Jedan njujorški sudija je svojevremeno rekao da bi dobar tužilac mogao „ubijediti veliku porotu da podigne optužnicu i protiv sendviča sa šunkom“. Ako Donald Tramp zaista iskreno vjeruje da je 95-godišnji Džordž Soroš zao čovjek koji zaslužuje zatvor, klimava optužnica sigurno se može „srediti“.
Vrijedi se zadržati na toj rečenici. Sve sumnje da je Ministarstvo pravde Sjedinjenih Država postalo Trampovo privatno oruđe za osvetu raspršene su nedavnom optužnicom protiv Džejmsa Komija. Tramp je jvno zahtijevao gonjenje bivšeg direktora FBI. Sezona političkih procesa u Vašingtonu, izgleda, upravo počinje.
Soroš bi bio šlag na Trampovoj torti. Za razliku od drugih koje je označio kao mete - poput Marka Mileja, bivšeg načelnika Generalštaba, Džeka Smita, bivšeg specijalnog tužioca Džoa Bajdena, ili Leticije Džejms, glavne tužiteljke države Njujork - Tramp se sa Sorošem nije direktno sukobio. Ali vrijednost Soroša kao simboličkog tužilačkog cilja mnogo je veća: on je omražen među autokratama širom svijeta i na desnici okupljenoj oko pokreta MAGA smatraju ga skoro kao antihrista.
Među njegovim najglasnijim protivnicima su ruski predsjednik Vladimir Putin, mađarski premijer Viktor Orban, izraelski premijer Benjamin Netanjahu i indijski ministar spoljnih poslova Subramanjam Džajšankar. Pošto je desničarski populizam po prirodi nacionalistički, on ima mnogo oblika. Soroš je, međutim, najbliže što svjetske autokrate imaju zajedničkom, prekograničnom „demonskom“ neprijatelju. Stotine organizacija za ljudska prava, istraživačkih novinara, boraca za demokratiju i drugih „neposlušnih“ pojedinaca primile su grantove iz Soroševih fondacija.
Nijedan svjetski filantrop ne može se porediti sa Sorošem, koji je do sada uložio 32 milijarde dolara u takve ciljeve. Sam naziv njegove fondacije - Otvoreno društvo - već dovoljno govori. Oni koji više vole zatvorena društva ne vole Soroša. Da, on je veliki lični donator Demokratske partije, uključujući kampanje Hilari Klinton 2016. i Džoa Bajdena 2020. i 2024. godine. Ali u tome nema ničeg neobičnog. Ako bi Tramp zaista želio da progoni milijardere koji finansiraju američke izbore, imao bi širok izbor.
Trampova namjera je da obori jednu od najvećih američkih neprofitnih organizacija - kako bi ućutkao sve ostale. Prošle sedmice naredio je federalnim bezbjednosnim agencijama da krenu protiv ljevičarskog „domaćeg terorizma“ u SAD. Takođe je označio „antifu“ - skraćeno od „antifašista“ - kao terorističku organizaciju. Kad bi zaista postojala kao takva, antifa bi sada vjerovatno uništavala sopstvenu dokumentaciju u drobilicama papira. Nažalost (ili na sreću), antifa kao takva ne postoji - nema adresu, račun ni organizacionu strukturu koja bi to potvrdila.
Osim što je krajnje neodgovorno preusmjeravati antiterorističke mehanizme na izmišljenu prijetnju (a da ne govorimo o poruci koju to šalje stvarnim teroristima), sve bi to u normalnom pravnom poretku bilo uzaludno. Sjedinjene Države su bile pogođene brojnim zavjerama i masovnim pucnjavama koje su izvodili pojedinci s ljevice - ali tradicionalno mnogo više s desnice. Vrlo mali broj njih bio je povezan s prepoznatljivim organizacijama. Otuda i pojam „antifa“ - privremena oznaka za nešto što u umovima pristalica Maga pokreta treba da postoji.
Soroševa fondacija sada izgleda kao Trampova zamjena za antifu. Iako Otvoreno društvo osuđuje nasilje i ne finansira grupe koje ga zagovaraju, alati kojima Tramp raspolaže i dalje su značajni. Prošle godine Predstavnički dom usvojio je zakon koji američkom Ministarstvu finansija daje ovlašćenje da ukine poreske olakšice neprofitnim organizacijama - što bi direktno pogodilo Soroševu finansijsku osnovu. Tramp je takođe proglasio da ima pravo da domaće grupe označi kao terorističke. Time bi mogao da baci Soroša u dugogodišnji pakao istraga Poreske službe (IRS) i Ministarstva pravde.
Imam utisak da bi Tramp ipak zastao prije nego što bi pokušao da Soroša stvarno pošalje u zatvor. Čak i po standardima današnje brutalne politike, napad na devedesetogodišnjeg preživjelog Holokausta vjerovatno bi bio korak predaleko.
Dobiti optužnicu od velike porote bilo bi izvodljivo - jer ona čuje samo jednu stranu. Ali dobiti osuđujuću presudu pred porotom bio bi daleko teži zadatak. Sendvič sa šunkom, najvjerovatnije, bi bio oslobođen. Sudeći po paušalnim optužnicama protiv njega, možda bi i Komi bio oslobođen. Ali Tramp i dalje ima moć da uništi ono što je ostalo od Soroševog života i ciljeva do kojih mu je stalo.
Spisak onih koji su dobili podršku iz Soroševih fondacija izuzetno je širok. Među njima je i mađarski premijer Viktor Orban, čiju je stipendiju na Oksfordu 1989. platio upravo Soroš. Primjer da nijedno dobro djelo ne ostaje nekažnjeno.
Druga vrsta korisnika Soroševih sredstava je američki ministar finansija Skot Besent, koji je godinama vodio Sorošev hedž fond. Soroš je 2015. bio glavni investitor u Besentovom sopstvenom fondu Key Square Group, u iznosu od dvije milijarde dolara. Ministarstvo finansija kojim sada Besent rukovodi bilo bi uključeno u svaku finansijsku akciju protiv Fondacije Otvoreno društvo.
Nema sumnje da su američka državna tužiteljka Pam Bondi i direktor FBI-a Keš Patel zadovoljni ulogom Trampovih ličnih „napadačkih pasa“. Oboje su već sproveli unutrašnje, makartijevske čistke protiv onih koji se ne smatraju lojalnima. Besent, međutim, tu granicu još nije prešao.
Kako Soroš i drugi filantropi traže načine da se zaštite, pitanje Besentove pristojnosti moglo bi se pokazati presudnim.
Tekst je preuzet iz „Fajnenšl tajmsa”
Prevod: N. B.
Bonus video:
