama Teherana, ostale su po strani, ostavljajući Iran izolovanim pred zapadnim silama odlučnim da okončaju njegov regionalni uticaj i nuklearne ambicije, ističe se u Rojtersovoj analizi.
Predsjednici Vladimir Putin i Si Đinping juče su osudili Izrael zbog napada na Iran i saglasili se da je neophodna deeskalacija, saopštio je Kremlj nakon telefonskog razgovora dvojice lidera.
Aleks Vatanka, direktor Programa za Iran pri Institutu za Bliski istok sa sjedištem u Vašingtonu, kaže da se Iran ne suočava samo s Izraelom.
“Suočava se sa Sjedinjenim Državama i evropskim silama”, rekao je.
I dok su sunitske arapske države iz Zaliva javno osudile izraelske napade, privatno lideri u Rijadu i Abu Dabiju, dugogodišnji saveznici SAD, možda i pozdravljaju slabljenje svog šiitskog rivala, čiji su posrednici u prošlosti napadali ključnu infrastrukturu u Zalivu, uključujući naftna postrojenja, kažu analitičari.
Na vojnom planu, kako navodi Rojters, Teheran ima malo opcija. Izrael kontroliše nebo iznad Irana, pošto je u velikoj mjeri uništio njegovu protivvazdušnu odbranu. Smatra se da je veći dio iranskog arsenala balističkih raketa oštećen izraelskim udarima, a od oko 400 raketa koje je Iran ispalio, većinu je uništio višeslojni izraelski sistem vazdušne odbrane.
“Kada ponestane raketa, šta preostaje?”, pita se Vatanka.
Ipak, kako je iranska opozicija razjedinjena i ne postoje naznake razdora unutar moćne Revolucionarne garde (IRGC), koja broji skoro 250.000 boraca, uključujući dobrovoljce iz redova milicije Basidž, male su šanse da će iranska vladajuća elita tako lako pasti, ocjenjuje Rojters.
Na ulicama Teherana nije bilo većih protesta, a mnogi Iranci izražavaju gnjev prema Izraelu zbog napada. Bez kopnene invazije ili unutrašnjeg ustanka iznutra, promjena režima u Iranu je daleka mogućnost, rekli su zvaničnici.
Tramp je utorak uputio prikrivenu prijetnju Hameneiju, poručivši da američka obavještajna služba zna gdje se nalazi i da “za sada” ne namjerava da ga ubije.
Izraelsko ubistvo vođe Hezbolaha Hasana Nasralaha u septembru dovelo je tu libansku grupu u stanje haosa, ali su regionalni zvaničnici i posmatrači upozorili da ubistvo ostarjelog Hameneija ne bi imalo isti efekat.
“Stvarna moć sada je u rukama njegovog sina Modžtabe i Revolucionarne garde, koja je duboko ukorijenjena i pored gubitka ključnih komandanta”, rekao je jedan regionalni izvor. “Oni ostaju kičma režima”.
Rojters piše da bi ubistvo Hameneija, vjerskog vođe miliona šiita, moglo izazvati ozbiljan kontraefekat.
Džonatan Panikof, visoki američki obavještajni zvaničnik za Bliski istok tokom Trampovog prvog mandata, rekao je da bi, ukoliko izraelska kampanja zaista podstakne promjenu režima u Iranu, to moglo dovesti, barem u početku, do još tvrdokornijeg režima.
“Ono što bi vjerovatno uslijedilo nakon teokratske vlasti u Iranu nije demokratija, već nešto poput Gardistana, države pod vlašću Revolucionarne garde”, rekao je Panikof, sada analitičar u Atlantskom savjetu. “Izrael bi se mogao naći u trajnom, neprekidnom i daleko intenzivnijem ratu koji se više ne vodi iz sjenke”.
Izraelu je potrebna Amerika
Deni Ros ističe da je sljedeći potez na Trampu, koji mora odlučiti da li će vojno intervenisati kako bi natjerao Iran na ustupke.
Izraelski zvaničnici priznaju da bi, kako bi uništili nuklearne kapacitete Irana, koji su sakriveni na bezbjednim lokacijama duboko pod zemljom, poput utvrđenog postrojenja Fordo nadomak Teherana, morali da dobiju od SAD njihovu najmoćniju bombu za probijanje bunkera.
S druge strane, kako piše Rojters, ako Tramp proglasi prekid vatre uz dogovor o iranskom nuklearnom programu, Netanjahu se neće protiviti, pod uslovom da može uvjerljivo da tvrdi kako je prijetnja Teherana Izraelu suštinski neutralisana.
Tramp je posljednjih dana zaoštrio retoriku prema Iranu, upućujući prikrivene vojne prijetnje, ali je ostavio otvorenu mogućnost za pregovore.
“Niko ne zna šta ću uraditi”, rekao je novinarima u srijedu, dodajući da su se iranski zvaničnici obratili u vezi s mogućim pregovorima. “Malo je kasno”.
Poruka Iranu je jasna, rekao je Ros: počnite ozbiljne pregovore uskoro ili se suočite sa vojnom situacijom daleko gorom od današnje.
U pokušaju da ponovo pokrenu pregovore, ministri spoljnih poslova Njemačke, Francuske i Britanije planiraju da danas u Ženevi održe nuklearne razgovore s iranskim ministrom spoljnih poslova Abasom Arakčijem.
Mark Dabovic, izvršni direktor instituta Fondacija za odbranu demokratija u Vašingtonu, vjeruje da Tramp u krajnjoj liniji želi diplomatsko rješenje, ali da će vjerovatno dozvoliti Izraelu više vremena da nastavi svoju vojnu kampanju kako bi SAD imale jaču poziciju za pregovaračkim stolom.
Dabovic, stručnjak za Iran koga je Trampova administracija konsultovala u vezi sa svojom politikom, rekao je da se čini da je glavni cilj Izraela da što više godina unazadi iranski nuklearni program. Ključni dio toga je eliminisanje ljudskog potencijala ubistvima nuklearnih i vojnih naučnika. Dabovic je dodao da je njegov tim identifikovao još 10 do 12 takvih stručnjaka za kojima Izrael vjerovatno traga.
U međuvremenu, izraelske opozicione stranke, kao i javnost, stale su uz Netanjahua, dajući mu prostor da sprovede ovu složenu operaciju, uprkos tome što iranske rakete pogađaju izraelsku teritoriju. Izrael djeluje na udaljenosti od 1.500 do 2.000 kilometara od svoje teritorije, uz složene i skupe logističke zahtjeve.
“Ovo je matematika”, rekao je jedan izraelski izvor. “Koliko raketa oni ispaljuju. Koliko mi uništimo. Koliko dugo možemo da izdržimo”.
Rojters piše da su izraelski napadi već usmrtili ključne članove takozvane “grupe za naoružavanje”, za koje Izrael tvrdi da su zaduženi za pretvaranje obogaćenog uranijuma u stvarnu nuklearnu bombu, i potkopali sposobnost Irana da proizvodi rakete dugog dometa.
To, tvrde izraelski lideri, stvara uslove za američko-iranski sporazum koji bi uvažio izraelske crvene linije.
Juli Edelštajn, predsjednik Odbora za spoljne poslove i odbranu izraelskog parlamenta i istaknuti član vladajuće partije Likud, rekao je za Rojters da bi, ukoliko se Vašington i ključne evropske sile angažuju diplomatski, uz primjenu pritiska i osmišljavanje jasne izlazne strategije, “mogli spriječiti nepotrebni razvoj događaja u ovom ratu”.
Opasan vakuum
Ako dođe do eskalacije sukoba, zvaničnici u regionu strahuju da pad Hameneijeve vlasti ne bi doveo do demokratije, već do fragmentacije, ili još gore: građanskog rata, koji bi, podstaknut marginalizovanim manjinama u Iranu, Arapima, Kurdima, Azerima, Bahajima, Beludžima i hrišćanima, mogao izbiti u opasnom vakuumu moći.
“A za to niko nije spreman”, upozorio je jedan izvor iz Zaliva.
Ministarstvo spoljnih poslova UAE uputilo je agenciju Rojters na svoje ranije izjave u kojima osuđuje izraelske udare na Iran. Medijske službe vlada Saudijske Arabije i Katara nisu odgovorile na zahtjeve za komentar.
Francuski predsjednik Emanuel Makron ponovio je to upozorenje na samitu lidera G7 ove sedmice, rekavši da bi prisilna promjena režima u Iranu donijela haos. On je kao upozoravajuće primjere naveo neuspjehe američke invazije na Irak 2003. godine i intervencije u Libiji uz podršku NATO-a 2011. godine.
Nasuprot tome, njemački kancelar Fridrih Merc je izjavio: “Imamo posla s terorističkim režimom i iznutra i spolja. Bilo bi dobro da tom režimu dođe kraj”.
Vatanka iz Instituta za Bliski istok upozorio je da se potresi izazvani padom vlasti u Teheranu ne bi zaustavili na granicama Irana.
“Destabilizovani Iran”, dodao je, “mogao bi da izazove nemire od Azerbejdžana do Pakistana. Njegov kolaps odjeknuo bi čitavim regionom, destabilizujući krhke države i ponovo raspaljujući zamrznute sukobe”.
Bonus video:
