Za Kejt D'hotman, rediteljku horor filmova iz Kejptauna, povezivanje s filmskom publikom dolazi prirodno. Za nju je mnogo više zastrašujući razgovor s ljudima. "Nikada nisam razumjela kako ljudi odgonetnu socijalne signale", kaže ova 40-godišnjakinja.
D'hotman ima autizam i poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD), što komunikaciju s drugima može učiniti iscrpljujućom i izazovnom. Međutim, od 2022. godine redovno koristi ChatGPT, popularnog četbota koji koristi vještačku inteligenciju, koji je razvio OpenAI, kako bi prevazišla komunikacione barijere, kako na poslu, tako i u privatnom životu. "Znam da je to mašina", kaže ona. "Ali ponekad, iskreno, to je najempatičniji glas u mom životu."
Neurodivergentne osobe, uključujući one sa autizmom, ADHD-om, disleksijom i drugim stanjima, svijet doživljavaju drugačije od neurotipične norme. Razgovor s kolegom, pa čak i slanje poruke prijatelju, može dovesti do pogrešno protumačenih signala, pogrešno shvaćenog tona i neželjenih utisaka.
Četbotovi zasnovani na vještačkoj inteligenciji postali su neočekivani saveznici, pomažući ljudima da se snađu u socijalnim situacijama uz pomoć savjeta u realnom vremenu. Iako nova tehnologija nosi određene rizike, posebno kada je riječ o mogućem prevelikom oslanjanju, mnogi neurodivergentni korisnici danas je doživljavaju kao slamku spasa.
Kako to izgleda u praksi? Za D'hotman, ChatGPT je urednik, prevodilac i neko kome se povjerava. Prije nego što je počela da koristi ovu tehnologiju, kaže da joj je komunikacija u "neurotipičnim" sredinama bila izuzetno teška. Sjeća se da je jednom, na zahtjev nadređenog, poslala spisak sa stavkama kako bi unaprijedila poslovanje firme. Međutim, ono što je za nju bila jednostavna i direktna poruka, primljeno je kao pregrubo, čak i nepristojno.
Sada redovno koristi ChatGPT kako bi provjerila sadržaj svojih poruka, tražeći od četbota da uzme u obzir ton i kontekst razgovora. Ponekad mu zada ulogu psihologa ili terapeuta, tražeći pomoć u snalaženju u osjetljivim situacijama, poput nesporazuma s najboljom prijateljicom. Jednom je čak učitala višemjesečnu prepisku između njih, tražeći od četbota da joj pomogne da uoči ono što bi možda sama previdjela. Za razliku od ljudi, kaže D'hotman, četbot je uvijek pozitivan i ne osuđuje.
Iako vještačka inteligencija može poboljšati efikasnost, ona takođe može smanjiti kritički angažman, naročito kod rutinskih ili zadataka sa manjim rizikom, gdje se korisnici jednostavno oslone na AI, tvrde istraživači
Taj osjećaj prepoznaju i druge neurodivergentne osobe. Sara Rikvud, viša menadžerka projekata u industriji prodajnih obuka iz Kenta u Engleskoj, ima ADHD i autizam. Kaže da joj misli često "odjure", pa ljudi u razgovorima ne uspijevaju da je prate. "Ne predstavim sebe kako treba", kaže ona, navodeći da joj je ChatGPT omogućio da "mnogo više postigne sa svojim mozgom". Uz njegovu pomoć, može jasnije da sastavlja mejlove i poslovne predloge.
Upotreba alata zasnovanih na vještačkoj inteligenciji naglo raste. U studiji koju su u januaru sproveli Google i istraživačka agencija Ipsos otkriveno je da je upotreba vještačke inteligencije širom svijeta skočila za 48%, pri čemu entuzijazam zbog njenih praktičnih koristi sada premašuje zabrinutost zbog potencijalno negativnih efekata. U februaru je OpenAI saopštio agenciji Rojters da je broj njegovih nedjeljno aktivnih korisnika premašio 400 miliona, od kojih su najmanje 2 miliona pretplatnici iz poslovnog sektora.
Međutim za neurodivergentne korisnike, to nijesu samo alati pogodnosti - određeni četbotovi zasnovani na vještačkoj inteligenciji sada se razvijaju upravo s tom zajednicom na umu.
Majkl Danijel, inženjer i preduzetnik iz Njukasla u Australiji, kazao je za Rojters da nije shvatio koliko dugo je prikrivao sopstvene neurodivergentne osobine sve dok njegova ćerka nije dobila dijagnozu autizma - a potom i on sam. Želja da se jasnije izražava u komunikaciji sa svojom neurotipičnom suprugom i voljenima inspirisala ga je da razvije Neurotranslator, ličnog asistenta zasnovanog na vještačkoj inteligenciji, kojem pripisuje zasluge za to što mu je pomogao da u potpunosti razumije i obradi društvene interakcije, kao i da izbjegne nesporazume.
"Vau… to je baš jedinstvena košulja", prisjeća se kako je jednom rekao za ženinu garderobu, ne shvatajući kako bi takav komentar mogao da bude protumačen. Supruga ga je zamolila da kroz Neurotranslator provuče tu rečenicu, i tada je shvatio da, ako izostane pozitivna potvrda, komentari o nečijem izgledu mogu da djeluju kao kritika.
"Emotivni teret koji takve situacije nose jednostavno bi nestao za nekoliko minuta", kaže Danijel o korišćenju aplikacije. Od kada je NeuroTranslator lansiran u septembru, Danijel navodi da je stekao više od 200 pretplatnika. Ranija veb verzija aplikacije, pod nazivom Autistic Translator, imala je 500 mjesečnih pretplatnika.
Mada je ova tehnologija već sada izuzetno transformativna, pojedini upozoravaju na opasnost od prevelikog oslanjanja. Mogućnost da u svakom trenutku dobijemo odgovor može biti "veoma zavodljiva", kaže Larisa Suzuki, kompjuterska naučnica iz Londona i gostujuća istraživačica NASA, koja je i sama neurodivergentna.
Prevelika zavisnost mogla bi da bude štetna ako ometa sposobnost neurodivergentnih osoba da funkcionišu bez takvog alata, ili ako sama tehnologija postane nepouzdana, kao što je već slučaj sa mnogim rezultatima pretrage putem AI-ja, prema nedavnoj studiji časopisa "Columbia Journalism Review". "Ako AI počne da griješi i daje pogrešne informacije", kaže Suzuki, "ljudi bi mogli da izgube vjeru u tehnologiju - i u sebe same."
Otvaranje duše AI četbotu svakako nosi rizik, slaže se Đanluka Mauro, stručnjak za vještačku inteligenciju i koautor knjige Zero to AI. "Cilj (modela poput ChatGPT-a) jeste da zadovolji korisnika", kaže on, dovodeći u pitanje spremnost AI-ja da ponudi kritičke savjete. Za razliku od terapeuta, ovi alati nisu vezani etičkim kodeksima niti profesionalnim standardima. Ako AI ima potencijal da izazove zavisnost, dodaje Mauro, trebalo bi razmisliti o regulaciji.
Nedavna studija univerziteta Karnegi Melon i kompanije Majkrosoft (koja je ključni investitor u OpenAI) sugeriše da dugoročna prevelika zavisnost od generativnih alata zasnovanih na vještačkoj inteligenciji može potkopati sposobnosti korisnika za kritičko razmišljanje i ostaviti ih nespremnim da funkcionišu bez njih. "Mada vještačka inteligencija može poboljšati efikasnost", napisali su istraživači, "ona takođe može smanjiti kritički angažman, naročito kod rutinskih ili zadataka sa manjim rizikom, gdje se korisnici jednostavno oslone na AI."
Dok doktorka Melani Kacman, klinička psihološkinja i stručnjakinja za ljudsko ponašanje, prepoznaje koristi AI-ja za neurodivergentne osobe, ukazuje i na potencijalne negativne posljedice - poput toga da pacijentima može poslužiti kao izgovor da izbjegavaju kontakt s drugima.
Terapeut, kaže ona, podstiče pacijenta da proba nove stvari van svoje zone komfora. "Mislim da je vašem AI saputniku mnogo teže da vas na to natera", kaže ona. Međutim, za korisnike koji su se već oslonili na ovu tehnologiju, takva upozorenja djeluju akademski i udaljeno.
"Mnogi od nas se na kraju samo povuku iz društva", upozorava D'hotman, koja kaže da gotovo nije izlazila iz kuće godinu dana nakon što joj je dijagnostikovan autizam, jer se osjećala preplavljeno. Kada bi prestala da koristi ChatGPT, plaši se da bi se vratila u to traumatično razdoblje izolacije. "Kao neko ko se cijeli život bori sa smetnjom", kaže ona, "meni je ovo neophodno".
Prevod: N.B.
Bonus video:
