Prije otprilike mjesec dana, sa bine investicionog foruma u Saudijskoj Arabiji, predsjednik SAD Donald Tramp uputio je Iranu upozorenje koje će se pokazati kao proročansko.
"Nikada nećemo dozvoliti da Amerika i njeni saveznici budu ugroženi terorizmom ili nuklearnim napadom", rekao je Tramp prisutnima, šaljući jasnu poruku rukovodstvu u Teheranu. "Sada je vrijeme da izaberu. Upravo sada. Nemamo mnogo vremena da čekamo. Stvari se odvijaju veoma brzo."
Taj ultimatum od 13. maja tada je prošao gotovo neprimijećeno.
Međutim, iza kulisa, predsjednik je već znao da bi napad na Iran mogao biti neizbježan, i da možda neće moći da učini mnogo da ga spriječi, prema navodima dvojice američkih zvaničnika.
Do sredine maja Pentagon je već počeo da priprema detaljne planove za vanredne situacije, kako bi pomogao Izraelu u slučaju da ostvari svoju dugogodišnju ambiciju da napadne iranski nuklearni program, rekli su zvaničnici. Takođe, prema riječima jednog zapadnog izvora upoznatog sa situacijom i jednog ukrajinskog izvora, SAD su već preusmjerile hiljade komada odbrambenog naoružanja iz ratom pogođene Ukrajine ka Bliskom istoku, pripremajući se za mogući sukob.
Ova rekonstrukcija događaja tokom nedjelja i dana koji su prethodili Trampovoj odluci da pruži podršku izraelskoj bombaškoj kampanji zasniva se na razgovorima sa više od deset zvaničnika administracije, stranih diplomata i Trampovih bliskih saradnika, od kojih je većina govorila pod uslovom da ostanu anonimni zbog osjetljivosti internih diskusija.
Sklapa se slika o dugom, tajnom procesu priprema i o predsjedniku koji se nedjeljama nalazio rastrzan između diplomatije i podrške vojnoj akciji, i kojeg je na kraju djelimično ubijedio saveznik čije poteze nije u potpunosti mogao da kontroliše.
Mada se Tramp odavno predstavlja kao mirotvorac, u više navrata je slao specijalnog izaslanika za Bliski istok, Stiva Vitkofa, u pokušaju da postigne diplomatski sporazum, nekoliko njegovih političkih saveznika u koje je imao povjerenja insistiralo je da pruži podršku izraelskom napadu na iranska nuklearna postrojenja.
Američka obavještajna služba ukazivala je na to da je jednostrani izraelski napad moguć, pa čak i vjerovatan, čak i ako je Tramp želio da sačeka, kazala su dvojica američkih zvaničnika.
Iako nije sasvim jasno da li su izraelski premijer Benjamin Netanjahu ili Trampovi ratoborniji saveznici uspjeli da iznude njegov pristanak na izraelske planove, u danima uoči napada, Tramp, prema riječima dva visoka američka zvaničnika i jednog visokog izraelskog izvora, makar nije bio protiv.
Takav stav, rekli su upućeni u odnose, doprinio je da se Izrael odluči na akciju.
Sedam dana od početka sukoba između Izraela i Irana, Tramp se suočava s dilemom, rekao je Aron David Miler, iskusni diplomata koji je savjetovao šest državnih sekretara SAD po pitanju politike prema Bliskom istoku.
On može ponovo pokušati da postigne diplomatsko rješenje s Iranom, može dopustiti Iranu i Izraelu da "se obračunaju međusobno", ili može ući u rat pokretanjem američkih vazdušnih udara na duboko ukopano postrojenje za obogaćivanje uranijuma u Fordou - korak koji bi imao nepoznate posljedice po cijeli region.
"Tramp je dopustio da se (izraelski napad) dogodi", rekao je Miler.
Bijela kuća je u četvrtak saopštila da će Tramp odluku o eventulnom uključivanju SAD u konflikt donijeti u naredne dvije nedjelje.
Oluja na pomolu
Jedan od prvih nagovještaja da bi Tramp mogao da odobri izraelsku bombašku kampanju pojavio se u aprilu.
Tokom zatvorenog sastanka 17. aprila, ministar odbrane Saudijske Arabije prenio je iranskom predsjedniku Masudu Pezeškijanu jasnu poruku: shvati Trampovu ponudu za pregovore ozbiljno, jer ona predstavlja način da se izbjegne rizik od rata s Izraelom.
Rojters nije mogao da utvrdi da li je poruka poslata na zahtjev Vašingtona, niti da li su je iranski lideri zaista ozbiljno shvatili. Sudeći po onome što je uslijedilo - trebalo je.
Izraelske odbrambene snage (IDF) i komandant američke Centralne komande, general Majkl Erik Kurila, raspravljali su o detaljnoj obavještajnoj analizi iranskog raketnog arsenala i nuklearnog programa, kao i o koracima koji bi mogli biti potrebni za zaštitu američkih trupa i samog Izraela u slučaju sukoba s Iranom, prema navodima jednog američkog i jednog izraelskog visokog zvaničnika.
U međuvremenu, SAD su slale oružje Izraelu koje bi bilo korisno u eventualnom vazdušnom ratu s Iranom. U jednom slučaju početkom maja, velika isporuka odbrambenih raketa koja je prvobitno bila namijenjena Ukrajini preusmjerena je u Izrael, tvrde zapadni i ukrajinski izvor.
Taj preusmjereni kontingent izazvao je nezadovoljstvo u Kijevu i dodatno pojačao strahovanja da bi dodatno oružje, potrebno za odbranu od Moskve, moglo biti iskorišćeno za odbranu američkih interesa na drugim mjestima, rekao je ukrajinski izvor.
Još u prvim mjesecima Trampovog mandata, Izrael je već predložio Vašingtonu niz opcija za napad na iranska postrojenja, navode izvori.
Iako je Tramp odbacivao te ideje, govoreći da trenutno daje prednost diplomatiji, nekoliko ljudi bliskih njemu navodi da nikada nije bio kategorički protiv upotrebe vojne sile protiv Irana. To je već i učinio ranije. Godine 2020, tokom prvog mandata uprkos spoljnoj politici koja je inače bila obilježena uzdržanošću, Tramp je naredio vazdušni napad dronom u kojem je ubijen general-major Kasem Solejmani, komandant jedinice Revolucionarne garde Irana zadužene za međunarodne operacije.
Američki tužioci kasnije su naveli da je iranska vlada pokušala da ubije Trampa iz osvete, što Teheran negira. Iza kulisa, Tramp je bio razapet između različitih struja po pitanju Irana još prije nego što je i stupio na funkciju.
S jedne strane, mnoge njegovi pristalice, uključujući konzervativnog medijskog komentatora Takera Karlsona, kao i neki zvaničnici administracije, posmatrali su Trampov MAGA pokret kao lijek protiv decenijskih stranih ratova koji su odnijeli hiljade američkih života, a nisu značajno unaprijedili američke interese.
Sa druge strane, više Trampovih bliskih saveznika, od konzervativnog komentatora Marka Levina do republikanskog senatora Lindzija Grejema, predstavljali su nuklearni Iran kao egzistencijalnu prijetnju koju treba ukloniti po svaku cijenu.
Sam Tramp je ponosno isticao ulogu mirotvorca. "Moje najveće politički nasljeđe", rekao je tokom svoje inauguracije, "biće ono mirotvorca i ujedinitelja."
Zeleno svjetlo
Na kraju, nijedan američki zvaničnik, Trampov povjerenik ili diplomata s kojim je Rojters razgovarao nije ukazao na neki prelomni trenutak ili "prosvjetljenje" koje bi presudilo u Trampovoj odluci.
Jedan visoki zvaničnik administracije rekao je da su, poslije mjeseci kolebanja, izostanak diplomatskog napretka, pritisak Izraela i apel saveznika tvrđe linije vjerovatno iscrpli Trampa toliko da popusti.
Trampovi saradnici i saveznici ukazivali su na to da se izraelski napad dogodio neposredno nakon isteka roka od 60 dana koji je Trampova administracija postavila kao krajnji za postizanje diplomatskog proboja s Iranom.
Visoki američki zvaničnik naveo je još jedan faktor: kako su obavještajni podaci dosljedno ukazivali da bi Izrael mogao da izvede napad sa ili bez američke podrške, postojala je opasnost da administracija bude uhvaćena nespremna ako ostane po strani. Još gore, mogao se steći utisak da se SAD protive dugogodišnjem savezniku.
Mada se činilo da je Tramp u nekom trenutku ignorisao Netanjahua dok je javno forsirao mirno rješenje krize, Izraelu je bilo jasno da će Vašington stati uz njega, rekao je drugi zvaničnik.
Kada je Tramp razgovarao s Netanjahuom u ponedjeljak, 9. juna, u jednom od brojnih telefonskih poziva, njegov stav bio je, prema riječima jednog američkog i jednog izraelskog zvaničnika, prećutna, ako ne i otvorena saglasnost.
"Vol Strit žurnal" je objavio da je Tramp rekao kako bi želio više vremena za diplomatiju, ali američki zvaničnik navodi da on nikada nije eksplicitno stavio veto na izraelske planove.
Do srijede, 11. juna, Vašingtonu je postalo jasno da je Izrael krenuo u realizaciju svojih planova.
Istog dana, agencija Rojters je objavila da se SAD pripremaju za djelimičnu evakuaciju svoje ambasade u Iraku zbog straha od iranske odmazde nakon predstojećeg napada.
Dan kasnije, 12. juna, Vašington je poslao zvaničnu diplomatsku notu nekoliko regionalnih saveznika, upozorivši ih da je napad neizbježan.
Te večeri, Izrael je pokrenuo noćni napad.
Tramp i nekoliko ključnih članova kabineta pratili su događaje uživo iz "JFK sobe", dijela komandne sale Bijele kuće. Ostali zvaničnici nalazili su se u susjednim prostorijama i takođe pratili razvoj situacije.
Na meniju, prema riječima jednog zvaničnika bile su kamene krabe iz lokalnog restorana.
Početni napad djelovao je kao uspješan, ubijeno je nekoliko bliskih savjetnika iranskog vrhovnog vođe Alija Hameneija, a ključna nuklearna postrojenja ozbiljno su oštećena. Tokom vikenda, Izraelci su razmatrali mogućnost da ubiju i samog Hameneija, ali ih je, prema riječima dvojice američkih zvaničnika, Tramp od toga odvratio.
Gotovo odmah nakon napada, unutar Trampove Republikanske partije izbio je politički građanski rat, a nekoliko istaknutih konzervativaca, uključujući i članove Kongresa, optužilo je njegovu administraciju da raspiruje plamen rata.
Sedam dana kasnije američka obavještajna zajednica vjeruje da su napadi unazadili iranske nuklearne ambicije za svega nekoliko mjeseci, prema izvoru upoznatom s izvještajima američke obavještajne službe.
Većina analitičara smatra da bi značajan udarac iranskom nuklearnom programu zahtijevao upotrebu bombi za uništavanje bunkera na postrojenju za obogaćivanje goriva u Fordou - "dragulju u kruni" iranskog nuklearnog programa. Samo SAD posjeduju tu sposobnost.
Tramp je izjavio da razmatra takav napad, što bi predstavljalo ozbiljnu eskalaciju.
Priredila: N.B.
Bonus video:
