Godinama prije nego što je Rupert Merdok kupio "Volstrit žurnal", pisac Džon Lenčester sugerisao je da je njegov glavni motiv, više od ideologije, pa čak i novca, bila "ljubav prema krizama, prema trenutku kada se čini da je sve izgubljeno".
Više od dvije decenije kasnije, da li je kriza u američkim medijima, ona u kojoj se čini da je sve na ivici propasti, ta koja motiviše Merdoka da se suprotstavi najmoćnijem čovjeku na svijetu? To je jednako dobar razlog kao i mnogi drugi koje su prethodne sedmice pominjali analitičari kako bi objasnili činjenicu da se milijarder, čiji je kanal Foks njuz godinama bio portparol Donalda Trampa, sada, sam među američkim medijskim mogulima, sprema da se sa njim obračuna na sudu.
Trampov napad na američke medije, povlačenje saveznih sredstava, zabrana pristupa novinarima i pokretanje tužbi vrijednih više milijardi dolara, doveo je do toga da su se nekadašnji branitelji slobode medija poput "Vašington posta", "ABC njuza" i "CBS-a" povukli, mijenjajući uređivačke politike ili pristajući na, kako izgleda, besmislene nagodbe. Ipak, bijesni pozivi urednici "Volstrit žurnala", Emi Taker, kao i njegovom starom (ne)prijatelju Merdoku, nisu spriječili objavu teksta u kojem se sugeriše da je Tramp poslao rukom nacrtani akt žene seksualnom prestupniku Džefriju Epstinu uz poruku: "Srećan rođendan - i neka svaki dan bude još jedna divna tajna". Prošle sedmice, Tramp je pokrenuo tužbu vrijednu 10 milijardi dolara zbog ove "laži". Nakon što je Volstrit žurnal dodatno pojačao priču tvrdnjom da je Tramp bio obaviješten da se pominje u Epstinovim dosijeima, izvori bliski Merdoku navode da on, sa 94 godine, odbija da bude "zastrašen".
Istovremeno, dodatno učvršćuje reputaciju najnepredvidljivijeg medijskog mogula. Medijska veteranka Tina Braun zapitala se kako je svijet došao u situaciju da zavisi od "Darta Vejdera medija" kada je riječ o odbrani slobode štampe, dok je jedan promišljeni prijatelj upitao: "Zamislimo da je Merdok doživio istinsko preobraćenje i pokušava da se iskupi za svoje brojne grijehe, da li bismo ga prihvatili kao saveznika?" Može li čovjek čije su kompanije platile više od milijardu funti zbog toga što su svjesno širile laži ili prisluškivale telefone, da završi život kao Severus Snejp medijskog svijeta, kao posljednji zaštitnik slobode štampe?
Prije dvije godine, kada je Merdok najavio da se (donekle) povlači, poručio je zaposlenima da "iskoriste ovu sjajnu priliku da poboljšaju svijet u kojem živimo", rečenica koja mi je tada djelovala potpuno besmisleno. Da li je njegova borba sa ovim ludakom u Bijeloj kući zaista njegova posljednja prilika da ostavi svijet boljim nego što ga je zatekao?
Prije nego što posmatrači Merdokove karijere krenu da ga uzdižu, treba reći da postoji niz racionalnih i ličnih razloga zbog kojih je odlučio da se ne pokori Trampu.
Tokom svoje duge karijere na spoju medija i moći, jedno je bilo konstantno - Merdokova želja da stane na pobjedničku stranu. Trampovo prijateljstvo s Epstinom trenutno je gotovo jedina tema koja bi mogla da ga udalji od MAGA baze moći, koja ujedno čini i srž auditorijuma Foks njuza.
Sa druge strane, Merdok nikada nije bio istinski oduševljen bivšim mogulom iz sektora nekretnina. Nakon napada na Kapitol 6. januara 2021. godine, poslao je mejl bivšem izvršnom direktoru u kojem je napisao: "Želimo da Tramp postane nepostojeća osoba (niko)". Uprkos tome, podrška njegovog Foks njuza pomogla je da na vlast dođe čovjek kojeg on ne poštuje previše.
Osim što pokušava da se osigura u vezi sa Epstinovim slučajem, Merdok takođe "sjedi na dvije stolice": dopušta svom uglednom finansijskom mediju da brani sopstveno izvještavanje, dok Foks i dalje umanjuje značaj priče o Trampovoj čestitki.
Kao čovjek novinarstva u svojoj srži, Merdok jednako dobro zna kako da redakciji pruži neku priču koliko i da traži da se ona povuče. Ali takođe je poznato da je od kada je 2007. kupio "Volstrit žurnal", zadržavao posebno distanciran odnos prema njihovim uvodnicima - jedan od njih je Trampove carinske planove nazvao "najglupljim trgovinskim ratom u istoriji". Osim toga, odbrana vlastitog novinarstva dobra je i za posao - u medijskom pejzažu u kojem vlasnici CBS-a otkazuju uspješnu emisiju jer se kritički odnosi prema Trampu i danima kasnije uplaćuju milione dolara njegovoj predsjedničkoj biblioteci, neposredno prije nego što dobiju zeleno svjetlo vlade za ogroman poslovni aranžman.
Kao i uvijek kada je riječ o Merdoku, tu je i psihodrama jednog starca čiji je život više nalik Šekspirovom junaku nego što je to slučaj kod većine ljudi. Majkl Vulf, autor više knjiga o Merdoku i Trampu, kaže mi da je Merdokova podrška novinarima zapravo "osveta starog čovjeka" nakon što je afera s Foksom podijelila njegovu porodicu i izazvala bitku za nasljedstvo koja se i dalje vodi pred sudovima. Osim toga, dodaje Vulf, Merdok želi da se osveti Trampu jednostavno zbog toga što Tramp pobijedio uprkos tome što je Merdok "učinio sve da se to ne desi".
Trampovo ponašanje u drugom mandatu, korišćenje ovlašćenja za ispunjenje svake svoje hirovite želje ili osvete, i sve bliži odnos prema apsolutizmu, možda je Merdoku otkrilo i krajnji ishod istinski slobodnog tržišta. Šta bi, na primjer, spriječilo "cara Trampa" da, nakon Merdokove smrti, liši njegovu medijsku imperiju bilo kakve zaštite vladavine prava?
Merdok je, bez sumnje, nesavršeni heroj. I postoji mogućnost da je crtež ipak prevara, kako Tramp tvrdi, uprkos snažnoj odbrani "Volstrit žurnala". Ne bi bilo prvi put da su Merdokovi mediji nasamareni.
Međutim, zasada, on je najbliže što novinarstvo ima "trojanskom konju", pozvanom u samo svetilište moći, a ipak, izgleda, spremnom za bitku.
Tekst je preuzet iz "Gardijana"
Prevod: N. B.
Bonus video:
