Čovjek poznat mnogima kao "Gandalf" koračao je bos kroz komade razbijenog stakla i oborene drvene grede iz kojih su virili ekseri.
Prije osam mjeseci, više od deset naoružanih policajaca upalo je u njegovu zabačenu kuću u oblasti Nortlend na Novom Zelandu. Razbili okvire tri plastenika koje je sam sagradio i iščupali biljke o kojima je brižno brinuo - "moje djevojke", kako ih je zvao.
Godinama je 66-godišnji Pol Smit, samoproglašeni "hipik stare škole" s neukrotivom sijedom kosom i bradom dostojnom nadimka Gandalf, uzgajao kanabis - usavršavajući sorte, dorađujući proces sušenja cvjetova i izdvajanja ulja.
Rekao je da je većinu dobijenog proizvoda dijelio sa stotinama Novozelanđana koji su bili u bolovima.
Mnogi koji su mu se obraćali za olakšanje, kazao je, bili su oboljeli od raka, neki u posljednjim godinama života. Među ostalima su bila i djeca s epileptičnim napadima. Dijabetičari, pacijenti nakon amputacija ili transplantacija i ljudi koji su patili od artritisa, Parkinsonove bolesti, gihta, išijasa ili diskus hernije nekako bi došli do njegovog kućnog broja. Svaki razgovor pažljivo je bilježio u crvenu svesku.
Smit je jedan od uzgajivača poznatih na Novom Zelandu kao "zelene vile" - uzgajivača i snabdjevača kanabisom za medicinsku upotrebu, koji su godinama djelovali izvan zakona, sve dok ta zemlja nije legalizovala marihuanu u medicinske svrhe 2020.
Legalizacija je donijela čitav niz propisa za uzgajivače i distributere, uključujući naknade, dozvole i druge zahtjeve koji preduzetnika mogu koštati i stotine hiljada dolara. Većina uzgajivača nastavila je da djeluje u sjenci, a mnogi njihovi korisnici nastavili su da im se obraćaju sve dok policija nije počela da interveniše.
Ljekovita svojstva derivata kanabisa i dalje su nedovoljno naučno istražena i ne daju jednoznačne zaključke. Ali neki korisnici Smitovih proizvoda kažu da su oni, ili njihovi bližnji, osjetili značajno olakšanje.
Jedan od paketa koje je Smit poslao presretnut je prošle godine, što je dovelo do policijske racije u februaru. Sada se suočava s optužbama za uzgoj, posjedovanje i prodaju kanabisa i ulja od kanabisa.
Krivični postupak protiv Smita pretvorio ga je u simbol borbe među zagovornicima legalizacije marihuane i pacijentima, od kojih su mnogi rekli da im je pomagao u trenucima velike potrebe - besplatno ili uz minimalnu nadoknadu.
Njegove pristalice organizuju proteste tokom suđenja i prikupljaju novac za njegovu odbranu.
"Odvratno je što su pravi pioniri ove industrije jednostavno izbačeni. Ne samo izbačeni, nego i progonjeni", rekao je Mič Haris, koji je opisao kako je njegova kćerka August, koja je gluha, slijepa i ima razvojne poteškoće, imala koristi od Smitovog ulja koje je smanjilo učestalost i jačinu njenih epileptičnih napada.
Za mnoge od Smitovih klijenata, troškovi i napor potrebni da se dobije legalan recept i pronađe ovlašćeni distributer bili su prepreka dovoljno velika da jednostavno odustanu od liječenja.
Ljekovita svojstva derivata kanabisa i dalje su nedovoljno naučno istražena i ne daju jednoznačne zaključke. Ali neki korisnici Smitovih proizvoda kažu da su oni, ili njihovi bližnji, osjetili značajno olakšanje.
Delija Kvedek ispričala je da je Smitovo ulje njenom pokojnom suprugu vratilo apetit i energiju u posljednjim godinama borbe s rakom bešike, prije nego što je preminuo 2023, učinivši ga dovoljno snažnim da je mogla da ga odvede na posljednje putovanje na slikovito Južno ostrvo. Jednom, kada je u njihovoj kući izbio požar tokom muževljeve bolesti, Smit im je, prisjetila se, poslao ne samo svoj proizvod besplatno, već i 500 novozelandskih dolara (oko 280 američkih) kao pomoć.
Ona ne može da vjeruje da mu se sudi umjesto da mu se oda priznanje.
"Nijednog trenutka nisam pomislila da bi ga policija mogla progoniti", rekla je. "On bi trebalo da dobije vitešku titulu za količinu bola i patnje koju je pomogao da se ublaži."
Smit, koji je nadimak Gandalf dobio davno na jednoj kostimiranoj zabavi, nije imao namjeru da postane pružalac medicinske pomoći.
Rekao je da je odrastao šezdesetih godina bez mnogo nadzora odraslih seleći se od jednog do drugog rođaka, dio djetinjstva proveo je u sirotištu, a školu napustio sa 14 godina. U jednom periodu postao je vegan i uzgajao sopstvenu hranu. U mladosti je eksperimentisao s LSD-om, psilocibinom i meskalinom, a marihuanu je povremeno uzgajao još od svoje devetnaeste godine.
Nakon što je upoznao suprugu Karen, s kojom ima troje djece i nekoliko unučadi, preselio se na imanje udaljeno oko pola sata vožnje od najbližeg asfaltnog puta. Porodica je lovila divlje koze i poneku svinju i živjela uglavnom od onoga što bi sama proizvela.
Kanabis je samo jedna od brojnih biljaka koje je uzgajao na svom zabačenom imanju. Tokom decenija prije nego što se posvetio medicinskom kanabisu, Smit je tri puta bio krivično gonjen zbog uzgoja marihuane i osuđivan na kućni pritvor ili društveno koristan rad.
Prije oko deset godina upoznao je Perl Šomburg, koja je godinama patila od reumatoidnog artritisa. Njena prijateljica joj je dala malo Smitovog ulja, a gospođa Šomburg rekla je da je osjetila trenutno i ogromno olakšanje od jakih, hroničnih bolova. Rekla je prijateljici da to ne može da priušti od naknade koju prima zbog invaliditeta, bočica od 25 mililitara koštala je oko 100 novozelandskih dolara, odnosno oko 57 američkih. Tada joj je, prisjetila se, Smit dao ulje besplatno.
"Ne znam ni jednu drugu 'zelenu vilu' na Novom Zelandu koja radi kao on", rekla je.
Otprilike u to vrijeme, gospođa Šomburg počela je javno da se zalaže za legalizaciju kanabisa u medicinske svrhe. Kada su joj se pacijenti obraćali za informacije, počela ih je upućivati na Smita.
Smit je rekao da su se poruke ljudi koji su tražili pomoć počele gomilati na njegovoj sekretarici svaki put kada bi bio odsutan samo nekoliko sati. Kazao je da je počeo da radi duge sate, sedam dana u nedjelji, kako bi ispunio potražnju.
"Tamo napolju ima mnogo ljudi kojima je potrebna pomoć, a zdravstveni sistem ih ozbiljno iznevjerava", rekao je.
Gospođa Šomburg je kazala da je, kao 73-godišnja prabaka koja boluje od autoimune bolesti, vjerovala da je bezbjedno govoriti otvoreno o svom iskustvu s kanabisom. Mislila je da ni gospodin Smit, djed koji se posvetio pomaganju pacijentima u bolu, nema razloga da strahuje od krivičnog gonjenja.
Dodala je da joj je oduvijek bilo jasno da Smit, čovjek koji jedva podnosi da nosi cipele, nikada neće "preskakati prepreke" birokratije da bi tražio zakonsku dozvolu. "Ti ljudi ne žele da obuku bijele mantile i zaštitnu odjeću", rekla je Šomburg.
Karen Smit, njegova supruga s kojom je u braku više od četrdeset godina, rekla je da je oduvijek strahovala od mogućeg policijskog upada. Na istom tom mjestu sjedjela je ranije ove godine dok su policajci pretresali njihovo imanje.
"Na kraju dana, jedino što možemo da uradimo jeste da pogledamo koliko smo života promijenili - i to čini sve vrijednim, naročito kad pomislim na onu malu djecu", rekla je. "Koristi daleko nadmašuju strah koji sam osjećala."
Smit bi trebalo da se pojavi pred sudom u Vangariju u decembru.
Nekoliko mjeseci nakon racije, u haosu ostataka plastenika koje je policija uništila, primijetio je mali pupoljak kanabisa koji je provirio iz zemlje. Zalutalo sjeme preživjelo je policiju, nekoliko mrazeva i mjesece zapuštenosti.
"To je dobra, otporna sorta", rekao je Smit, pokazujući na biljku koja je u međuvremenu porasla nekoliko centimetara. "Prkosna biljka. Pokazuje srednji prst vlastima."
Prevod: N. B.
Bonus video:
