Tomas Zidhof (69), njemačko-američki biohemičar koji se bavi istraživanjem mozga, dobio je Nobelovu nagradu za medicinu 2013. godine za rad o sinapsama - spojevima preko kojih nervne ćelije komuniciraju. On se početkom jula sastao sa još 32 laureata Nobelove nagrade na 74. Lindau susretu nobelovaca, održanom na obali Bodenskog jezera. Napadi američkog predsjednika Donalda Trampa na naučno istraživanje bili su jedna od gorućih tema tog skupa.
Tokom proteklih mjeseci, Trampova administracija je drastično smanjila javno finansiranje američkih univerziteta, suspendovala izdavanje viza za strane studente i otpustila stručnjake za vakcinaciju iz državnih agencija. Tramp je krajem maja izdao izvršnu naredbu kojom poziva na uspostavljanje “zlatnog standarda” u nauci, koji bi nadgledala država. Tramp je djelimično opravdao ove napade na akademsku nezavisnost ukazujući na greške koje su se desile u laboratorijama uglednih istraživača.
U Zidhofovoj laboratoriji na Univerzitetu Stenford u Kaliforniji, dogodila se jedna takva greška u istraživanjima funkcionisanja mozga. U predavanju koje je održao na susretu Lindau pod nazivom “Šta može poći po zlu?”, on je govorio je o tim optužbama. Prije predavanja, objavio je podatke iz svoje laboratorije.
“Špigl”: U izvršnoj naredbi pod nazivom “Obnavljanje nauke zlatnog standarda”, Tramp je opravdao svoje miješanje u naučno istraživanje djelimično se pozivajući na činjenicu da su pojedini naučni radovi morali biti povučeni iz laboratorija koje vode istaknuti naučnici. Da li se vaša laboratorija našla među onima na koje je mislio?
Zidhof: Ne znam. Ali istina je: povukli smo dva rada, ne zato što su naši rezultati bili netačni, već zato što je postojala neusklađenost između sirovih podataka i grafičkih prikaza koju nismo mogli odmah da razjasnimo. Ključni nalazi tih studija su bili tačni.
“Špigl”: Uočene su i druge greške, poput toga da su određene ilustracije bile pogrešno kopirane. Pritisak na Vas bio je ogroman. Šta ste naučili iz te epizode?
Zidhof: Bilo je veoma poučno analizirati kako su greške uspjele da se provuku u našu nauku. Gotovo sve greške koje smo napravili, a svakako smo ih pravili, potiču od jedne tehničke inovacije: prije 15 ili 20 godina počeli smo da digitalno obrađujemo slike. Zbog toga su se dešavale greške prilikom kopiranja i lijepljenja koje golim okom nisu bile vidljive. Sada, zahvaljujući vještačkoj inteligenciji, te greške postaju uočljive. To znači da su greške nastale prije 15 do 20 godina tek sada postale vidljive.
“Špigl”: Da li to znači da naučnim rezultatima ne možemo vjerovati jer je nemoguće znati da li možda sadrže još neotkrivene greške? Trampova naredba tvrdi da se nauka suočava s krizom ponovljivosti, što znači da se rezultati mnogih studija ne mogu potvrditi od strane drugih istraživača...
Zidhof: Mislim da to nije tačno. Ne postoji takva kriza. Činjenica da greške koje smo napravili nisu bile vidljive golim okom, takođe znači da nisu uticale na naše naučne rezultate. Oni su bili tačni, čak i ako je u prezentaciji bilo nevidljivih grešaka.
“Špigl”: Izvršna naredba takođe navodi da javno povjerenje u nauku opada. Ima li u tome istine?
Zidhof: Bojim se da ima dosta istine. Neprijateljstvo prema nauci nije novo u SAD. Čak i prije pandemije koronavirusa, propaganda koju su pokretali ekonomski interesi ozbiljno je potkopavala povjerenje u nauku, a primjer za to je pitanje klimatskih promjena. Ali pandemija je ubrzala taj trend. Nažalost, moramo takođe priznati da oni koji su sprovodili naučne nalaze u politici nijesu uvijek bili sasvim iskreni u vezi s tim. U tom smislu, Trampova pobjeda se može tumačiti i kao reakcija na greške koje su činili naučno orijentisani djelovi društva.
“Špigl”: Na koje greške mislite?
Zidhof: Neki naučnici su u panici reagovali na pandemiju koronavirusa. Strah da bi milioni mogli umrijeti doveo je do mjera koje nisu uvijek bile naučno utemeljene. Zbog toga su ljudi iz socijalno ranjivijih slojeva, koji su najviše ispaštali, postali sve skeptičniji. To je nešto što smo mi naučnici - uključujući i mene - potcijenili. Trebalo je da budemo oprezniji u pogledu mjera koje smo zagovarali.
“Špigl”: Vašington sada uvodi radikalna smanjenja finansiranja istraživanja, diskredituje programe vakcinacije i napada Harvard, najugledniji univerzitet u zemlji. Kako će istoričari nauke gledati na 2025. godinu? Kao na duboku prekretnicu ili privremeno skretanje s puta?
Zidhof: Već se sada može reći da je riječ o nečemu što je više od pukog skretanja. Proces je u toku i nemoguće je reći kako će se završiti. Ulog je mnogo veći. Cilj Trampove administracije jeste da uništi, promijeni i na kraju zamijeni elitu u Sjedinjenim Državama.
“Špigl”: Šta će odlučiti da li će nauka pretrpjeti trajnu štetu?
Zidhof: Na kraju, to će zavisiti od toga da li će tradicionalna vladavina prava u Sjedinjenim Državama opstati ili biti uništena. U zemlji kojom vlada pravo, postoji dobra šansa da će se nauka prilagoditi i pronaći nove puteve. Ali ako vladavina prava bude trajno i ozbiljno oštećena, mislim da će i nauka na duži rok biti ozbiljno oslabljena.
“Špigl”: Od svih akademskih institucija u Americi, Tramp je prvenstveno usmjerio pažnju na Harvard. Zašto?
Zidhof: Zato što to nije samo akademska institucija. To je najistaknutiji simbol američke elite. To je mjesto gdje se elita obrazuje.
“Špigl”: Vi predajete i istražujete na Stenfordu, univerzitetu koji je za zapadnu obalu ono što je Harvard za istočnu. Da li Vam je u nekom trenutku bilo drago što se oluja sručila na Harvard?
Zidhof: Apsolutno ne. Ono što se dešava na Harvardu nas je ovdje na Stenfordu duboko uznemirilo, blago rečeno. Sama činjenica da predsjednik SAD može pokušati da diktira univerzitetu šta treba da predaje - po mom sudu teško se može pomiriti s principima vladavine prava. Osim toga, taj napad će se sigurno proširiti i na Zapadnu obalu. Nemam sumnje da ćemo i mi biti meta.
“Špigl”: Koliko je snažno iskušenje da se ostane po strani dok su drugi na udaru, u nadi da ćete biti pošteđeni?
Zidhof: To je pitanje o kojem smo mnogo razgovarali. Trudim se, koliko mogu, da govorim protiv ovih napada na nauku. Ali duboko me zabrinjava što mnoge vodeće figure u nauci i na univerzitetima drže glavu pognutu.
“Špigl”: U početku se činilo da je cijela naučna zajednica bila paralizovana.
Zidhof: Da, to je tačno. Neizvjesnost je dodatno pojačana činjenicom da se mi, kao naučnici, nalazimo u dilemi. Mogu da istupim politički kao privatna osoba. Kao naučnik, međutim, trebalo bi da se oglašavam samo o naučnim pitanjima. Napad na Harvard, međutim, prvenstveno je politička akcija. Zato zaista ne znam kako da se prema tome postavim. Ne osjećam se pozvanim da iz uloge dobitnika Nobelove nagrade dajem političke preporuke.
“Špigl”: “Klimatske promjene”, “rod”, “raznolikost”: Tramp je sastavio listu izraza koji, na primjer, ne bi smjeli da se pojavljuju u zahtjevima za finansiranje…
Zidhof: Katastrofa. Zabrana riječi je ograničavanje slobode izražavanja. A to smatram najvažnijim elementom naše demokratije. Ali ne treba da zaboravimo da je i Bajdenova administracija to radila. I na Stenfordu je postojao spisak riječi koje više ne bi trebalo da koristimo. Profesori su protestovali protiv toga i lista je, hvala bogu, povučena.
“Špigl”: Tramp je ukinuo DEI programe koji su imali za cilj promovisanje raznolikosti, jednakosti i inkluzije. Koju ulogu ti programi igraju kada je riječ o napadima na akademsku zajednicu?
Zidhof: Ogromnu. Demokrate su promovisale DEI na univerzitetima. Očigledno im nije bilo jasno koliko su snažne rezerve prema takvim programima u široj javnosti.
“Špigl”: Da li Vi imate takve rezerve?
Zidhof: U velikoj mjeri, da. U principu podržavam cilj tih programa. Obrazovne i profesionalne šanse moraju biti pravednije raspoređene u društvu. Moramo doći do toga da siromašni ljudi imaju pristup najboljim univerzitetima ako imaju potreban talenat. Ali način na koji se to sprovodilo bio je pogrešan.
“Špigl”: Na koji način?
Zidhof: Ja sam Njemac i u Njemačkoj su Jevreji i druge manjine bili progonjeni i ubijani iz rasističkih razloga. Zato mi je krajnje problematično da se ljudi dijele prema navodnim rasama. Bilo je pogrešno primati ljude na elitne univerzitete po osnovu rase. Mnogi su to doživjeli kao diskriminaciju jer su crnci ili Latinoamerikanci dobijali prednost nad njima. Mislim da je to bio najvažniji razlog zašto su ljudi glasali za Trampa: stanovništvo je bilo duboko uznemireno, pa čak i zgroženo ekstremnim naglaskom na “društvenu pravdu”. Rasna komponenta društvene nejednakosti često je dobijala veću težinu od ekonomske komponente. To je bilo pogrešno, iako je nejednakost u društvu ogroman problem.
“Špigl”: Da li ste na Stenfordu imali takve programe?
Zidhof: Da, i to protivno jasno izraženom protivljenju stanovništva. Čak i u Kaliforniji, koja je vrlo liberalna savezna država, velika većina stanovništva je izrazila protivljenje upotrebi rase kao kriterijuma za upis na fakultete. Ipak, univerziteti su pokušavali da to sprovedu.
“Špigl”: Da li su DEI programi bili sporni i unutar Stenforda?
Zidhof: Apsolutno. Ne bi me iznenadilo da su mnoge moje kolege glasale za Trampa upravo zbog toga. Znam neke koji sigurno jesu.
“Špigl”: Istraživači optužuju Trampovu administraciju da ograničava akademsku slobodu. S druge strane, vlada ima određeno pravo da identifikuje istraživačke prioritete. Koliko je široko to pravo?
Zidhof: Da li treba da imamo potpunu slobodu da istražujemo šta god poželimo? Naravno da ne. Svaka država i kultura raspolaže ograničenim sredstvima, i politika bi trebalo da ima pravo da određuje prioritete u vezi s tim kako će se ta sredstva koristiti.
“Špigl”: Znači li to da, ako vlada odluči da obustavi sva istraživanja o klimatskim promjenama zato što to pitanje ne smatra prioritetnim, ona na to ima pravo?
Zidhof: Smatram da je ta odluka Trampove administracije pogrešna, fatalna greška. I naravno, možemo se tome suprotstaviti iz naučne perspektive. Ali u krajnjoj liniji, to je politička odluka. Ja ne mogu da osporim pravo političarima da donose odluke. Oni za to imaju demokratski legitimitet.
“Špigl”: Zar nauka nema obavezu da istražuje pitanja kao što su klimatske promjene, koja su od velikog značaja za čovječanstvo?
Zidhof: To je etičko pitanje, a ne naučno. Mnogi istraživači osjećaju etičku obavezu da se bave stvarima koje su važne za čovječanstvo. Ja, na primjer, želim da više saznam o neurodegenerativnim bolestima poput Alchajmerove, jer mislim da predstavljaju stvarnu prijetnju čovječanstvu. Klimatski istraživači svakako imaju odlične razloge da isto misle o klimatskim promjenama. Da sam klimatski naučnik, zalagao bih se kod političara da ulože novac u zaštitu klime. Ali ne mogu da im kažem: morate to da uradite. Za to je potreban demokratski legitimitet.
ŠPIGL: Da li mjere koje sprovodi Trampova administracija ugrožavaju vodeću ulogu SAD u nauci?
Zidhof: Da, američka nauka nazaduje zbog pritisaka koji dolaze iz sopstvene vlade. A naša nauka je već izgubila korak, prije svega u odnosu na Kinu. Kinezi su izuzetno inovativni, naročito u tehničkim sektorima poput vještačke inteligencije, tehnologije baterija i kvantnog računarstva. Moramo mnogo više da ulažemo u nauku, samo da bismo ostali u trci.
“Špigl”: Hoće li Amerika imati problem s razvojem novih talenata?
Zidhof: Već sada imamo taj problem. Već duže vrijeme imigranti u Ameriku čine značajan dio tog novog talenta. Nema sumnje - ako se imigracija smanji, problem razvoja novih talenata postaće još veći.
“Špigl”: Da li trenutno postoji egzodus istraživača iz SAD?
Zidhof: Još ne, osim Kineza koji se vraćaju u Kinu jer se osjećaju diskriminisano i zapostavljeno u SAD. Inače, u Americi ima toliko istraživača da u Evropi ne postoji dovoljno pozicija da bi ih sve primila.
“Špigl”: Da li ste Vi dobijali ponude iz Njemačke?
Zidhof: Ja? Previše sam star za Njemačku. Imam 69 godina i na Stenfordu imam obezbijeđeno finansiranje još najmanje 12 godina. Tako nešto u Njemačkoj ne bi bilo moguće. Pitanje kako se odnositi prema starenju - Amerikanci su, barem u tom pogledu, pronašli bolje rješenje.
Bonus video:
