Vladimir Putin ne želi dogovor - a slast toga da ga drugi mole da ga razmotri nešto je u čemu ruski predsjednik uživa. Sastanak, koji je trajao pet sata, između izaslanika i zeta američkog predsjednika Donalda Trampa sa jedne i šefa Kremlja sa druge strane po svoj prilici makar u javnosti nije donio mnogo rezultat. Korisno je napraviti korak unazad i posmatrati svijet i rusku invaziju njegovim očima.
To je rat koji je Putin započeo, nadajući se da bi za nekoliko dana mogao da vrati Rusiju na mapu kao dominantnu vojnu silu u Evropi, sposobnu za odlučne poteze nakon sramotnog povlačenja Sjedinjenih Država iz njihovog najdužeg rata, u Avganistanu. Nada u brzu pobjedu pretvorila se u ružan rat iscrpljivanja. U jednom trenutku, strateški poraz se nadvio nad Rusiju, jer je američka i NATO pomoć maloj, upornoj Ukrajini omogućila pobjede koje su Kijevu godinu ranije bile nezamislive.
A onda je stigao poklon u vidu drugog Trampovog mandata sa klimavom naklonošću (ili divljenjem) prema Putinu i željom za mirom, gotovo po svaku cijenu. Putin se ne suočava ni sa kakvim izborima, a jedino ograničenje njegovog mandata jeste trajanje njegovog života.
Kada čuje Trampa kako govori da Ukrajina nije njegov rat, da ne želi da baca novac na to i da samo želi da se sve završi, on čuje slabost i nezainteresovanost najveće vojne sile na svijetu. Ovo je prilika kakvu bivši špijun KGB-a vjerovatno nikada nije mogao da zamisli da će mu istorija pružiti: da Sjedinjene Države mole Rusiju za mir. Što ovaj proces bude duže traja, to će ishod biti vjerovatno povoljniji za Moskvu.
Putinov pomoćnik Jurij Ušakov je nakon razgovora u utorak pominjao plan od 27 tačaka i još četiri dokumenta. Ti detalji vjerovatno su bili osmišljeni da iznerviraju ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, koji je prethodno govorio o planu od 20 tačaka i sigurno se nadao da njegova strana ima uvid u sadržaj preostala tri dokumenta.
Putin, predsjednički izaslanik Kiril Dmitrijev i pomoćnik za spoljnu politiku Jurij Ušakov prisustvovali su sastanku sa specijalnim izaslanikom američkog predsjednika Donalda Trampa, Stivom Vitkofom, i zetom Džaredom Kušnerom u Kremlju u utorak.
Ali završna faza ove diplomatije odvija se uglavnom u tišini, bez mnogo razloga da se Zelenski nada povoljnijem razvoju. Njegov tim će informisati Evropljane, zatim ponovo razgovarati s Amerikancima, a on se vraća u Kijev. Trampov rok do Dana zahvalnosti za postizanje brzog dogovora sada je samo fatamorgana, a pred Ukrajinom se prostire negostoljubiva pustinja.
Ukrajina je izdržala gotovo četiri godine ruske invazije, a sada skoro i 11 mjeseci prepuštena je na milost i nemilost platforme Truth Social. Efekat ove nepredvidivosti često se zanemaruje, jer Tramp varira od uvođenja nekih od najtežih sankcija Rusiji do sada i razmatranja slanja raketa “tomahavk”, do toga da u sljedećem trenutku ponavlja rusku propagandu i vrši najveći pritisak na svoje evropske saveznike i samog Zelenskog.
Šteta nanesena moralu Ukrajinaca ne smije se potcijeniti, i kada se bude pisala istorija ovog perioda, vjerovatno će se fokusirati na hrabar i izuzetan otpor Ukrajine većem neprijatelju, a zatim na dramatično potkopavanje njihove žrtve od strane Bijele kuće opsjednute televizijskim mikro-trenucima udovoljavanja ili pritiska na bilo kog svjetskog lidera koji bi se našao u dometu Trampove pažnje.
Tramp je u pravu što traži što je moguće brže okončanje ovog rata.
Ali taj stav proizlazi iz fatalno pogrešnog tumačenja Putina i njegovih ciljeva. Putin je pragmatičar koji se prilagođava svakoj novoj prilici ili neuspjehu, ali i dalje zadržava jedan širi, sveobuhvatni san. On želi da resetuje globalni bezbjednosni poredak i poništi višedecenijsku dominaciju Sjedinjenih Država.
Putin nije svemoćan, u protekle dvije godine katastrofalno je pogrešno procijenio ljude iz sopstvenih redova, što smo vidjeli tokom neuspjele pobune Vagnera 2023, i suočava se i sa jasnim problemima kadrova i budžeta kod kuće. Ali ne suočava se sa istragama o korupciji, izborima na sredini mandata niti sa nasljednicima koji čekaju u sjenci. Ruski industrijski kompleks prebacio je na žestoki ratni režim, a može se pretpostaviti da mora imati i jednako ozbiljan plan za demobilizaciju sada već oslabljenje i prenapregnute nacije. U mnogo čemu, nastavak rata je Putinova najbolja šansa da produži svoju vladavinu.
Šta to znači za Trampov mirovni proces?
Ušakov je rekao da su pojedini elementi predloženog dogovora prihvatljivi, dok su drugi oštro kritikovani. Činilo se mogućim da je Zelenski privatno razmatrao ideju razmjene teritorija prije sastanka u Kremlju, ublažavajući jednu od ključnih crvenih linija rata. Ipak, tačna priroda bilo kakvih ustupaka iz Kijeva bila je strogo čuvana tajna, vjerovatno kako se Zelenski ne bi “zakovao” u novu početnu poziciju za buduće pregovore. Međutim, kakve god ustupke ili garancije da je Vitkof ponudio u paketu, Putin je taj “posluženi tanjir” vratio nazad.
Ovo je dinamika mjeseci koji dolaze, i nije naročito teško razumjeti karte koje Rusija drži u rukama. Putin pobjeđuje na bojnom polju, sporo, ali nepobitno, i vidi Ukrajinu iscrpljenu nedostatkom ljudstva i novca, zarobljenu u domaćoj političkoj krizi koja se stalno ponovo javlja.
Zelenski je u problemima kod kuće: restrikcije struje i gubici na frontu urušavaju moral, a ponovljena agonija gubitaka, diplomatskih obmana i pritisaka, uz slabljenje pomoći, navodi mnoge da se pitaju gdje se ova priča završava bez sve većeg ruskog dobitka?
Tramp želi mir iznad svega, i pokazao je prethodnih mjeseci da mu je pritisak na saveznike da naprave ustupke gotovo instinktivan. To ima logiku ako ste tajkun iz sektora nekretnina koji stiska podizvođače da poboljša uslove za potencijalnog kupca. Ali Putin ne pokušava da kupi hotel. Tramp, zapravo, pokušava da ubijedi naoružanog “skvotera” da napusti nekretninu koju je sam zapalio, samo da bi ponovo pokazao da je sila u komšiluku. To nije vrsta dogovora na koju je Tramp navikao.
Borba i spora pobjeda su gorivo za Putina i svjestan je da toga ima još. Dodatno ga raduje sočan prizor u kome glavni pokrovitelj njegovog protivnika, Sjedinjene Države, sada mole njega da pristane na dogovor, i to posredstvom predsjednikovog zeta Džareda Kušnera i izaslanika Stiva Vitkofa. Napredak Moskve na frontu možda je bolno i brutalno spor, ostvaren uz ogromnu cijenu. Ali šira slika polako postaje jedna od Putinovih geopolitičkih grozničavih fantazija, što vjerovatno udaljava mogućnost stvarnog, trajnog mira više nego ikada.
Prevod: N.B.
Bonus video:
