r

„Izgubljena djeca te čekaju”

Smrt Kineskinje koja je upravljala “politikom jednog djeteta” otvorila stare rane

1975 pregleda 0 komentar(a)
Peng Peijun prisustvuje Azijskom ženskom forumu u Pekingu u junu, Foto: Rojters
Peng Peijun prisustvuje Azijskom ženskom forumu u Pekingu u junu, Foto: Rojters

Smrt nekadašnje čelnice kineske politike jednog djeteta nije ove sedmice dočekana izrazima poštovanja, već osudom te napuštene politike na društvenim mrežama.

Državni mediji pohvalili su Peng Peijun, koja je bila na čelu Kineske komisije za planiranje porodice od 1988. do 1998. godine, kao “izuzetnu liderku” u radu vezanom za žene i djecu, prenijela je agencija Rojters.

Reakcije na kineskim društvenim mrežama povodom smrti Peng, koja je u nedjelju preminula u Pekingu, samo nekoliko dana prije 96. rođendana, bile su znatno manje pozitivne.

Kina politika jednog djeteta
foto: REUTERS

“Ona djeca koja su izgubljena, gola, čekaju te tamo”, napisao je jedan korisnik na popularnoj kineskoj mikroblog platformi Veibo, aludirajući na zagrobni život.

Kineski gotovo univerzalni nalog da svaki par smije imati samo jedno dijete, koji je važio od 1980. do 2015. godine, naveo je lokalne zvaničnike da primoravaju žene na abortuse i sterilizacije.

Peking je uveo politiku jednog djeteta jer su se lideri plašili da bi rast stanovništva mogao izmaći kontroli. Međutim, kineska populacija, dugo najveća na svijetu, kasnije je usporila, a prošle godine je pala treću godinu zaredom.

“Da je politika jednog djeteta sprovođena 10 godina kraće, kinesko stanovništvo ne bi ovako strmoglavo opalo!”, navodi se u jednoj objavi na Veibu.

Nakon što je 2023. godine pala iza Indije, kineska populacija je prošle godine opala na 1,39 milijardi. Stručnjaci upozoravaju da će se taj silazni trend ubrzati u narednim godinama. Podaci za 2025. biće objavljeni narednog mjeseca.

Kao kineska “carica” populacione politike, Peng je rad svoje komisije usmjerila na seoska područja, ističe britanska agencija.

U ruralnoj Kini velike porodice su se nekada smatrale ciljem za parove koji su željeli da obezbijede da neko brine o njima u starosti. Takođe su favorizovani sinovi koji bi mogli da nastave porodično ime, što je dovodilo do toga da su djevojčice često bile nepoželjne, pa čak i do abortusa ženskih fetusa.

“Ta djeca bi, da su rođena, danas imala skoro 40 godina, u najboljim godinama života”, napisao je jedan korisnik na Veibu.

Do 2010-ih, Peng je javno promijenila stav, poručujući da bi politiku jednog djeteta trebalo ublažiti. Danas Peking pokušava da podstakne posustalu stopu rađanja kroz subvencije za brigu o djeci, duže porodiljsko odsustvo i poreske olakšice.

Smanjivanje i starenje stanovništva izazvalo je bojazan da će se druga najveća svjetska ekonomija suočiti s teškoćama kako broj radnika bude opadao. Rastući troškovi brige o starijima i izdaci za penzije takođe će vjerovatno stvoriti dodatni pritisak na budžete već zaduženih lokalnih vlasti.

Bonus video: