Demokratska stranka je na prekretnici.
Može nastaviti da sprovodi politike koje održavaju pokvaren i namješten ekonomski i politički sistem, ignorišući patnju 60 odsto Amerikanaca koji žive od plate do plate. Može okrenuti leđa snovima mlađe generacije koja će, ako ne promijenimo sistem, vjerovatno živjeti gore nego njihovi roditelji.
Može se i dalje oslanjati na milijarderske donatore i otuđene političke konsultante, i trošiti ogromne sume novca na glupe tridesetosekundne reklame na koje sve manje ljudi reaguje.
Može ignorisati tragičnu stvarnost da desetine miliona Amerikanaca odustaju od demokratije jer ne vide da njihova vlada razumije njihove muke, stvarnost njihovih života - niti da bilo šta preduzima.
A može i da nauči lekciju koju nam je kampanja Zohrana Mamdanija ponudila u utorak.
A ta lekcija glasi:
Imati hrabrosti da se suočimo sa stvarnim ekonomskim i moralnim problemima većine ljudi, suprotstavimo pohlepi i moći oligarhije i borimo za program koji može poboljšati život radničkih porodica.
Neki će reći da je Mamdanijeva pobjeda stvar stila i njegove harizme. Da, jeste harizmatičan.
Ali takva pobjeda ne dolazi bez izuzetnog pokreta odozdo koji se okupio oko njega. A tog pokreta, i hiljada ljudi koji s entuzijazmom kucaju na vrata, nema bez ekonomskog programa koji se obraća stvarnim potrebama radničke klase. Ljudi u Njujorku, kao i širom Amerike, razumiju da u najbogatijoj zemlji na svijetu ne bi smjeli svakog dana da se bore samo da bi nahranili porodicu, platili kiriju ili troškove liječenja. To su ljudi za koje demokratski konsultanti ni ne znaju da postoje.
Mamdanija kritikuju zbog njegovih “radikalnih” i “nerealističnih” ekonomskih stavova:
Zato što zahtijeva da u uslovima neviđene nejednakosti bogatstva i prihoda, bogati i velike korporacije konačno počnu da plaćaju svoj pravi dio poreza.
Zato što traži da se, kad sve više Njujorčana ne može da nađe pristupačno stanovanje, zamrznu poskupljenja kirije.
Zato što zahtijeva da javni prevoz bude besplatan kada vožnja na posao jede veliki dio plate radnika.
Zato što smatra da, kad ljudi sa niskim primanjima nemaju pristup kvalitetnoj hrani za sebe i djecu, treba otvoriti javne samoposluge u komšilucima.
Ove ideje nisu radikalne. Možda se ne sviđaju milijarderima, bogatim donatorima kampanja i špekulantima nekretninama, ali ih žele obični ljudi. I možda je, samo možda, vrijeme da ih čujemo.
Hoće li sadašnje rukovodstvo Demokratske stranke naučiti lekciju Mamdanijeve kampanje? Vjerovatno neće. Previše njih bi radije bilo kapetan na Titaniku koji tone, nego promijenilo kurs
Mamdanijeva pobjeda nije bila stvar “zvjezdane moći”. Bila je stvar moći naroda - oživljavanja demokratije i otvaranja vrata da obični ljudi dobiju pravo glasa o stvarima koje im oblikuju život.
Posebno važno - nije bježao od moralnog pitanja koje muči milione ljudi u Njujorku i širom SAD: potrebe da se prekine američka vojna podrška ekstremno desničarskoj vladi Benjamina Netanjahua u Izraelu, koja uništava narod Gaze i izgladnjuje njihovu djecu. Mamdani razumije da je antisemitizam odvratna i opasna ideologija, ali i da kritika nehumanih politika Netanjahuove vlade nije antisemitizam.
Lekcija iz Mamdanijeve kampanje jeste da nije dovoljno samo kritikovati Donalda Trampa i njegove destruktivne politike. Moramo ponuditi pozitivnu viziju i analizu zašto je stanje kakvo jeste. Nije dovoljno održavati status kvo koji ne funkcioniše za većinu Amerikanaca. U vremenu kad nade ima sve manje, ljudi moraju imati osjećaj da, ako radimo zajedno, ako imamo hrabrosti da se suprotstavimo moćnim interesima, možemo stvoriti bolji svijet. Svijet ekonomske, socijalne, rasne i ekološke pravde.
Hoće li sadašnje rukovodstvo Demokratske stranke naučiti lekciju Mamdanijeve kampanje? Vjerovatno neće. Previše njih bi radije bilo kapetan na Titaniku koji tome, nego promijenilo kurs.
Ali opet, nije ni važno šta oni misle. Establišment je upotrijebio sve što je imao protiv Mamdanija - milione dolara iz Super PAC-ova, podrške “važnih ličnosti”, neprijateljski nastrojene medije - i ipak su izgubili.
O budućnosti Demokratske stranke neće odlučivati njeno sadašnje rukovodstvo. Odlučivaće radnička klasa ove zemlje. Sve više ljudi shvata da je naš politički sistem korumpiran i da milijarderi ne bi smjeli da kupuju izbore. Shvataju da ne bismo smjeli da imamo toliku nejednakost; da ne bismo smjeli da budemo jedina bogata zemlja bez univerzalnog zdravstvenog osiguranja; da ne mladima ne bismo smjeli da uskraćujemo pravo na visoko obrazovanje zbog njihovih primanja;.da ne bismo smjeli imati ozbiljnu krizu kada je riječ o dostupnom stanovanju; da minimalna plata ne bi smjela da bude plata za gladovanje; da korporacijama ne bi smjelo biti dozvoljeno da nelegalno sprečavaju sindikalno organizovanje - i mnogo, mnogo više.
Amerikanci počinju da ustaju i bore se. Vidjeli smo to na mnogim događajima “Borba protiv oligarhije” širom zemlje koji su privukli ogromne mase. Vidjeli smo to u milionima ljudi koji su došli na mitinge “Bez kraljeva” širom gotovo svih država ovog mjeseca. I juče, vidjeli smo to na stranačkim izborima Demokratske stranke u Njujorku.
Idemo naprijed. I niko nas neće zaustaviti.
Članak je objavljen u “Gardijanu”
Priredila: A.Š.
Bonus video:
