Nova liderka Venecuele Delsi Rodriges suočava se sa ogromnim izazovom. Dok pokušava da učvrsti kontrolu nad sopstvenom vladom, istovremeno mora da odgovori i na zahtjeve predsjednika SAD Donalda Trampa.
Visoki zvaničnici 13-godišnje vlade svrgnutog predsjednika Nikolasa Madura su i dalje na čelu južnoameričke naftne države od 30 miliona stanovnika. Oni su najprije pokazivali prkos, a potom nagovijestili moguću saradnju.
Nakon što je Madurovo zarobljavanje prvobitno osudila kao kolonijalno otimanje nafte i “otmicu”, Rodriges je u nedjelju promijenila ton, poručivši da je prioritet uspostavljanje odnosa s Vašingtonom na osnovu međusobnog poštovanja.
“Pozivamo vladu Sjedinjenih Država da zajedno radimo na agendi saradnje”, rekla je Rodriges. “Predsjednik Donald Tramp, naši narodi i naš region zaslužuju mir i dijalog, a ne rat”.
Ćerka ljevičarskog gerilskog borca, 56-godišnja Rodriges sada nosi baklju čavizma, pokreta koji je prije gotovo 30 godina oblikovao Ugo Čaves, lider koji je nastojao da prihode od nafte iskoristi kao pogonsko gorivo za promjene nadahnute socijalizmom.
Ona nasljeđuje vođstvo revolucije čije je suštinsko uvjerenje suprotstavljanje američkom imperijalizmu i, kako navodi "Njujork tajms", mora da pronađe načine da umiri moćne ličnosti poput Diosdada Kabelja, ministra unutrašnjih poslova, i Vladimira Padrina Lopesa, ministra odbrane, koji između sebe kontrolišu oružane snage, policiju, paravojne ćelije i većinu obavještajnih službi.
Unutar vlasti u Venecueli raste otpor prema ideji da bi zemlja mogla postati američki satelit
Lopes je poznata i kao pragmatičarka i smatra se relativno sposobnom kada je riječ o upravljanju ekonomijom, što je u velikoj mjeri razlog zbog kojeg Trampova administracija nije stala na put njenom dolasku na mjesto predsjednice.
Tramp je zaprijetio novim udarom ukoliko Venecuela ne bude sarađivala na otvaranju svoje naftne industrije i suzbijanju trgovine drogom. On je takođe zaprijetio Kolumbiji i Meksiku i rekao da komunistička vlada Kube “izgleda kao da je spremna da padne”.
Još nije jasno kako bi SAD sarađivale s novom vlašću u Venecueli nakon Madura, u kojoj je mnogo zakletih ideoloških neprijatelja. Agencija Rojters piše da je Tramp za sada gurnuo u stranu venecuelansku opoziciju, gdje su mnogi aktivisti protiv Madura pretpostavljali da će ovo biti njihov trenutak.
Ministar odbrane Lopes je odbacio svaku pomisao da će SAD sada upravljati Venecuelom, kako je tvrdio Tramp. “Njujork tajms” piše da to odražava otpor koji već jača unutar venecuelanske vlasti prema ideji da bi zemlja mogla postati američki satelit.
Napetosti u Venecueli povodom zarobljavanja šefa države razotkrivaju s kakvom se borbom suočava Rodriges, donedavna Madurova potpredsjednica.
Američki ratni brodovi su i dalje u Karibima, spremni, kako je Trampova administracija jasno poručila - da je prisile da se povinuje njegovoj volji, piše “Tajms”.
Podsjećajući na topovnjačku diplomatiju koja je bila uobičajena prije sto godina, Tramp je u nedjelju zaprijetio da bi Rodriges mogla “platiti veoma veliku cijenu, vjerovatno veću od one koju je platio njen zarobljeni prethodnik, ukoliko nastavi da odbija saradnju”, prenio je “Atlantik”.
Kasnije tog dana, na pitanje novinara u predsjedničkom avionu Air Force One ko je na čelu Venecuele, rekao je: “Nemojte me pitati ko upravlja, jer ću vam dati odgovor, a on će biti veoma kontroverzan”.
Na insistiranje da pojasni na šta misli, dodao je: “Mi upravljamo”.
To je bilo u oštroj suprotnosti sa Trampovim izjavama od subote ujutro, kada je rekao da će Rodriges djelovati kao partner u tome da SAD upravljaju Venecuelom. Nekoliko sati nakon te Trampove izjave, Rodriges je žestoko napala SAD zbog intervencije i američko zarobljavanje Madura nazvala “varvarstvom”.
“Tajms” piše da se ona očigledno obraćala biračkim uporištima unutar sopstvenog bolivarskog pokreta, prožetog dubokim neprijateljstvom ne samo prema SAD već i prema Izraelu.
Napetosti između Venecuele i Izraela datiraju još iz vremena Uga Čavesa, koji je 2009. godine prekinuo diplomatske odnose s Izraelom i protjerao izraelskog ambasadora.
Rodriges je u subotu američku intervenciju opisala kao “bez sumnje cionističkog karaktera”.
Američki list piše da takvo pozicioniranje sugeriše da Rodriges možda nije hladna, distancirana tehnokratkinja koju neki u Trampovoj administraciji vide kao osobu spremnu da sklapa pragmatične poslovne dogovore.
“Ljudi u Vašingtonu obično misle da tu nema nikakvog drugog političkog motiva, nikakvog ideološkog motiva, ili da od Čavesovog projekta više ništa nije ostalo”, rekao je Fil Ganson, viši analitičar Međunarodne krizne grupe, koji živi u Karakasu.
“Ne mislim da je to tačno. Oni i dalje sebe vide kao predvodnike revolucije. Ne mogu sebi priuštiti da izgledaju kao da Venecuelu pretvaraju u običan satelit Sjedinjenih Država”.
Marko Rubio, američki državni sekretar, nagovijestio je u nedjelju da bi Trampova administracija mogla preći preko nekih bombastičnih izjava Rodriges, naročito imajući u vidu da su američke snage upravo izvele operaciju koja je ponizila venecuelansku vojsku.
“Postoji mnogo različitih razloga zbog kojih ljudi u ovim zemljama idu na televiziju i govore određene stvari, posebno 15 ili 12 sati nakon što je osoba koja je ranije bila na čelu režima sada u lisicama i na putu za Njujork”, rekao je Rubio za ABC njuz.
Međutim, Rubio je u drugom nastupu na televiziji rekao da će SAD zadržati blokadu sankcionisanih naftnih tankera koji ulaze u Venecuelu i izlaze iz nje sve dok Rodriges ne pokaže napredak u odgovoru na zahtjeve Trampove administracije. Dodao je i da će SAD nastaviti da napadaju plovila za koja se sumnja da prevoze drogu.
Dodatno pojačavajući previranja u Venecueli, Edmundo Gonzales, bivši diplomata u egzilu koga mnogi smatraju legitimnim pobjednikom predsjedničkih izbora 2024. godine, objavio je u nedjelju video-poruku u kojoj je sebe nazvao predsjednikom Venecuele i vrhovnim komandantom vojske.
Građani u strahu od budućnosti
Za mnoge ljude u Venecueli, nagle promjene izazivaju sve veću zbunjenost.
“Niko ne može da objasni ovu priču o tome da Delsi postaje predsjednica, ni koliko dugo, niti šta, navodno, gringosi dolaze da rade u ovoj zemlji”, rekao je za “Njujork tajms” Efren Rohas (45), vozač autobusa iz Naguanagve, grada u centralnoj Venecueli. “U mom kraju sam čuo svakakve glasine, ali na kraju, istina je da niko ne zna”.
Madurovi protivnici su zasad odgodili slavlje, jer njegovi najviši lojalisti i dalje ostaju na vlasti i nema naznaka da će se vojska okrenuti protiv njih, iako mnogi sumnjaju da su pojedinci iz vrha režima pomogli u subotnjoj operaciji, piše Rojters.
Građani se snabdijevaju hranom i ljekovima za slučaj nestabilnosti, ali su ulice tiše nego inače, dok se svi pitaju šta slijedi, prenijela je agencija.
Na globalnim tržištima, državne obveznice Venecuele su naglo skočile, cijene nafte su se blago pomjerile naviše, dok su berze u Aziji i Evropi zabilježile rast, pošto su investitori kupovali akcije kompanija iz sektora odbrane nakon što je upad u Venecuelu izazvao nove geopolitičke zabrinutosti.
Na razočaranje venecuelanske opozicije i dijaspore, Tramp je odbacio ideju da opoziciona liderka i dobitnica Nobelove nagrade za mir Marija Korina Mačado preuzme vlast, tvrdeći da nema dovoljnu podršku.
Mačado je bila spriječena da se kandiduje na izborima 2024. godine, ali tvrdi da je njen saveznik Edmundo Gonzales ubjedljivo pobijedio i da zbog toga ima mandat da preuzme predsjedničku funkciju.
Trampov upad je izazvao političku buru u SAD, a opozicione demokrate tvrde da ih je administracija dovela u zabludu u vezi sa svojom politikom prema Venecueli.
Dok je nekolicina konzervativnih ličnosti kritikovala operaciju u Venecueli kao izdaju Trampovog obećanja “Amerika na prvom mjestu”, kojim je najavljivao izbjegavanje intervencija u inostranstvu, većina njegovih pristalica je uglavnom hvali kao brzu i bezbolnu pobjedu.
Bonus video:
