Francuska je juče osudila trgovinski sporazum između Evropske unije i Sjedinjenih Država kao “pokoravanje”, dok su ostale članice EU uglavnom uzdržano podržale dogovor za koji priznaju da je neujednačen, ali koji sprečava ekonomski razoran trgovinski rat s Vašingtonom.
“Tužan je dan kada se savez slobodnih naroda, okupljen da potvrdi zajedničke vrijednosti i brani zajedničke interese, pomiri s pokoravanjem”, napisao je francuski premijer Fransoa Bajru na mreži X.
Put ka kapitulaciji EU pred trgovinskim napadom Donalda Trampa zacrtan je 10. aprila, piše Fajnenšl tajms i ističe da je sadašnje olakšanje zbog izbjegavanja trgovinskog rata prožeto žaljenjem što od početka nije zauzet odlučniji stav.
Sveobuhvatne carine, koje je američki predsjednik uveo većini svijeta početkom aprila, izazvale su haos na finansijskim tržištima, dok su investitori prodavali američku imovinu u strahu od recesije, podsjeća britanski list. Kako se rasprodaja pojačavala, Tramp je popustio i 9. aprila smanjio carine na 10 odsto. Međutim, popustio je i Brisel i 10. aprila suspendovao svoje protivmjere i prihvatio američku ponudu za razgovore.
Umjesto da se pridruži Kanadi i Kini u trenutnom odgovoru i nanese bol američkim potrošačima i kompanijama, EU je, sputana različitim stavovima među državama članicama, odlučila da podnese određenu štetu u nadi da će obezbijediti bolji sporazum.
Prema okvirnom sporazumu koji su u nedjelju postigli predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen i Tramp u njegovom golf odmaralištu Turnberi, EU je pristala na osnovnu američku carinu od 15 odsto, uključujući, što je ključno, i automobile, ali ne i čelik, koji će podleći kvotnom režimu.
To je, kako ističe Rojters, polovina carinske stope kojom je Vašington prethodno prijetio, ali je i dalje znatno više nego što su Evropljani očekivali.
Ključno pitanje koje se sada postavlja jeste da li je EU, najveći trgovinski blok na svijetu i navodno ekonomski teškaš, mogla da izvuče bolje uslove da nije oklijevala na samom početku.
“On je nasilnik u školskom dvorištu, a mi se nismo pridružili ostalima i suprotstavili mu se”, rekao je za FT jedan diplomata. “Ko se ne drži zajedno - strada pojedinačno.”
Georg Riekeles, bivši zvaničnik Evropske komisije koji je učestvovao u pregovorima o izlasku Velike Britanije iz EU, rekao je da je posljednja prijetnja bloka da uvede 93 milijarde eura vrijedne protivmjere na američku robu došla prekasno.
“Sada, kada sve gledamo unazad, bilo bi bolje da je EU još u aprilu žestoko odgovorila SAD-u, u dvostrukom udarcu zajedno s kineskim protivmjerama na povećanje američkih carina, koje su tada uzdrmale tržišta i samog Trampa”, rekao je Riekeles.
EU je pokušala da se pripremi za Trampov povratak na vlast, a specijalni tim je sastavio plan koji se sastojao iz tri tačke i koji je bio zasnovan na pristupu iz Trampovog prvog mandata. Plan je uključivao ponudu smanjenja trgovinskog deficita od skoro 200 milijardi eura povećanjem uvoza tečnog prirodnog gasa, oružja i poljoprivrednih proizvoda. Druga tačka bila je uzajamno smanjenje carina na robu, a ako to ne bi uspjelo, bili su spremni za protivmjere i oslanjanje na reakciju tržišta na mogući trgovinski rat, ili na porast inflacije u SAD, kako bi se Tramp prisilio da odustane.
On je nasilnik u školskom dvorištu, a mi se nismo pridružili ostalima i suprotstavili mu se. Ko se ne drži zajedno - strada pojedinačno, rekao je za FT jedan diplomata
Međutim, Tramp je reagovao brže nego što se očekivalo i već u martu uveo carine od 25 odsto na čelik, aluminijum i automobile. Na sastanku u Luksemburgu tog mjeseca, mnogi ministri trgovine bili su spremni na borbu. Njemačka, Francuska i još nekoliko zemalja zalagale su se da Komisija razmotri upotrebu “trgovinske bazuke” - instrumenta protiv prinude. Taj mehanizam, osmišljen nakon Trampovog prvog mandata kako bi se suprotstavili korišćenju trgovinske politike za politički pritisak, omogućio bi Briselu da zabrani američkim kompanijama učešće na javnim tenderima, opozove zaštitu intelektualne svojine i ograniči uvoz i izvoz.
Takav potez očigledno nije imao podršku svih članica.
Kada je Velika Britanija u maju postigla trgovinski sporazum s Vašingtonom, prihvativši Trampovu osnovnu carinu od 10 odsto, to je dodatno ohrabrilo one članice EU koje su bile za postizanje nagodbe - naročito Berlin.
U međuvremenu je ozbiljna eskalacija “mjera za mjeru” između SAD i Kine završena djelimičnim popuštanjem tenzija, što je ublažilo strahovanja investitora od globalnog trgovinskog haosa. Berze su dostigle rekordne vrijednosti, uprkos velikom povećanju carina i kontinuiranoj neizvjesnosti koju je izazvao Tramp.
Premijerka Italije Đorđa Meloni i njemački kancelar Fridrih Merc mjesecima su se držali ranije ponude EU da ukine sve industrijske carine ako to isto učine i SAD, iako je Vašington odavno jasno stavio do znanja da želi jednostrane ustupke.
Dogovor o trajnoj “recipročnoj” carini od 10 odsto, koji je u julu dogovoren sa američkim trgovinskim predstavnikom Džejmisonom Grirom i sekretarom za trgovinu Hauardom Lutnikom, Tramp je kategorički odbacio i umjesto toga zaprijetio da će od avgusta povećati carine na robu iz EU na 30 odsto, umjesto ranije najavljenih 20 odsto.
Višemjesečna neizvjesnost u vezi sa smjerom pregovora takođe je razotkrila podjele unutar same EK. Pojedini učesnici trgovinskih pregovora zalagali su se za čvršći stav prema Trampu i za upotrebu instrumenta EU protiv prinude, što je bilo u suprotnosti s pomirljivijim pristupom Ursule fon der Lajen, kazalo je za FT nekoliko diplomata i zvaničnika.
Francuska vlada je, uprkos pokušajima da zaštiti francuske kompanije od mogućih posljedica, takođe više puta pozivala Komisiju da zauzme odlučniji i snažniji pristup u suočavanju s Trampovim carinama.
Predsjednica EK i njeni bliski saradnici tvrdili su da bi dodatne mjere koje bi mogao da uvede Tramp mogle izazvati lančanu reakciju i trgovinski rat van kontrole, što bi bilo prevelik rizik. Takođe je postojala zabrinutost da bi konfrontacijski stav prema Vašingtonu mogao da se prelije i na druge oblasti.
Zavisnost Evrope od američkih bezbjednosnih garancija bio je dodatni argument protiv trgovinskog sukoba - posebno za istočne i sjeverne članice bloka. Diplomate su rekle da su pregovore pratili strahovi da bi Tramp mogao da obustavi isporuke oružja Ukrajini, povuče trupe iz Evrope ili čak napusti NATO.
Još jedan prioritet predsjednice Komisije bio je očuvanje prava EU da samostalno reguliše. Tehnološka industrija SAD snažno je lobirala da Tramp izvrši pritisak na EU da oslabi zakone koji regulišu govor na internetu i upravljanje podacima. Takođe su se protivili nacionalnim digitalnim porezima. Do sada, fon der Lajen je odbijala da pravi kompromise po tim pitanjima.
“Neki u direkciji za trgovinu unutar Komisije ovu situaciju su vidjeli kao klasičan trgovinski spor i zalagali se za protivmjere, ali Fon der Lajen je morala da sagleda širu sliku, što ju je navelo na oprez i izbjegavanje rizika”, rekao je za FT Mudžtaba Rahman, direktor za Evropu u konsultantskoj firmi Eurasia Group.
Zvaničnici će, prema pisanju FT, pokušati da sporazum predstave kao “status kvo”, budući da 15 odsto teorijski uključuje postojeću prosječnu američku carinu od 4,8 odsto. Međutim, u stvarnosti, kada se uzme u obzir ponderisana trgovinska vrijednost, prethodna američka carina na uvoz iz EU iznosila je samo 1,6 odsto.
“Ne može se sakriti činjenica da je EU pregažena Trampovim tenkom”, rekao je jedan ambasador. “Tramp je tačno procijenio gdje nam je prag bola.”
Mađarski premijer Viktor Orban juče je kazao da je okvirni trgovinski sporazum između SAD i EU gori je od onog koji je postiglo Ujedinjeno Kraljevstvo. “Ovo nije nikakav sporazum… Donald Tramp je pojeo Ursulu fon der Lajen za doručak - to se desilo... jer je američki predsjednik teška kategorija kada su pregovori u pitanju, dok je gospođa predsjednica pero-laka kategorija”, rekao je Orban u jednom podkastu.
Mada je raspoloženje među ostalim evropskim vladama juče bilo izrazito sumorno, većina se složila da bi neuspjeh u postizanju sporazuma bio katastrofalan.
“Ovaj sporazum je uspio da spriječi trgovinski sukob koji bi teško pogodio njemačku ekonomiju orijentisanu na izvoz”, rekao je njemački kancelar Fridrih Merc.
Nekoliko zemalja EU priznalo je da sporazum donosi određenu izvjesnost u odnosima s najvećim trgovinskim partnerom Evrope, nakon višemjesečnih previranja - Švedska ga je, na primjer, nazvala “najmanje lošom alternativom”, dok ga je Španija podržala, mada “bez oduševljenja”.
Tramp još uvijek može promijeniti uslove sporazuma
Karsten Nikel, zamjenik direktora za istraživanja u kompaniji Teneo, rekao je za Gardijan da je sporazum postignut u nedjelju “samo okvirni, politički dogovor” koji ne može zamijeniti pažljivo ispregovaran trgovinski sporazum: “To, zauzvrat, stvara rizik od različitih tumačenja tokom njegove primjene, kao što se odmah vidjelo nakon zaključenja sporazuma između SAD i Japana”, kazao je Nikel.
U nedjelju je visoki zvaničnik američke administracije rekao novinarima u Vašingtonu da Tramp zadržava mogućnost da ubuduće poveća carine ako evropske zemlje ne ispune obaveze o investicijama sadržane u sporazumu.
S druge strane Evropska komisija, tehnički gledano, ima mandat da nastavi s realizacijom sporazuma, ali je tokom protekla četiri mjeseca nastojala da obezbijedi konsenzusnu podršku država članica - i ne očekuje se da će se to promijeniti.
Očekuje se da će do petka, ili upravo na taj dan, biti objavljeno “relativno blago” zajedničko saopštenje, nakon čega će uslijediti izvršne uredbe koje će donijeti Tramp.
Bonus video:
