Sjedinjene Države su juče napale Venecuelu i svrgnule njenog predsjednika Nikolasa Madura u najdirektnijoj intervenciji Vašingtona u Latinskoj Americi od invazije na Panamu 1989. godine.
“Ovo je bio jedan od najimpresivnijih, najefikasnijih i najmoćnijih prikaza američke moći i sposobnosti u američkoj istoriji”, rekao je predsjednik Donald Tramp na konferenciji za novinare u svom odmaralištu Mar-a-Lago na Floridi.
On je kazao da je Maduro u pritvoru i da će SAD preuzeti kontrolu nad Venecuelom, uključujući raspoređivanje američkih snaga, ako bude potrebno.
“Vodićemo zemlju dok ne dođe vrijeme da se sprovede bezbjedna, ispravna i razborita tranzicija”, rekao je. “Ne možemo rizikovati da Venecuelu preuzme neko drugi ko nema na umu interese Venecuelanaca.”
Nije jasno kako Tramp planira da nadgleda Venecuelu. Uprkos dramatičnoj operaciji izvedenoj preko noći, u kojoj je Maduro uhapšen u jednoj od njegovih sigurnih kuća ili u njenoj blizini, američke snage nemaju kontrolu nad samom zemljom, a čini se da Madurova vlada i dalje drži kontrolu.
Agencija Rojters ocjenjuje da svaka ozbiljna destabilizacija u državi od 28 miliona stanovnika prijeti da Trampa uvuče u teško rješivu krizu koja je obilježila američku spoljnu politiku tokom većeg dijela 21. vijeka, uključujući invazije na Avganistan i Irak.
Zapanjujući napad i zarobljavanje aktuelnog predsjednika uslijedili su nakon višemjesečne, intenzivne kampanje pritiska SAD na Venecuelu. Američka mornarica je od septembra raspoređivala veliku flotu uz venecuelansku obalu, izvodila vazdušne udare na plovila koja su navodno korišćena za krijumčarenje droge u Karipskom moru i na Pacifiku, i zaplijenila više venecuelanskih naftnih tankera. Najmanje 110 ljudi je poginulo u napadima na plovila, za koja organizacije za ljudska prava tvrde da bi mogli predstavljati ratne zločine.
List “Gardijan” piše da je jučerašnja akcija SAD nezakonita, bez povoda i destabilizujuća, kako na regionalnom, tako i na globalnom planu. “Ona ruši međunarodne norme, ignoriše suverena teritorijalna prava i potencijalno stvara anarhičnu situaciju unutar same Venecuele.”
SAD nijesu izvršile tako direktnu intervenciju u svom dvorištu još od invazije na Panamu prije 37 godina, kada su zbacile vojnog lidera Manuela Norijegu zbog optužbi da je predvodio operaciju krijumčarenja droge.
Uoči udara juče u zoru, SAD je optužio Madura da vodi “narko-državu” i da je namjestio izbore 2024. godine.
Maduro, 63-godišnji socijalista i bivši vozač autobusa kojeg je Ugo Čaves na samrti izabrao za svog nasljednika 2013. godine, negirao je te tvrdnje i rekao da Vašington namjerava da preuzme kontrolu nad naftnim rezervama njegove zemlje, najvećim na svijetu.
Tramp rizikuje da pruži opravdanje autoritarnim liderima u Kini, Rusiji i drugdje koji žele da dominiraju nad svojim susjedima. Takođe, prijeti da ponovi američku aroganciju koja je dovela do invazije na Irak 2003. godine
Većina stručnjaka smatra da su konkretne optužbe za trgovinu drogom koje je američka administracija iznijela protiv Madura slabe, te da po međunarodnom, kao ni po američkom pravu, ne bi predstavljale uvjerljiv osnov za napad na Venecuelu i zarobljavanje predsjednika.
“Njujork tajms” ocjenjuje da su te optužbe apsurdne jer Venecuela nije značajan proizvođač fentanila ni drugih droga koje stoje iza talasa predoziranja u SAD, a kokain koji proizvodi uglavnom završava u Evropi. Tramp je takođe pomilovao Huana Orlanda Ernandesa, koji je kao predsjednik Hondurasa (2014–2022) vodio razgranatu narko-operaciju.
Američki list navodi da Tramp rizikuje da pruži opravdanje autoritarnim liderima u Kini, Rusiji i drugdje koji žele da dominiraju nad svojim susjedima. Takođe, prijeti da ponovi američku aroganciju koja je dovela do invazije na Irak 2003. godine.
Moderna verzija Monroove doktrine
Pojedini analitičari smatraju da se uvjerljivije objašnjenje napada može naći u Trampovoj nedavno objavljenoj Strategiji nacionalne bezbjednosti.
U njoj se polaže pravo na dominaciju u Latinskoj Americi: “Poslije godina zanemarivanja, Sjedinjene Države će ponovo potvrditi i sprovoditi Monroovu doktrinu kako bi obnovile američki primat na zapadnoj hemisferi.” U onome što dokument naziva “Trampov korolar”, navodi se da zapadna hemisfera mora biti pod političkom, ekonomskom, trgovinskom i vojnom kontrolom SAD. Kao dio nove Trampove doktrine, američka vojska može se koristiti kako bi se obezbijedio pristup energetskim i mineralnim resursima u tom području.
Administracija se obavezala da će prekomandovati snage iz cijelog svijeta u ovaj region, zaustavljati krijumčare na otvorenom moru, koristiti smrtonosnu silu protiv migranata i krijumčara droge, te potencijalno rasporediti još više američkih trupa širom regiona.
I Rojters smatra da Trampov potez podsjeća na Monroovu doktrinu, koju je 1823. godine izložio predsjednik Džejms Monro, polažući pravo SAD na uticaj u regionu, kao i na “topovnjačku diplomatiju” sprovođenu pod Teodorom Ruzveltom početkom 1900-ih.
Tramp je rekao da su Maduro i njegova supruga uhapšeni u noćnoj operaciji u subotu i da će se suočiti s američkom pravdom. Maduro je 2020. godine optužen pred američkim saveznim sudom za narkoterorizam i druga krivična djela.
Uklanjanje Madura moglo bi otvoriti prostor za vakuum vlasti u toj latinoameričkoj zemlji.
Potpredsjednica Venecuele Delsi Rodriges izjavila je juče da je Maduro jedini predsjednik te zemlje, nakon što je Tramp rekao da je ona položila zakletvu.
Rodrigea se obratila na državnoj televiziji iz Karakasa zajedno sa svojim bratom, predsjednikom nacionalne skupštine Horheom Rodrigesom, ministrom unutrašnjih poslova Diosdadom Kabeljom, kao i ministrima spoljnih poslova i odbrane.
Ona je pozvala na smirenost i jedinstvo kako bi se zenlja odbranila usljed Madurove “otmice” i poručila da Venecuela nikada neće biti kolonija bilo koje nacije.
Trampovo uvjerenje u sopstvenu globalnu svemoć i njegova želja da prisvoji teritorije i prirodne resurse drugih zemalja do sada su sputavani strahom od uplitanja u strane ratove, piše “Gardijan”, ocjenjujući da taj strah sada jenjava.
“Napad na Venecuelu sugeriše da primamljivost stranih teritorija, nafte i minerala sada sija jače od Nobelove nagrade.”
Britanski list dodaje da je Tramp u više navrata jasno stavio do znanja da ga venecuelanska nafta privlači više nego želja da Madura izvede pred sud ili da narodu Venecuele donese demokratiju.
Putinizacija spoljne politike SAD
Nije jasno dokle Tramp namjerava da ide u Venecueli kako bi ostvario svoje ciljeve, niti koliko je sadašnji režim u stanju da se odupre, ali se miran ishod ne čini izvjesnim.
“Gardijan” navodi da će događaji u Venecueli odmah izazvati zebnju u vladama zemalja poput Irana i Danske, prema kojima je Tramp već pokazivao spremnost na radikalne poteze.
On je posljednjih dana govorio da bi SAD stale u odbranu iranskih antivladinih demonstranata, dok njegovi zvaničnici nastavljaju da pojačavaju prijetnje da će Amerika, svim neophodnim sredstvima, preuzeti kontrolu nad Grenlandom. Danska Vojno-obavještajna služba je prošlog mjeseca označila SAD kao bezbjednosni rizik, što bi donedavno bilo nezamislivo za jednog NATO saveznika, piše list.
To, kako navodi, ubrzava klizanje iz svijeta koji je uglavnom počivao na pravilima ka svijetu suprotstavljenih sfera uticaja, koje će određivati oružana moć i spremnost da se ona upotrijebi. Američki komentator Dejvid Rotkof nazvao je to “putinizacijom američke spoljne politike”.
“Ruski komentatori često su sugerisali da Latinska Amerika pripada američkoj sferi uticaja, isto kao što je Ukrajina bila pod ruskom sjenkom. Vladimir Putin slično gleda na veliki dio istočne Evrope. Si Đinping će iz toga izvući sopstvene zaključke. Opasnost koja je u prvim danima 2026. godine brutalno ogoljena, na kraju će se ticati svih”, zaključuje “Gardijan”.
CIA imala izvor u Madurovoj vladi
Izvor CIA u Madurovom najužem krugu pomagao je Amerikancima da prate njegovo kretanje u posljednjim danima, sve do trenutka kada su ga uhapsile specijalne jedinice SAD, prema riječima dvije osobe upoznate sa slučajem.
Američka špijunska agencija je navodno prikupila obavještajne podatke koji su doveli do zarobljavanja Madura, prateći njegov položaj i kretanje mrežom nevidljivih dronova koji su omogućavali gotovo neprekidan nadzor nad Venecuelom, uz informacije koje su joj dostavljali izvori u zemlji, objavio je “Njujork tajms”.
Izvori upoznati s operacijom naveli su i da su pripadnici venecuelanske vojske sarađivali sa SAD kako bi obezbijedili Madurovo privođenje, ali nijesu željeli da iznose detalje.
Otkako je Tramp započeo drugi mandat, Madura je označio kao jednu od glavnih meta svoje politike, vodeći kampanju maksimalnog pritiska na venecuelanski režim. On je optužio Madura da stoji iza destabilizujućih aktivnosti u Amerikama, uključujući krijumčarenje droge i ilegalnu imigraciju u SAD. Vašington je u avgustu udvostručio nagradu za Madurovo hapšenje na 50 miliona dolara, zbog optužbi za krijumčarenje droge i veze sa kriminalnim grupama.
Trampova administracija je proglasila venecuelanske bande, poput Tren de Aragua, terorističkim organizacijama i počela da izvodi vazdušne udare na osumnjičene krijumčare droge u Karipskom moru. Ubrzo potom, SAD su počele da zapljenjuju venecuelanske tankere i da pojačavaju vojno prisustvo u vodama koje okružuju tu južnoameričku zemlju.
Tramp je otvoreno nagovijestio mogućnost promjene režima u Venecueli. On je u oktobru objavio da odobrava operaciju CIA u toj zemlji, a krajem novembra Maduru dao ultimatum da se odrekne vlasti, nudeći mu bezbjedan izlazak iz zemlje. Maduro je ponudu odbio i poručio pristalicama u Venecueli da ne želi ponižavajući mir, te optužio SAD da žele kontrolu nad naftnim rezervama njegove zemlje.
Odnosi zategnuti od 1999.
Kako je Trampova administracija pojačavala pritisak, vlast u Karakasu je u pojedinim trenucima djelovala zbunjeno. Maduro je više puta ponovio da Venecuela ne želi rat sa SAD, a u jednom trenutku je pred venecuelanskim studentima zaplesao uz stihove “ne ratu, da miru” i imitirao Trampov plesni pokret sa podignutim pesnicama. U četvrtak, dva dana prije zarobljavanja, Maduro je u televizijskom intervjuu rekao da bi pozdravio američka ulaganja u naftni sektor zemlje.
Odnosi između SAD i Venecuele su zategnuti još od kada je Ugo Čaves postao predsjednik 1999. godine. Čaves, koji se javno izjašnjavao kao socijalista i antiimperijalista, naljutio je SAD protivljenjem američkim invazijama na Avganistan i Irak, kao i savezima sa zemljama poput Kube i Irana. Odnosi su se dodatno pogoršali nakon što je Čaves optužio SAD da stoje iza pokušaja državnog udara 2002. godine.
Za mnoge u SAD, posebno u ratobornijem krilu Republikanske stranke, socijalistička ideološka orijentacija vlasti u Venecueli učinila je tu zemlju prirodnim protivnikom Amerike, uz njenog saveznika Kubu.
Kako je Čaves učvršćivao vlast, kažnjavao političke protivnike i eksproprisao veliki dio privatnog sektora u zemlji, SAD su osuđivale Venecuelu zbog lošeg stanja ljudskih prava. Iako je tokom godina povremeno dolazilo do manjih otopljavanja odnosa između dvije zemlje, oni su nastavili da se pogoršavaju, naročito nakon što je Maduro preuzeo vlast.
Pod Trampovom administracijom, SAD je Madurovu vladu predstavljao kao nelegitimnu, priznajući Huana Gvaida, predsjednika parlamenta, za predsjednika Venecuele 2019. godine.
Maduro je Venecuelom vladao čvrstom rukom u vrijeme dubokih ekonomskih i društvenih kriza, opirući se pritiscima domaćih protivnika i stranih vlada da dođe do političke promjene. Kritičari u zemlji i inostranstvu dugo su ga optuživali da je diktator koji zatvara ili progoni političke protivnike i da organizuje namještene izbore.
Maduro je opozicione političare često nazivao “fašističkim demonima” i ponosio se time što odolijeva pritiscima SAD.
On je položio zakletvu za treći mandat u januaru 2025, nakon izbora 2024. godine koje su međunarodni posmatrači i opozicija ocijenili kao pokradene. Hiljade ljudi koji su protestovali protiv vladinog proglašenja pobjede završile su u zatvoru.
Venecuelanska opozicija, SAD i mnoge druge zapadne zemlje smatrale su i Madurovu izbornu pobjedu iz 2018. godine lažnom.
Represivne mjere njegove vlade dodatno su došle u fokus nakon što je opoziciona političarka Marija Korina Mačado dobila Nobelovu nagradu za mir 2025.
Bonus video:
