"Iran neće kapitulirati i nastaviće da se brani."
Tim se riječima vrhovni vođa Islamske Republike Iran, Ali Hamnej, 18. juna se obratio javnosti u televizijskom govoru. Nije poznato gdje se on tačno nalazi.
Izrael od 13. juna bombarduje vojne i nuklearne objekte u Iranu, tvrdeći kako želi da spriječi Teheran da razvije nuklearno oružje. Iran uzvraća vazdušnim napadima na izraelsku teritoriju. Među iranskim stanovništvom sada kruže glasine da bi i Hamnej – poput visokih oficira Revolucionarne garde – mogao postati meta izraelskih napada.
Pitanje koje se sad nameće glasi: kako režim koji ne može da zaštitini sopstvene čelne ljude, može da tvrdi da je garant teritorijalne cjelovitosti zemlje? Za iranskog stručnjaka Madžida Golpura koji živi u egzilu, odgovor je jasan: "Suprotno svim tvrdnjama o raketnoj obrani i zaštiti rukovodstva, sad svako vidi potpunu neefikasnost režima".
Mogu li bombe srušiti režim?
Hoće li stalni napadi označiti početak raspada režima? Prema mišljenju sociologa Golpura, to najviše zavisi od toga postoji li vjerodostojna politička alternativa. "Sada je trenutak u kojem bi nacionalne političke snage morale da usaglase zajedničku platformu - i protiv vladajućeg režima i protiv spoljnih prijetnji. Ali do sad nedostaju konkretni planovi, operativne koalicije i funkcionalne strukture unutar opozicije."
Iranska opozicija u inostranstvu je rascjepkana: dio dijaspore vidi Rezu Pahlavija, najstarijeg sinu šaha Mohameda Reze Pahlavija koji je svrgnut 1979. kao moguću prelaznu figuru i simbol nacionalnog jedinstva. Od Islamske revolucije živi u egzilu – uglavnom u Sjedinjenim Državama – i nastupa kao protivnik Islamske Republike. Ali u samom Iranu nema političku organizaciju, a režim njegovog oca nipošto nije svim Irancima ostao u dobrom sjećanju.
Opozicione glasove u Iranu vlasti već decenijama sistematski guše. Svako ko pokaže sposobnost da okupi ljude, biva diskreditovan, nadziran, hapšen i često osuđivan na duge zatvorske kazne.
(Opravdani) ponos Iranaca
Uprkos tome, politikološkinja Šukrija Bradost, saradnica Instituta za Bliski istok bez stalnog boravka, vidi priliku: ako režim ozbiljno oslabi, mogla bi nastati politička praznina. To bi bila prilika za opozicione grupe da organiziraju proteste i štrajkove i da pokrenu promjene. U okolnostima ratnog sukoba to je izuzetno rijetko, ali ona misli kako bi to ipak bilo moguće.
Presudan faktor u ovom scenariju jesu jaka patriotska osjećanja i ponos Iranaca na njihovu otadžbinu sa drevnom kulturom. Ali u ratu i u napadima Izraela to prije pomaže sadašnjem režimu. Patriotizam je pomogao režimu da se stabilizuje i nakon revolucije 1979. Kad je Irak pod Sadamom Huseinom u jesen 1980. napao Iran, stanovništvo je stalo uz svoju zemlju. Uslijedio je osmogodišnji rat u kojem je poginulo oko milion Iranaca, ali Irak nikad nije uspio u svojim vojnim ciljevima.
Danas Islamska Republika ponovno koristi nacionalističku retoriku kako bi učvrstila svoju vlast. Ali politikološkinja u egzilu Šahran Tabari upozorava: "Islamska Republika shvatila je da se ljudi više ne poistovećuju s 'nacijom islama', nego sebe vide kao Irance." Ona je uvjerena kako "ni jedna razumna osoba" ne može da vjeruje ovoj retorici islamskog režima.
Ne žele da im stranci "sole pamet"
Šta mnogi ljudi u Iranu trenutno osećaju, osim straha i besa zbog sukoba koji eskalira i na kojeg nemaju nikakvog uticaja? To je teško da se ustanovi. Iako u zemlji ima mnogo kritičnih glasova prema režimu, mnogi od njih odbacuju "savete" iz egzila.
Dobitnica Nobelove nagrade za mir Nargiz Mohamadi poziva Izrael da hitno prekine napade. Sjedinjene Američke Države trebale bi da se založe za deeskalaciju. U videoporuci američkoj televiziji CNN uputila je apel: "Željela bih da zamolim predsjednika Trampa da se ne priključi ovom ratu, nego da ga zaustavi. Potreban je prekid vatre na cijelom Bliskom istoku."
I Zapad nije jedinstven u politici prema Iranu. Uprkos oštroj retorici prema Teheranu, nedostaje usklađena strategija za moguću smjenu režima. Dok pojedini američki savetnici poput Džona Boltona zagovaraju vojni pritisak, predsjednik Donald Tramp zasad pokazuje suzdržanost – još uvijek. Ipak, veoma je teško da se procjeni, da li bi američka vojna sila slomila ovaj režim u Teheranu – ili bi mu zapravo pomogla u mobilizaciji na osnovu patriotskih osjećanja Iranaca.
Bonus video:
